Ponedjeljak, 8 kolovoza

Oznaka: sv. Dominik

Procvat kršćanstva u 12. i 13. st.: franjevci i dominikanci
Vjeronauk - srednja škola

Procvat kršćanstva u 12. i 13. st.: franjevci i dominikanci

Uvod Nakon clunyjevske i grgurovske reforme u 10. i 11. st. Crkva je opet popustila u svom duhovnom zanosu, tako da je ponovno došlo do udaljavanja od evanđeoskih ideala i prianjanje uz materijalno. No, kao i više puta do tada, Duh je Sveti nadahnuo pojedince i skupine koji su željeli vratiti Crkvi njezinu izvornu svetost, kako bi mogla cijelom svijetu pokazati ljepotu lica Kristove Zaručnice. Bilo je tako više značajnih muškaraca i žena koji su se trudili oko svoga duhovnoga života, vršeći ozbiljna pokornička djela, a istovremeno su pokazivala svoju ljubav prema bližnjima skrbeći o siromašnima, utamničenima, bolesnima, putnicima itd. Takvo je stanje pripravilo plodno tlo za nastanak prosjačkih redova u 12. i 13. st., a kao najizvrsnija kruna takvoga povratka na evanđeoske ideale sv...
Sveti Dominik
[Izdvojeno], Stopama svetaca

Sveti Dominik

8. kolovoza Crkva slavi spomendan svetog Dominika Guzmana, utemeljitelja Reda braće propovjednika ili dominikanaca, koji je živio u 12./13. st., a svojim je životom i propovijedanjem mnoge okrenuo pravoj vjeri, te nam u tom smislu i danas može biti veliki uzor u posvećivanju vlastitoga života, kao i u traženju dobrih puteva u propovijedanju, katehizaciji i evangelizaciji. Sveti Dominik je rođen 1171. u Caleruegi u Kastilji, i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Kao dijete od pet godina bio je povjeren ujaku svećeniku na odgoj i školovanje, a takva se odluka pokazala mudrom, jer se uistinu pronašao u svećeničkom pozivu i filozofsko-teološkoj izgradnji. Imao je prilike steći dobro obrazovanje i imao je mogućnosti posjedovati skupocjene knjige, no kada je u špan...
Siromašni redovi 13. st. – franjevci i dominikanci
Povijest Crkve

Siromašni redovi 13. st. – franjevci i dominikanci

Gledano u duhovnom smislu, cijela povijest Crkve bi se mogla označiti kao naizmjenično uzdizanje i padanje, što, promatrajući iz današnje perspektive, ne treba gledati u isključivo lošem svjetlu. Naime, kao što i svaki čovjek ima dana, mjeseci i godina kada je snažniji u vjeri i trudi se živjeti boguugodnim životom, a ima i vremena kada se bitno, u svakom pogledu, udaljio od Boga, tako se to nekako zbiva i u "organizmu Crkve" kao zajednice svih vjernika. Ona udaljavanja, najčešće duhovna posrtanja i padovi, nerijetko postaju kamen za izgradnju novih čvršćih temelja povezanosti s Bogom, kako u osobnom životu vjernika, tako i u cijeloj Crkvi. Onaj trenutak kada pojedinac sam sebe počinje prezirati zbog ludog trošenja života i kad mu postaje kristalno jasno da tako više ne može dalje, zapravo...