Četvrtak, 6 svibnja

Oznaka: vjeronauk

Vjeronauku (više) nije mjesto u školi
Između srca i razuma

Vjeronauku (više) nije mjesto u školi

Uvod Duga je povijest Vjeronauka kao školskog predmeta u sustavu hrvatskoga školstva. Kao rezultat promicanja ateističkih ideja u vrijeme tvrdog komunizma i snažne represije nad vjernicima, godine 1952. izbačen je iz školskog sustava, a vraćen je nakon četrdesetak godina, s početkom samostalne države Hrvatske. Iako je od tada prošlo dosta godina i iako je riječ o izbornom predmetu, Vjeronauk se ni dan-danas nije udomaćio, nego se u svijesti mnogih doživljava kao uljez. Jednako tako do dana današnjega vjeroučiteljevo mjesto u usporedbi s drugim kolegama redovito je zadnje od zadnjih. Protuvjeronaučna i protuvjeroučiteljska propaganda koja se kroz to vrijeme medijski provodila toliko je brutalna i bizarna da je konačno morala i dati rezultate. Unatoč njoj, do sada je veliki broj roditelj...
Znati, djelovati i vjerovati
Očima svećenika

Znati, djelovati i vjerovati

Svećenici i vjeroučitelji, a sve češće i roditelji vjernici pitaju se što će biti s krizmanicima nakon sakramenta potvrde. Zar mora biti uvijek isto - tako da se taj sakrament shvati kao svečani oprost od Crkve? Kako, naime, pomoći mladima rasti u vjeri? Ono što oni u adolescenciji često osjećaju - potrebu za istraživanjem, ispitivanjem i propitivanjem svega do tada, pa tako i vjere, ne znači odmah da je riječ o nevjeri. Primjer možemo vidjeti u važnim biblijskim osobama, a koje itekako mogu biti poticaj razumijevanju kako, unatoč svemu, vjera daje snagu za novi korak. Riječ je, dakako, o pitanjima na koje Bog daje odgovore, ako se svi zajedno trudimo osluškivati njegov glas. Jer s Njim se sve može. Ta je istina ona koja se posebno želi posredovati mladima u adolescentskim godinama, ali...
Naviještanje Božje riječi i vjeronaučna pouka u hrvatskim krajevima slijedom odredbi dijecezanskih sinoda
Crkveno pravo, Katehetika, Pastoral

Naviještanje Božje riječi i vjeronaučna pouka u hrvatskim krajevima slijedom odredbi dijecezanskih sinoda

Uvod Naviještanje ili propovijedanje Božje riječi i poučavanje u vjeri, uz posvetiteljsku, osnovna je služba ili zadaća dušobrižnika u Crkvi. U ovom prikazu je riječ o tome što su o vršenju te službe i zadaće u hrvatskim krajevima, naime o potrebi propovijedanja i pouke u vjeri, te o tome tko, kada, o čemu i kako je trebao propovijedati i poučavati, određivale dijecezanske ili biskupijske sinode u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od Tridentskog sabora pa do prvih desetljeća dvadesetog stoljeća. Prema odredbama koje su donosile dijecezanske sinode, naviještanje Božje riječi i pružanje pouke u kršćanskom nauku bila je prvenstveno dužnost župnika i općenito dušobrižnika, a trebali su im pomagati i drugi svećenici, a u vjeronaučnoj pouci klerici nižih redova. U pomoć su pozivane i druge...
Vjeronauku (ni)je mjesto u školi [video]
Lectio Brevis

Vjeronauku (ni)je mjesto u školi [video]

Pitanje vjeronauka te općenito obrazovanja o religiji u školama vrlo je zanimljivo jer nas tjera da razmislimo što želimo od obrazovanja, da se pitamo što je religija, koja je njena uloga u razvoju osobe i društva, ima li ona danas svoje mjesto. Je li religija problem ili može biti rješenje problema?
Znanje i praksa
Očima svećenika

Znanje i praksa

Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa  pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati  učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje. Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave? Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere? Nitko nije mudar da bi sve mogao i trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih s...
Zanovijetanje na početku nove godine
Razmišljanja

Zanovijetanje na početku nove godine

„Najviše poniženje čovjeka jest: potrošiti svoje vrijeme i još uvijek živjeti.“ Neorganiziran dan pun zbrke, trke. Svuda si i nigdje. Obveze. Da se rasteretiš, reći ćeš: “Sutra ću to učiniti!“ Ljudi imaju doduše sve više slobodnoga vremena, a opet se svi žure. Obratite li se nekomu, najčešće će vam odgovoriti: “Nemam vremena!” Nikad nije bilo toliko užurbanih ljudi. Djeca nemaju vremena za stare roditelje i bolesne. Bračni drugovi se udaljuju, otuđuju, jer nemaju vremena jedno za drugo. Treba stvoriti odluku kako živjeti, što izbjegavati. Baš zbog toga neke stvari koje želimo napraviti u životu, imamo običaj odgoditi za poslije jer nam se trenutačno to ne radi. Kažemo sebi da ima vremena. Istina je da ga ima, ali kako za koga. „Ljudi žive život tako da budu što sretniji, umjesto da bud...
Muka po župnom vjeronauku
Kolumne, osvrti, komentari

Muka po župnom vjeronauku

Nakon krizme i prve pričesti odmor ili??? Osvrćem se na jedan članak na portalu "Vjera i djela", meni drage i štovane urednice i teologinje. Znam da se neće naljutiti jer je zauzeta i iskrena, samo zna li sve naše muke oko župnog vjeronauka? Naš Plan i program župne kateheze iz 2000. god., u tom smislu, polazi od posebnog slavljeničko-stvaralačkog sustava, koji se naziva celebratio catechetica, a sastoji se od pet susljednih etapa, koje treba ostvariti u svakom pojedinom susretu: 1. Dodir sa sakralnim prostorom, 2. Molitveno-slavljenički početak, koji se sastoji od: čitanja biblijskog ili euhološkog teksta, glazbenog izričaja kroz pjevanje ili slušanje ili sviranje, te molitve kao sinteze, 3. Poučni dio (kateheza u užem smislu riječi), koji je grupiran oko tri tematska ciklusa, čiji sa...