Teksaška pobjeda nad bludopisarstvom radi zaštite djece

Bludopis ili pornografija

Riječ pornografija nastala je spajanjem grčkih riječi pórnē, što znači bludnica, i gráfō, pišem, prikazujem. Spajanjem obje riječi zajedno dolazi se do „prikaza ili opisa djelatnosti bludničenja“ ili „pisanja o ljudima koji uz naplatu sudjeluju u spolnim odnosima“. Jednostavna i kratka hrvatska istovrijednica je bludopis. Bludopis ili pornografija može se odrediti kao:

navođenje protućudorednih, protustidnih potankosti u pisanom, slikanom ili filmskom uratku; besramna, bestidna, prostačka, nepristojna, razvratna objava, prizor, predstava, snimak, video;
povrjeda prava na privatnost ljudskoga tijela u njegovoj muškoj ili ženskoj naravi, povrjeda kojom se ljudska osoba i ljudsko tijelo svodi na bezimeni predmet zlorabe u svrhu zadovoljavanja požude;
predočavanje osmišljeno da utječe na temeljne ljudske nagone za djelovanjem koje je suprotno dostojanstvu osobe i prikazuju intenzivnu fizičku silu koja se primjenjuje na duboko uvrjedljiv i često strastven način;
sirovost i bestidnost u tematizaciji spolnosti;
izričit i usiljen prikaz razvratnosti;
prikazivanje razbludnosti (nepristojnosti, nečistoće, nečasnosti, prostaštva, razuzdanosti) s namjerom priopćavanja javnosti;
prikazivanje i opisivanje bludnih predodžaba ili misli radi pobuđivanja pohote;
razuzdano slikanje, pisanje, glumljenje, činjenje, prepuštanje ili poticanje na zadovoljenje pohote
prikaz pohotna (sladostrasna, putena) ponašanja (kao u slikama ili pisanju) čija je nakana izazvati spolnu uzbuđenost; izričito predočavanje spolnih radnja koje nastoji izazvati uzbuđenje
gradivo (kao što su knjige, fotografije ili filmovi) koje prikazuje razbludno (razvratno, razuzdano) ponašanje i svrha mu je izazivati spolno uzbuđenje

Katekizam Katoličke Crkve prema latinskom izvorniku iz 1997. uči:

„2211. Politička zajednica dužna je poštovati obitelj, pritjecati joj u pomoć i posebno joj osiguravati… zaštitu sigurnosti i zdravlja, napose glede opasnosti kao što su droga, pornografija, alkoholizam…

2354. Pornograﬁja se sastoji u izvlačenju spolnih čina, stvarnih ili glumljenih, iz prisnosti onih koji ih obavljaju, da se naumice pokažu trećim osobama. Vrijeđa čistoću jer izopačuje bračni čin, uzajamno prisno darivanje supružnika jedno drugomu. Teško napada dostojanstvo onih koji joj se predaju (sudionike, prodavače, gledateljstvo), jer jedni drugima postaju predmetom prostačke naslade i nedopuštene koristi. Gura (uranja) jedne i druge u obmanu (varku, privid) nestvarna (nepostojećega, izmaštana) svijeta. Težak je grijeh (culpa). Građanske vlasti moraju spriječiti proizvodnju i širenje pornografskih proizvoda.

2396. Među teške grijehe (peccata) protiv čistoće treba navesti samozadovoljavanje (masturbatio), izvanbračne odnose (fornicatio), pornografiju (pornographia) i homoseksualne odnose (homosexuales usus).“

Definicije u leksikografiji i enciklopedistici

Vinko Šeringer (1862.–1945.)[1] kaže da je pornografija

„vrst romana, u kojim se opisuju smutljivi i sablažnjivi prizori i život moralno pokvarenih ljudi; prostačka književnost“.

