Tijelovo (C) – nacrt za homiliju

Uvod i pokajnički čin

Danas Crkva na poseban način stoji pred tajnom. Naime, svake nedjelje i na svakom euharistijskom slavlju mi slavimo veliko otajstvo – Krista koji je u svom vazmenom djelu spasenja živ i djelatan upravo po tome slavlju. U svetoj se misi ostvaruje među nama Kristovo spasenje. Višestruka je to tajna: tajna Božje ljubavi, tajna Kristove vjernosti i predanosti, tajna spasenja po Kristovoj smrti i uskrsnuću, a na poseban način tajna je to kako se to čudesno djelo Božjega spasenja sažima i ostvaruje među nama u slavlju euharistije. Nije stoga čudo da je osnovni stav vjernika klanjanje. Razumjeti ne možemo, ali srcem osjećamo Božji prolaz i stoga se u zahvalnosti klanjamo Bogu. Danas bismo na poseban način htjeli proslaviti ovo uzvišeno otajstvo euharistije. Zato ćemo zamoliti Gospodina da nas učini dostojnima ovoga slavlja.

• Gospodine, ti si u žrtvi svećenika Melkisedeka nagovijestio žrtvu Novoga saveza. Gospodine, smiluj se!
• Kriste ti si u svojoj muci i uskrsnuću ostvario savršeno bogoštovlje. Kriste smiluj se!
• Gospodine, ti sve nas otajstvom euharistije činiš dionicima proslave Isus Krista. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Što rade ljudi kada žele iskazati neki svoj osjećaj ili misao? Služe se znakovima. Ljubav i prijateljstvo izražavaju se na mnogo načina. Tako čestitka za blagdane nije tek običan komad papira i neki mali poklon ne mjeri se u njegovoj tržišnoj vrijednosti. Buket cvijeća, stisak ruke, ljubazno pismo – sve je to znak onoga dubokog što čovjek u sebi ćuti. Tako se i Bog služi znakovima da bi nam pokazao svoju očinsku ljubav. A danas, na svetkovinu Tijelova, dok stojimo pred tajnom euharistije, Isus nam stavlja pred oči znak – čudesno umnažanje kruha (Lk 9, 11b-17).

Podajte im vi jesti

Čuli smo što se dogodilo. Narod koji je slijedio Isusa bio je izvan naseljenog područja, a dan je već bio na izmaku. Apostoli su već bili zabrinuti i rekli su Isusu da otpusti mnoštvo, da si nešto može kupiti za jelo. Međutim, Isus odgovara: “Podajte im vi jesti!” Apostoli su se snebivali. Bilo je preko pet tisuća muškaraca, a apostoli su imali tek pet kruhova i dvije ribice. Evo, to je ono što nam dana Isus želi reći. Mi imamo, slikovito govoreći pet kruhova i dvije ribice. U ljudskim očima to je malo. Kada treba nekome pomoći bilo materijalno bilo duhovno, nije li uvijek premalo ono što imamo? Tako čovjek zapadne u uvjerenje da i ne vrijedi nešto pokušavati, jer, što tu može pomoći jedan običan čovjek? Tko može utješiti tužnoga, tko može ispraviti svjetske nepravde, tko može izliječiti bolesnoga? Reklo bi se: “Premalena je naša snaga.” Međutim, pogledajmo, u povijesti su toliki maleni, slabi, obični ljudi učinili veličanstvene stvari. Kakvu je posebnu mudrost posjedovao apostol Petar? Pa ipak je snagom Božjom postao temeljem Crkve. Kakvu je posebnu mudrost i silu imao sveti Franjo? Pa ipak je obilježio i svoje vrijeme i stoljeća koja su došla iza njega. Kakvu je to snagu imala blažena Majka Terezija? Pa ipak je, uz pomoć svojih suradnica, pokazala i iskazivala toliko ljubavi onima kojima je ona bila najpotrebnija. Očito je iz tolikih primjera velikih Božjih ljudi da Bog čovjeku daje toliku milost i snagu da može činiti ono što za obične ljudske sile izgleda nemoguće, upravo kako Isus rado govori: “Ljudima je to nemoguće, ali ne i Bogu. Ta Bogu je sve moguće!”

Blagoslovi i razlomi

Valja zapaziti što se kasnije zbilo. Isus je uzeo kruhove i ribe, pogledao na nebo, blagoslovio, razlomio i davao učenicima da razdijele. I za sve je bilo dovoljno! Eto ključa uspjeha. Molitva i blagoslov zalog su uspjeha. Čovjek koji blagoslivlja, koji zahvaljuje Bogu, koji zaziva Božju milost, taj čovjek nalazi, njemu se otvara ono što izgleda nemoguće. Danas olako zaboravljamo važnost i snagu molitve, olako zaboravljamo da čovjek, uza sav svoj potreban trud, treba pouzdanje staviti u Boga.

Nakupilo se dvanaest košara

I dogodilo se čudo, čudo u izobilju. Ne smo da je za sve bilo dosta, nego je preteklo dvanaest punih košara. Upravo se tako događa u našem životu. Kada smireno, s pouzdanjem s molitvom i blagoslivljanjem Boga nešto zamolimo i za nečim idemo, od Boga to i dobijemo. Možda ne na način kako smo mi to zamislili, možda ne u trenutku kada smo mi to očekivali, ali dobijemo. U prvi mah možemo biti i razočarani, “jer nam se molitva nije uslišala”, međutim, dobivamo, itekako dobivamo! Dobivamo u izobilju. Evo nam primjera najizvrsnijega! Isus je prije svoje muke žarko molio svojega Oca da ga, ako je moguće, mine pregorka čaša muke i smrti. Otac ga, naizgled, nije uslišao. Isus je morao umrijeti. Ali gle, Isusa, poslušna do smrti na križu (jer je rekao da se treba vršiti volja Očeva), toga Isusa je Bog preuzvisio nad sve stvoreno i postavio ga sucem živih i mrtvih. Isus je u svojoj tjeskobi molio za ovozemni život, a Otac mu je dao neizrecivo više. I upravo po tome kako je Isus rekao da se treba vršiti Očeva volja, a ne njegova, Isusova, upravo po tome Isus nam je primjer i putokaz, Bog nam daje mogućnost da činimo dobro, Bog nas poziva da ga blagoslivljamo i iz njegove ruke prihvaćamo ono što nam daje. U tome slučaju dobit ćemo obilno i preobilno: “mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše” (Lk 6,38), veli nam Isus.

Umnažanje kruha – slika Euharistije

Ovo čudo umnažanja kruha, slika je onog najvećeg dara koji Isus daje ljudima – njegova Tijela i Krvi u euharistijskom slavlju. Sve što Bog za nas čini, sve najbolje što nam Bog daje, sve najuzvišenije što Bog za nas pripravlja sažeto je u tome čudesnom otajstvu. U euharistiji krije se otajstvo Krista umrlog i uskrslog, Krije se otajstvo našega odabranja i posvećenja, krije se otajstvo našeg određenja za vječnu slavu. I zato, ako nam se čini da nas Bog nekad ne uslišava i da nam ne ide onako kako mi mislimo da bi nam trebalo ići, sjetimo se da nam je Bog u Kristu zapravo sve darovao. Veli nam Pavao: “Ta (Bog) ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8,31). A upravo toga Krista darovanoga i za nas predanoga slavimo u euharistiji i blagujemo kao Kruh života. Neka nas Gospodin učini vrijednima toga dara.