Utorak, 25 siječnja

Tijelovo (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Nakon velike tajne Presvetoga Trojstva Crkva danas slavi otajstvo po kojem se u euharistijskom slavlju u zajednici vjernika ponazočuje i ostvaruje otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, po čemu smo spašeni. Tko bi mogao razumjeti nauma Božje ljubavi o našemu spasenju, tko bi mogao proniknuti što je Sina Božjega potaklo da se utjelovi te za nas umre i uskrsne? Tko bi, konačno, mogao razumjeti tajnu koju danas proslavljamo da se među nama ostvaruje Kristovo vazmeno otajstvo po kojem postajemo dionicima Kristove smrti i uskrsnuća i njegove nebeske proslave? Ne možemo to pojmiti. Možemo se samo pokloniti nadspoznatljivoj ljubavi Božjoj i zamoliti Gospodina da nas u što većoj mjeri učini dostojnima ovih svetih otajstava.

  • Gospodine, ti si svoj narod u pustinji hranio manom, čudesnom nebeskom hranom. Gospodine, smiluj se!

  • Kriste, u otajstvu svoje posljednje večere sažeo si i učenicima predao otajstvo vlastitog predanja, otajstvo svoje smrti i uskrsnuća. Kriste smiluj se!

  • Gospodine, po svetom euharistijskom otajstvu ti i nas činiš dionicima Kristove smrti i uskrsnuća. Gospodine, smiluj se!


Nacrt za homiliju


U jednom starom kršćanskom spisu s početka drugog stoljeća o euharistijskom se kruhu ovako govori: “Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh raspršen po bregovima, i sabran postade jedno, tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. Amen” (Didahe). Prekrasna slika. Kao što mnogo zrnja čine jedan kruh, tako i Crkva Kristova, sabrana od mnoštva vjernika treba biti jedno tijelo, Kristovo Tijelo, živo Tijelo u kojemu je svaki dio, svaki član važan i u kojemu radost i žalost jednoga pogađa i drugoga. Jer, trpi li noga ili ruka zbog neke bolesti, trpi cijelo tijelo. U današnjem kratkom drugom čitanju (1Kor 10, 16-17) sveti nam Pavao upravo to želi staviti na srce: otajstvo euharistije otajstvo je našega jedinstva.


Zajedništvo krvi Kristove


Zamislimo kako se mogu osjećati oni koji su doslovno u potpunoj nesebičnosti i iz ljubavi krv svoju darovali za svoju domovinu kada vide kako neki tu žrtvu preziru i nastoje se nepravedno obogatiti. Ili kako to izgleda kada roditelji gotovo krv svoju daruju da djecu odgoje, a onda vide kako se prepiru i kako uludo troše i materijalna dobra i ljubav koju su naslijedili. Možda zaboravljamo: otkupljeni smo izuzetnom cijenom: krvlju Krista neokaljanog i nevinog Jaganjca. Nije to šala. Cijena je silno visoka. I to je dao za nas – da budemo spašeni i da budemo jedno. U najdirljivijem trenutku, na posljednjoj večeri Isus upravo za to moli: “Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.” Spašeni smo Kristovom krvlju. Krist nas je darom svoga života htio ujediniti, on nas snagom svojega uskrsnuća čini svojim Tijelom. To da smo jedno tijelo najveći je znak da smo Kristovi, da smo od Boga. Budu li ljudi za nas rekli: “Gle kako se ljube”, bit ćemo snažan znak da Krist nije uzalud umro i uskrsnuo.


Zajedništvo tijela Kristova


Kruh koji lomimo, znak je da smo jedno. Nažalost, kršćani u svijetu nisu pravi znak Kristova uskrsnuća, jer su razdijeljeni. Razdijeljenost kršćanske braće i sestara najveća je zapreka vjerodostojnom širenju evanđelja. Međutim, mogli bismo reći – i bili bismo u pravu! – da mi, današnji naraštaj kršćana stvarno nismo krivi za podjele među kršćanima koje su se dogodile u dalekoj prošlosti. Međutim, ne pridonosimo li i mi podjelama među nama. Svaki puta kad u svojoj zajednici naglašavamo isključivo vlastito mišljenje, svaki puta kada se u svojoj obitelji tvrdoglavo držim isključivo vlastitog mišljenja, svaki puta kada sam neuviđavan, ja remetim jedinstvo Kristova tijela. Kristov učenik se uvijek trudi imati dobrote, strpljivosti, razumijevanja. Euharistija nas na to poziva. Jer, evo, mnogi smo i različiti okupljeni oko Gospodinova stola i svi smo njegovi učenici i svi smo njegova ljubljena djeca i svi smo udovi jednoga Kristova tijela. Zato, opet naglasimo, razbijanje jedinstva i zajedništva u ljubavi najveći je znak da se udaljavamo od Krista.


Jedno smo tijelo, mi mnogi


Pavao svojim vjernicima naglašava: “Jedno smo tijelo mi mnogi.” Pavao je to pisao zajednici u Korintu koji je bio pravi “kozmopolitski” grad. U njemu su živjeli ljudi iz različitih krajeva ondašnjeg Rimskog carstva, ljudi najrazličitijih kultura, jezika, običaja, ljudi različitog socijalnog statusa, različitih religijskih i filozofskih pravaca. U tom lučkom gradu bilo je i svega onoga što jedan lučki grad u lošem smislu može imati. I od takvih ljudi nastala je Crkva, nastali su učenici Gospodnji. I sad, iako su se oni obratili, krstili i postali kršćanima, još uvijek su se među njima očitovale velike razlike u obrazovanju, podrijetlu, materijalnom stanju, kulturi, pa čak i materinjem jeziku. Ljudski govoreći, bili su “kao rogovi u vreći”. Pa ipak, naglašava Pavao, oni su dionici jednog kruha i jedne čaše, svi su oni zapravo jedno tijelo. I zato u bitnome trebaju biti jedinstveni, jer ih sjedinjuje Kristovo tijelo za njih predano, Kristova krv za njih prolivena, jer ih povezuje snaga duha Svetoga kojom je Krist živ među njima.

Što reći? Zar ne da smo i mi skloni podjelama, da se i danas u crkvi ne gledamo jednako? I svjesno i nesvjesno dijelimo se prema staležu, bogatstvu, obrazovanju, po tome od kada i kakvi smo kršćani, imamo li ili nemamo neku posebnu zadaću u našoj župnoj zajednici, još uvijek ima među nama onoga shvaćanja da smo svi jednaki, ali da ima i “jednakijih”. Jedno smo tijelo mi mnogi. Krist u svojoj molitvi nebeskom Ocu žarko moli za jedinstvo svojih učenika. Zato, potrudimo se između nas ukloniti sve podjele, sve podozrivosti, svu oholost, svaku uznositost. Neka nas Duh Gospodina Isusa Krista ispuni jedinstvom, mirom, skromnošću… A euharistija koju slavimo otajstvo je jedinstva, jedinstva Krista i njegove Crkve i međusobnog jedinstva svih članova Crkve jer Crkva i jest jedno Kristovo Tijelo sastavljeno od mnogih udova.

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, otajstvo ljubavi i otajstvo jedinstva. Neka se u nama, u našoj župnoj zajednici i u našim obiteljima ostvari i ostvaruje to otajstvo ljubavi i jedinstva.