Ferdinando Prosperini (1890.–1986.)[2] kaže da je bludopis

„razvratnost koja se iskazuje putem pisanja, ali ne samo razuzdano štivo, nego i bilo koje drugo izlaganje te vrste, koje se čini kroz crteže, govore, fotografije, čine i itd. koji vrijeđaju stidljivost. Pornografija je jedna od najtužnijih pojava razdoblja ćudorednoga propadanja i predstavlja osobito ozbiljnu opasnost za mladost, dob u kojem spolni podražaji djeluju s većom brzinom i naglošću, a savjest je redovito manje budna.“

Enciklopedija Leksikografskog zavoda (1962.)[3] kaže da je pornografija

„opisivanje, najčešće detaljističko i naturalističko, bludnika i bluda, opscenih i lascivnih situacija. Pornografski se elementi susreću u slikarstvu, kazalištu, na filmu i u raznim književnim radovima.

U nekim je zemljama Zapada (Francuska, Amerika, Engleska) razvijena prava pornografska industrija, koja masovno proizvodi sredstva nadražajne naravi u obliku fotografija, magazina, knjiga stihova i proze, iako tu, kao i drugdje, postoje zakonski propisi protiv vrijeđana javnog morala i ukusa. Pornografija se najviše krijumčari preko golicavih reklama, putem biranja radnih ‘miss’, lansiranja vampova i sex-bombi, kao i ispod širokog pojma sex-appeala.

Pornografija je inzistiranje na golom spolnom činu, korišćenje seksualnih poriva u svrhu zarade i uspjeha. Pornografska književnost obuhvaća samo fizičke potankosti i perverzitete. Pornografsko predstavlja puku požudu i čulnu simulaciju. Pornografija vrijeđa normalan ukus i osjećaje.

Tko proizvodi, prodaje, raspačava, javno izlaže ili radi prodaje nabavlja ili drži pornografske publikacije, spise, slike i drug slične predmete kojima se teško vrijeđa moral, počinja kažnjivo djelo. Pariskom konvencijom iz god. 1910, kojoj su pristupile gotovo sve države, suzbija se širenje pornografskih publikacija.“

Bratoljub Klaić (1909.–1983.)[4] kaže da je pornografija

„bestidna, štetna, razvratna literatura; nepristojni, bludni crteži, slike i sl.“.

Matičin rječnik iz 1971.[5] kaže da je pornografija

„grubost i bestidnost u opisivanju, slikanju i prikazivanju seksualnih odnosa, bestidna literatura, nepristojni, bludni crteži, slike i slično.“

Veliki školski leksikon (2003.) kaže da je pornografija

„najčešće detaljističko i naturalističko opisivanje odnosno slikanje bluda, opscenih i lascivnih prizora“.[6]

Vladimir Anić (1930.–2000.)[7] kaže da je pornografija

„opisivanje ili vizualno prikazivanje seksualnih objekata i radnji lišeno etičkih sadržaja, upravljeno na razbuđivanje mašte čitalaca ili gledalaca“.

Drugi rječnik stranih riječi (1998.)[8] kaže da je pornografija

„širenje bludničenja književnošću; bestidna književnost, slikarstvo, fotografija, film“.

Nakon smrti Vladimira Anića sržno njegova definicija pornografije pod njegovim imenom ili uz njegovo ispuštanje doživjela je nekoliko preinaka:

„opisivanje ili vizualno prikazivanje seksualnih objekata i radnji lišeno estetskih sadržaja, upravljeno na razbuđivanje mašte čitatelja ili gledatelja (meka pornografija, tvrda pornografija)“,[9]

„opisivanje ili vizualno prikazivanje seksualnih objekata i radnji u književnosti, filmu, fotografiji i dr. lišeno estetskih sadržaja, upravljeno na izazivanje požude“,[10]

„opisivanje ili vizualno prikazivanje spolnih motiva i radnja namijenjeno izazivanju požude“,[11]

„opisivanje ili vizualno prikazivanje seksualnih objekata i radnji lišeno estetskih sadržaja, upravljeno na razbuđivanje mašte čitatelja ili gledatelja; meka pornografija manje eksplicitna i društveno prihvatljivija u načinu prezentiranja; soft core; tvrda pornografija izravna i vrlo nasilna u iskazu, neposredno prikazuje spolni čin; hard core“.[12]

Veliki školski leksikon (2003.)[13] kaže da je pornografija

„naturalističko opisivanje ili vizualno prikazivanje spolnih motiva u književnosti, filmu, fotografiji i dr., lišeno estetske sastavnice te podređeno izazivanju požude“.

