Utorak, 15 lipnja

Oznaka: sv. Ivan Pavao II.

Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine
Crkveno pravo

Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine

Uvod Treća izvanredna opća skupština Biskupske sinode, posvećena „Pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije“, u pripremnom spisu objavljenom u jesen 2013., iznjedrila je sljedeće pitanje: „Bi li pojednostavnjenje kanonske prakse radi priznavanja ništavosti ženidbenoga veza moglo pružiti doista dobar prilog rješavanju problemā takvih osoba? Ako bi, na koji način?“[1] Zapravo, u raspravama koje prethode skoromu zasjedanju Biskupske sinode, prilična pozornost posvećena je prijedlogu značajnih promjena u postupku utvrđenja ništavosti ženidbe[2] kao dušobrižnom lijeku za osobe koje su u neurednim zajednicama. Neki su čak predlagali potpuno napuštanje sudskoga postupka.[3] Kardinal Walter Kasper u izlaganju na izvanrednom kardinalskom konzistoriju 20. veljače ...
Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore
Katehetika

Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore

Uvodna napomena Govorimo o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima, ali rasprava u bitnom vrijedi za sve koji žive u neurednim obiteljskim stanjima. Određenje „pa-ponovovjenčani“ znači da rastavljeni kao takvi nisu isključeni iz sakramenata navedenih u naslovu; to je slučaj samo ako su pokušali novi vez, ušli u novu vezu i žive u neurednim bračnim prilikama. Upravo je to trajno, neuredno stanje razlog za isključenje od svetootajstava. U tim okolnostima oni koji žive zajedno s osobom koja im nije supružnik doista otvoreno krše zakon[1] Božji[2] kako ga Crkva naučava. Crkveno pravo[3] s jedne strane točno propisuje uvjete za pristup svetootajstvima i povjerava samomu vjerniku da provjeri ispunjava li te uvjete. S druge pak strane naznačava djelitelju sakramenta u kojim slučajevima mora uskrat...
Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi
Crkveno Učiteljstvo

Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi

 Zbor za učenje vjere,[1] Pismo Annus internationalis familiae biskupima Katoličke Crkve o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi (14. rujna 1994.) [2] Prečasna Preuzvišenosti, 1. Međunarodna godina obitelji osobito je važna prigoda da se ponovo otkriju svjedočanstva ljubavi i skrbi Crkve za obitelj[3] i, istodobno, da se izlažu neprocjenjiva bogatstva kršćanske ženidbe koja tvori temelj obitelji. 2. U tom osobitu pozornost zavrjeđuju poteškoće i tjeskobe onih vjernika koji se nalaze u neurednim bračnim okolnostima.[4] Pastiri moraju učiniti da oni opaze Kristovu ljubav i majčinsku blizinu Crkve; trebaju ih s ljubavlju prihvaćati, poticati ih da se pouzdaju u Božje milosrđe, razborito i s poštovanjem upućivati ih na pojedinačne putove ob...
Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima
Crkveno Učiteljstvo

Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima

Apostolska poslijesinodna pobudnica Familiaris consortio Vrhovnoga Svećenika Pape Ivana Pavla II. biskupima, svećenicima i Kristovim vjernicima cijele Katoličke Crkve: o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu (22. studenoga 1981.) [1] Rastavljeni-pa-ponovovjenčani 84. Svakodnevno iskustvo, na žalost, uči da oni koji su razvrgnuli brak obično kane prijeći u novo društvo suživota, jasno bez katoličkoga religioznoga obreda. Budući da je riječ o zlu koje, kao i druga, sve šire zahvaća i same katoličke zajednice, s tom se poteškoćom valja posve suočiti, brižljivo i neodgodivo. Sinodski[2] su je otci naporno proučavali. Crkva, naime, koja je ustanovljena zato da dovede k spasenju sve ljude, a ponajprije krštene, ne može samima sebi prepustiti one koji su – već povezani ...
Učiteljstvo o osjećaju vjere
Crkveno Učiteljstvo

Učiteljstvo o osjećaju vjere

Sensus fidei je stručni teološki pojam u kojem se prva riječ sēnsus prevodi kao osjećaj, a zapravo znači instinkt, urođena težnja, predosjećaj, intuicija; u psihologiji osjetilo; u filozofiji smisao, osjetilna spoznaja; u tjelesnom i duševnom smislu: osjećanje, ćućenje (nasuprot umovanju i razumu); moć osjećanja, sjetilo, način mišljenja. Dakle, doslovce osjećaj vjere, sensus fidei zapravo je vjernička pamet, osjetilna spoznaja vjere, smisao za vjeru Božjega naroda. Evo kako ga opisuju isprave Učiteljstva od 1964. do 2013. godine. 1. Lumen gentium o osjećaju vjere (1964.) Sveti sveopći drugi vatikanski sabor,[1] Dogmatska konstitucija [2] Lumen gentium o Crkvi (21. studenoga 1964.) [3] 12. Sveti Božji narod ima udjela i u Kristovoj proročkoj službi time što o Njemu širi živo...