Hrvatski obiteljski leksikon (2005.)[14] kaže da je pornografija

„naturalističko, vulgarno opisivanje odnosno slikanje bluda, opscenih i lascivnih prizora“.

Hrvatska enciklopedija (2006.)[15] kaže da je pornografija

„eksplicitni prikaz seksualnih aktivnosti s namjerom izazivanja seksualnog uzbuđenja… Budući da je granicu između erotike i pornografije teško precizno odrediti, danas se često govori o razlici između tzv. meke i tvrde pornografije, pri čem prva ne prikazuje genitalije (barem ne u erekciji), penetraciju i ejakulaciju. Tijekom povijesti svaka je nova tehnologija vrlo brzo našla primjenu u industriji eksplicitne seksualne zabave (tisak, fotografija, film, video, digitalna tehnologija, internet), što pokazuje neprekidno zanimanje za pornografske sadržaje… Masovna proizvodnja pornografije koja započinje eksplicitnim tiskovinama sredinom XVII. st., a osobit zamah dobiva u XIX. st. zahvaljujući izumu fotografije i, nešto poslije, filma, vezana je uz industrijsku revoluciju i širenje srednje klase.

Povijest zabrana i cenzuriranja prikaza ljudske seksualnosti gotovo je jednako duga kao i sama povijest pornografije. Izvor je zabrana religijsko definiranje opscenosti (koja uključuje i nagost) kao ugroze individualnog i društvenog morala oslonjenoga na pobožnost. Opscenost, prema tomu tumačenju, razara bračnu i obiteljsku zajednicu uništavajući temelje društvene zajednice. Tijekom povijesti zabrane nisu pogađale samo eksplicitne prikaze seksualnih aktivnosti (kao u djelima D. A. F. de Sadea, Johna Clelanda ili H. Millera), već i djela pisaca kao što su G. Boccaccio, G. Chaucer, Ch. Baudelaire, G. Flaubert, Th. Dreiser, D. H. Lawrence, A. Huxley i J. Joyce. Uspostavljeni tabu seksualnosti nerijetko se koristio u političke svrhe (pornografski su materijali bili korišteni u napadu na nepopularnu vlast), odnosno kao umjetničko sredstvo šokiranja… U većini zapadnih zemalja pornografija je legalizirana tijekom 1970-ih, premda ne u cijelosti; prva zemlja koja je 1969. legalizirala pornografiju bila je Danska. Dječja je pornografija univerzalno zabranjena, a u nekim su zemljama nedopustivi i bestijalnost (prikazi seksualne aktivnosti sa životinjama) te pornografija koja uključuje nasilje, glumljeno ili stvarno. Suvremena pornografska ponuda uključuje mnogobrojne žanrove, koji se razlikuju prema vrsti seksualne aktivnosti (od uobičajenih do parafilijskih) i/ili obilježjima protagonista (dob, spol, seksualna orijentacija, tjelesne karakteristike, rasna pripadnost itd.). Postoji i tzv. pornografija za parove, koja je, za razliku od uobičajenoga pornografskog materijala (pornografiju koriste poglavito muškarci), oblikovana prema ženskim preferencijama.

Digitalna tehnologija i internet revolucionirali su pornografsku industriju. Tzv. on-line pornografija, obilježena prije nezamislivom dostupnošću i anonimnošću konzumacije, normalizirala je eksplicitne seksualne zabave. Njezinu sveprisutnost među odraslima i adolescentima odražava i golema zarada: pornografska je industrija 2001. samo u SAD-u utržila između 10 i 14 mlrd. USD. Porast dostupnosti pornografije od 1960-ih rezultirao je kontroverznom diskusijom o njezinim društvenim rizicima. Premda je 1986. državna komisija u SAD-u zaključila da između nasilne pornografije i seksualnog nasilja »postoji kauzalna veza«, postojeća istraživanja, od kojih su većina eksperimentalne studije, ne potvrđuju takav zaključak. Pokazalo se da bi ekstremni oblici pornografije (ne i tzv. mainstream pornografija) mogli biti jedan od elemenata koji utječu na seksualnu agresivnost. Štetan je, čini se, prikaz nasilja, a ne seksualnih aktivnosti. Takav zaključak podupiru i studije o dinamici kriminalnih statistika koje analiziraju razine seksualnoga nasilja prije i nakon legalizacije pornografije u nekim zemljama, npr. Danskoj, Njemačkoj, Japanu i SAD-u (Berl Kutchinsky, Milton Diamond). Ipak, konzervativni krugovi i radikalne feministice i dalje zastupaju ideju zabrane pornografije, osobito u SAD-u. Autorice Andrea Dworkin i Catharine MacKinnon tvrde da pornografija uzrokuje seksualnu agresiju, povećava toleranciju prema seksualnom nasilju te ponižava i dehumanizira žene pretvarajući ih u seksualne objekte. Tzv. liberalni feminizam protivi se takvoj interpretaciji, smatrajući ju puritanskom, antidemokratskom i znanstveno neutemeljenom. Protivnici zabrane najčešće ističu oslobađajuću i edukativnu ulogu pornografije.

U Hrvatskoj su eksplicitni seksualni sadržaji legalni, izuzevši proizvodnju i distribuciju dječje i maloljetničke pornografije te upoznavanje djece s pornografskim materijalima. Kao i u drugim zemljama, i u nas postoje određena ograničenja glede oglašavanja i načina prodaje takvih seksualnih sadržaja.“

Pravni leksikon (2007.)[16] kaže da je pornografija

„prikazivanje opscenih sadržaja u spisima, na slikama, audiovizualnim i drugim predmetima ili u predstavama. Takvi se predmeti i predstave smatraju pornografskim ako im je pretežni cilj poticanje spolnog uzbuđenja. Znanstvena i umjetnička djela u pravilu nemaju pornografski značaj, osim ako se njima samo prikriva poticanje spolnog uzbuđenja kao pravi cilj. U suvremenomu hrvatskom kaznenom pravu pornografija je kažnjiva samo ako se njome ugrožava normalan razvitak djece i maloljetnih osoba. Upoznavanje djece s pornografijom i dječja pornografija na računalnom sustavu ili mreži zbog toga predstavljaju kaznena djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju.“

Prerađeno izdanje Klaićeva rječnika stranih riječi iz 2012.[17] kaže da je pornografija

„bestidna, štetna, razvratna literatura; nepristojni, bludni crteži, slike, film i fotografije i sl.; kratica porno“.

Hrvatski opći leksikon (2012.)[18] kaže da je pornografija

„eksplicitno prikazivanje seksualnih aktivnosti s namjerom izazivanja seksualnoga uzbuđenja; pornografski materijali mogu biti pisani, vizualni (fotografije, crteži, skulpture i sl.), audiovizualni (filmovi) i, rijetko, isključivo auditivni“.

Tko je pornograf?

Pornograf je onaj „tko se bavi pornografijom“,[19] u užem smislu „osoba koja piše pornografske tekstove, snima pornografske filmove i fotografije“,[20] a u širem i onaj tko se time koristi.

Domaća riječ za pornografa bila bi bludopisar, a za takvu djelatnost bludopisarstvo.

Uzbuđenje pohote ili izazivanje bludožeđi smatra se poglavitim ciljem, razlogom postojanja koje bludopisarski uradak mora ispuniti da bi se mogao smatrati pornografijom.

Iako se nitko ne može smatrati otpornim na kvareće učinke pornografije ili sigurnim od ozljeda nje i onih koji djeluju pod njezinim utjecajem, mladi i nezreli osobito su ranjivi i bivaju žrtve. Pornografija ponižava spolnost. Nagriza ljudske odnose. Iskrivljuje poimanje ljudske spolnosti. Iskorištava pojedince – osobito žene i mlade ljude. Korisnike postupno čini moralno otupjelima i osobno neosjetljivima za prava i dostojanstvo drugih. Potkopava brak i obiteljski život. Stvara obmanjujuću usporednu stvarnost koja ne mari za ljudsko dostojanstvo; zapravo ga prezire. Može stvoriti ovisnost. Potiče protudruštveno ponašanje i slabi ćudorednu strukturu samoga društva. Uranjanje u prividni svijet dovodi do neke vrste odselidbe iz jave, povlačenja iz obitelji, iz kulturnih i vjerskih vrjednota i do ulaska u svijet usamljenosti i samoizmišljanja, s posljedicom osjećaja iskorijenjenosti.

Voljno sudjelovanje u proizvodnji ili širenju tih štetnih proizvoda može se ocijeniti samo ozbiljnim moralnim zlom. Isto tako, proizvodnja i raspačavanje tih materijala ne bi se mogla nastaviti da za njih ne postoji tržište, tako da oni koji se služe njime, ne samo da sebi čine štetu, nego pridonose i nastavku opake trgovine.

Što se spolno djelovanje više smatra bjesomučnom potragom za osobnim zadovoljstvom, a ne izrazom trajne ljubavi, to se više pornografija može smatrati čimbenikom koji pridonosi potkopavanju zdravoga obiteljskoga života.

Temeljni razlog za širenje pornografije jest ćudoredna popustljivost (moralna permisivnost), ukorijenjena u potrazi za osobnim zadovoljstvom pod svaku cijenu. S tim je povezana neka vrsta očajničke moralne praznine, koja osjetilno zadovoljstvo (nasladu, ugodu) čini jedinom srećom koju ljudsko biće može postići.

Eskalaciji pornografije ponajprije pogoduje zov zarade: pornografija je unosna industrija. Neki dijelovi komunikacijske industrije tragično su podlegli iskušenju iskorištavanja ljudskih slabosti, uključujući i slabosti mladih i povodljivih umova, kako bi zaradili na proizvodnji pornografije. U nekim je društvima pornografska industrija toliko unosna da se povezuje s organiziranim kriminalom.

Sljedeće uporište širenja pošasti i ovisnosti jesu otrcani i pogrješni slobodarski razlozi. Neki smatraju kako sloboda izražavanja zahtijeva toleriranje pornografije, čak i na štetu moralnoga zdravlja mladih i prava svakoga članova društva na privatnost i ozračje javne pristojnosti. Neki drže i da je najbolji način borbe protiv pornografije njezino ozakonjenje. Takve razloge argumente ponekad iznose skupine koje ne zastupaju moralne vrjednote i koje ne prepoznaju da svako pravo nosi sa sobom odgovarajuću odgovornost. Pravo na slobodu izražavanja ne postoji u zrakopraznom prostoru. Javna odgovornost da se promiče dobrobit mladih, da se osigura poštovanje žena, zaštita privatnosti i javne pristojnosti pokazuje da se sloboda ne može izjednačiti s razuzdanošću.

Slaba točka jest i izostanak vladavine prava u tom području. Nerijetko nedostaju pozorno pripremljeni zakoni ili volja da se oni učinkovito provode kako bi se zaštitilo zajedničko dobro, javni moral, zdravlje i skladan razvoj osobnosti mladih.

Konačno, bolna točka je i zbunjenost, ravnodušnost, otupjelost osjećaja i bezvoljnost mnogih koji se pogrješno smatraju ili nepogođenima pornografijom ili nemoćnima pridonijeti rješenju problema.

Gotovo polovica djece u dobi od 9 do 16 godina redovito je izložena seksualnim prizorima.

Pornografija može ojačati stajališta podrške spolnomu nasilju i nasilju nad ženama.

Najbolji pristup za roditelje, skrbnike i učitelje koji reagiraju na izloženost djece pornografiji jest poticanje otvorene komunikacije, rasprave i kritičkoga razmišljanja djece, dok se educiraju o internetu i društvenim medijima.

Manje je vjerojatno da će roditelji i skrbnici biti zastrašeni rizicima ako su upućeni u problematiku i ako preuzmu aktivnu ulogu u digitalnom životu svoje djece

Teksaška pobjeda radi zaštite djece

Uobičajena obrana internetske pornografije, da je ona sporazumna („s pristankom“) i da nikoga ne vrijeđa, inačica je iste izmišljotine kojom se služilo da se brani seksualnu revoluciju: da se to što odrasli čine u privatnosti svojih domova nikoga ne tiče, a djeca će biti dobro. To se „obrazloženje“ s pravom naziva umišljajem jer, bez obzira na to što stvaratelji pornografije i njezini potrošači („redoviti korisnici“) govore, takav materijal šteti ljudima. Ustaljeni štetni učinci bludopisarstva na odrasle mogu uključivati ovisnost, izolaciju, povećanu agresiju, iskrivljena uvjerenja i predodžbe o spolnim odnosima i spolnosti, loše osjećaje o sebi i zanemarivanje drugih područja života. A osobito šteti onima koji zakonski ne mogu pristati (jer nisu punoljetni), a ipak se nađu uhvaćeni u njegovu mrežu.

Najočitija šteta događa se kada djeca naiđu na pornografsku tvar na svojim uvijek dostupnim uređajima. Dok su nekoć te stvari bile skrivene iza pultova na policama s časopisima za odrasle, desetljećima smo u društvenom pokusu nedvosmislena, izričita gradiva koje je odmah i stalno dostupno preko zaslona osjetljiva na dodir. Uvođenje kućnoga videa i međumrežja potkraj XX. stoljeću dovelo je do globalnoga rasta pornografskoga poduzetništva. U XXI. stoljeću veći pristup mrežju i pristupačni pametni telefoni učinili su pornografiju sve raširenijom i popularnijom. Za djecu koja imaju pristup pametnim telefonima i tabletima, nije pitanje hoće li pronaći pornografiju, već kada. Čak i ako oni nju ne traže, ona traži njih.

Od 2016. najmanje 17 američkih država proglasilo je pornografiju javnozdravstvenim problemom.

U pokušaju da se konačno razriješi taj problem osam američkih saveznih država donijelo je zakone koji zahtijevaju provjeru dobi na takozvanim mrežnim stranicama „za odrasle“. Jedan od njih je Teksas, koji je prošloga ljeta prihvatio dvostranački prijedlog Zakon o ograničavanju pristupa na mrežnim stranicama seksualnomu materijalu štetnom za maloljetnike. Zakon zahtijeva da mrežne stranice koje sadržavaju „seksualni materijal štetan za maloljetnike“ moraju provjeriti jesu li korisnici stariji od 18 godina.

Poduzetništvo („industrija“) koje sebe opisuje kao „za odrasle“ i opravdava svoje postojanje tvrdnjom da nitko ne strada trebala bi biti usklađena sa zakonom koji isključuje maloljetnike, ali nije. Čim je Teksas donio novi zakon, skupina raspačavatelja („distributera“) pornografije – uključujući vlasnike nekih od najprometnijih mrežnih stranica na svijetu – tužila je državu, tvrdeći da taj zakon krši slobodu govora.

Presudom od 7. ožujka 2024. Prizivni sud SAD-a za peti okrug (koji je nadležan za države Teksas, Louisiana i Mississippi) potvrdio je zakonsku odredbu koja zahtijeva mjere provjere dobi kako bi se djeca štitila od pornografskih stranica. Odluka je velika pobjeda za djecu. Ona je i opravdanje političkoga rada znanstvenika iz Središta za obnovu Amerike, Središta za etiku i javnu politiku i Zavoda za obiteljske studije, koji su vodili bitku Davida i Golijata protiv moćnih interesa kako bi vidjeli da se takvi zakoni donese i drugdje. Prizivni sud je naveo presudu Vrhovnoga suda SAD-a iz 1968. kojom je potvrđen zakon države New Yorka koji zabranjuje prodaju „opscenih“ časopisa bilo kome mlađemu od 17 godina. U predmetu Ginsberg protiv New Yorka sudski je potvrđeno pravo države da uskrati djeci pristup sadržaju koji je „štetan za maloljetnike“. Osporavatelji teksaškoga zakona tvrdili su kako dobno ograničenje predstavljaju preprjeku za odrasle i prisiljava odrasle koji pokušavaju pristupiti pornografskomu sadržaju da predaju privatne podatke koje država može pohraniti ili pratiti.

No, kao odgovor na Presudu, jedna od najvećih svjetskih pornografskih stranica blokirala je sve korisnike u Teksasu, prikazujući poruku u kojoj se tvrdi da dobna granica „utječe na prava odraslih na pristup zaštićenomu govoru“ i da je neučinkovita u zaštiti maloljetnika.

Ostale države sada slijede primjer Teksasa. Florida je, primjerice, donijela sličan zakon. Dobavljači takozvana sadržaja „za odrasle“ vjerojatno će nastaviti svoju strategiju tuženja i blokiranja pojedinih krajeva. Na što svi možemo reći, blokirajte. Radite naš posao za nas.

Ipak, ono što je istodobno mučno i razotkrivajuće jest koliko su mnogi borbeni za to da djeca imaju pristup tim mrežnim mjestima, pa čak i da ih ona love. Washington Post 15. ožujka 2024. donio je izjavu „potpredsjednika uprave jednoga zaštićenoga znaka i zajednice“ u jednoj tvrtki, koji je ističe:

„Ne samo da provjera dobi zapravo ne će zaštititi djecu, nego će neizbježno smanjiti sposobnost stvaratelja sadržaja da objavljuju i opskrbljuju zakonom dopušten sadržaj za odrasle te će izravno utjecati na njihovu sposobnost da dijele umjetničke poruke koje žele prenijeti.“

Dovoljno je loše što te tvrtke odbijaju poduzeti bilo što kako bi spriječile maloljetnike da ne gledaju seksualno nedvosmislene prizore, kao da kane što je moguće ranije privući nove „klijente“. Činjenica je da su mladi koji gledaju u zaslone samo jedna skupina maloljetnika koju pornografija čini žrtvom. Druga skupina su djeca na zaslonima.

Protupornografska zagovornica Laila Mickelwait nedavno je podijelila novosti o užasavajućoj priči o tada (godine 2018.) šesnaestogodišnjoj djevojci koja tvrdi da je bila drogirana, spolno zlostavljana i snimana. Njezin napadač postavio je video na veliku stranicu – istu onu koja je tužila Teksas i čiji je glasnogovornik njezin sadržaj opisao kao „umjetničke poruke“ i „slobodu govora“.

Ova bi priča trebala izazvati krvotočni urušaj (šok), ali ne iznenađenje. Kolumnist New York Timesa Nicholas Kristof još je 4. prosinca 2020. razjasnio vezu između internetske pornografije i zlostavljanja djece. U jezivom razotkrivanju opisao je kako je ta ista stranica „zaražena“ videozapisima zlostavljanja i nasilja, koje besramno unovčuje. Pretrage na stranici za nedvosmisleno nezakonite sadržaje dale su desetke tisuća pogodaka i uključivale su djecu od 14 godina. Često su se događala uhićenja onih koji snimaju i objavljuju takav sadržaj, ali stvarni raspačavatelj ustrajno izbjegava posljedice.

Teksas, Florida, Utah i druge države poduzimaju dobre korake, ali, kao što bi do sada trebalo biti posve jasno, postoji prječi problem. Pornografija je po svojoj naravi povezana sa zlostavljanjem djece. To se ne može ozdraviti, izliječiti, poboljšati, sanirati, pripitomiti ni udomaćiti. I to ne samo zbog toga što je provjera dobi nepouzdana. Sam oblik i značaj toga takozvanoga „sadržaja“ zahtijeva da se odbace zabrane i uči korisnike da onečovječuju (dehumaniziraju) druge. Svrhu spolnoga odnosa prikazuje kao samotno zadovoljenje, a svrhu drugih ljudi da budu potrošeni i iskorišteni kako bi se zadovoljila vlastita požuda i da nakon toga budu odbačeni.

Poduzimanje mjera za prekid opskrbe maloljetnika dobar je i nužan korak. Ali kao društvo, na kraju ćemo biti prisiljeni priznati što stoji iza svih zahtjeva. Valja pomoći onima koji se bore s bludopisarstvom i roditeljima da pripreme svoje dijete na opasnosti od pornografije.

Izvori

John Stonestreet i Shane Morris, A Texas Win Against Pornographers to Protect Kids, Breakpoint (8.4.2024.)

Kim Bellware, What to know about PornHub blocking access to Texas users, Washington Post (15.3.2024.)

Nicholas Kristof, The Children of Pornhub Why does Canada allow this company to profit off videos of exploitation and assault?, New York Times (4.12.2020.)

Pontificio Consiglio delle Comunicazioni Sociali, Pornografia e violenza nei mezzi di comunicazione: Una risposta pastorale (7.5.1989.)

[1] Vinko Šeringer, Priručni rječnik tuđih riječi i fraza, Zagreb: Hartman, ²1906., str. 176.

[2] Ferdinando Prosperini, Pornografia, u: Enciclopedia cattolica, 9, gl. ur. Celestino Testore, Città del Vaticano, 1952., stupac 1772.

[3] Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak 6, ur. Marko Kostrenčić i Miljenko Protega, Zagreb, 1962., str. 169.

[4] Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi : tuđice i posuđenice, prir. Željko Klaić, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979., str. 1071.

[5] Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, IV, Novi Sad: Matica srpska, 1971., str. 728. Knjiga je objavljena nakon što je Matica hrvatska odustala od zajedničkoga rada i daljnjega izdavanja rječnika dviju matica. Međutim, osnovna izrada teksta bila je otprije gotova, tako je slovo P bilo obrađeno u Zagrebu.

[6] Leksikon JLZ A – Ž, ur. Nada Bogdanov i dr., Zagreb: Leksikografski zavod, 1974., str. 778.

[7] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 1991., str. 502; Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, ³1998., str. 815.

[8] Šime Anić, Nikola Klaić i Želimir Domović, Rječnik stranih riječi : tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze, Zagreb: Sani-plus, 1998., str. 1183.

[9] Hrvatski enciklopedijski rječnik, gl. urednica Ljiljana Jojić, Zagreb: Novi Liber, 2003., str. 994; Hrvatski enciklopedijski rječnik, 8, Pes-Pro, gl. urednica Ljiljana Jojić, Zagreb: EPH i Novi Liber, 2004., str. 150; Vladimir Anić – Ivo Goldstein, Rječnik stranih riječi: sažeto izdanje, Zagreb: Novi Liber, 2005., str. 460; Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika, prir. Ljiljana Jojić, Zagreb: Novi Liber, 2009., str. 1107.

[10] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber i Jutarnji list, 2007., str. 391; Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika : džepno izdanje, Zagreb: Novi Liber, 2010., str. 321; Vladimir Anić, Školski rječnik hrvatskoga jezika, prir. Ivo Pranjković i Lada Badurina, Zagreb: Znanje, 2015., str. 405.

[11] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska kniga, 2012., str. 531.

[12] Hrvatski jezični portal (2006.); Veliki rječnik hrvatskoga standardnoga jezika, gl. urednica Ljiljana Jojić, Zagreb: Školska knjiga, 2015., str. 1115. Ta je definicija prepisana iz srpskoga rječnika tuđica: „opisivanje ili vizualno prikazivanje golotinje ili spolnih radnja lišeno estetskih sadržaja, usmjereno na seksualno nadraživanje čitalaca ili gledalaca; meka pornografija pornografija koja je manje eksplicitna i društveno prihvatljivija u načinu predstavljanja; tvrda pornografija pornografija koja ništa ne prikriva, koja neposredno prikazuje spolni čin“ (Ivan Klajn – Milan Šipka, Veliki rečnik stranih reči i izraza, Novi Sad: Prometej, ¹2006., ³2008., str. 976).

[13] Veliki školski leksikon, gl. ur. Josip Šentija, Zagreb: Školska knjiga i Naklada Leksikon, 2003., str. 771.

[14] Hrvatski obiteljski leksikon, glavni priređivač Tomislav Ladan, svezak 8 Pali-Ral, Zagreb: EPH i Leksikografski zavod, 2005., str. 193.

[15] Hrvatska enciklopedija, svezak 8 O – Pre, gl. ur. Slaven Ravlić, Zagreb: Leksikografski zavod, 2006., str. 668–669.

[16] Pravni leksikon, gl. urednik Vladimir Pezo, Zagreb: Leksikografski zavod, 2007., str. 1151.

[17] Bratoljub Klaić – Školska knjiga, Novi rječnik stranih riječi, Zagreb: Školska knjiga, 2012., str. 827.

[18] Hrvatski opći leksikon, gl. ur. Mladen Klemenčić, Zagreb: Leksikografski zavod, 2012., str. 1100.

[19] Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi : tuđice i posuđenice, prir. Željko Klaić, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979., str. 1071.

[20] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga, 2012., str. 531.