»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Traganje za iskustvom svetoga i nova religioznost


Današnji čovjek uglavnom ima interes za nadnaravnim, ali češće je taj interes bitno drukčiji od onoga što preporučuje Crkva. Štoviše, sve više susrećemo razmišljanje oslonjeno na poznatu rečenicu koja računa s Bogom, ali ne i Crkvom: Bog da, Crkva ne. Tako se Crkva doživljava krutom, netolerantnom, zatvorenom prema rubnim skupinama, što sve pridonosi sve većem udaljavanju od nje. Između ostaloga, takvo distanciranje od Crkve otvara vrata traženju svetoga u nekim novim religioznim oblicima, ili pak u nekim već ukorijenjenim sektama i u našoj sredini. 

Najčešće ljudi odlaze u sekte iz razloga praznine koju osjećaju i za koju smatraju da ju ne može popuniti Crkva ni Evanđelje, zatim iz razloga jer su sekte redovito, barem u onom početnom vremenu prihvaćanja pojedinaca, solidarnije, tolerantnije i blagonaklonije prema onima koji su u sukobu sa savješću, kao što su npr. rastavljeni i ponovno vjenčani, a također se među najvažnije razloge odlaska u sekte mogu ubrojiti i različiti oblici materijalne pomoći koju sekta naizvan pruža, dok u stvarnosti vrlo brzo iz pridošlog člana isisava njegovu imovinu.

Gledano iz perspektive Katoličke Crkve, sekte su različite religiozne skupine čije je učenje u suprotnosti s učenjem Crkve, a kao takve se obično dijele na tri skupine: one koje su proistekle iz kršćanstva i židovstva, one koje su proistekle iz istočnjačkih religija i one koje se oslanjaju na okultizam, sotonizam i druge slične oblike djelovanja i razmišljanja. 

Među poznatije i desetljećima prisutne sekte na našim područjima, proistekle iz kršćanstva, mogu se navesti Jehovini svjedoci, pentekostalci i adventisti sedmog dana, a tu se mogu spomenuti i antropozofi, čiji se način razmišljanja već duže vremena prenosi preko tzv. Waldorfske pedagogije i Waldorfske škole. Uz njih u novije vrijeme postaju prodorni  mormoni, kvekeri i mnoge druge manje poznate sekte, koje imaju barem nekakve dodire s kršćanskim idejama.

Sve su snažnije i sekte koje su proistekle iz istočnjačkih religija, a u tom su smislu najpoznatije Hare Krišna i transcendentalna meditacija, ali i niz drugih manje organiziranih, ali utjecajnih oblika istočnjačkog načina razmišljanja, naslonjenih  na ideju reinkarnacije i vježbe yoge.

Sve su one posebno procvjetale nakon Domovinskog rata, a najčešće kao rezultat iskorištavanja teških duševnih stanja koja je prouzročila grozota rata, kao i prazninu koja je nastala kod mnogih nakon odbacivanja Boga i Crkve. Vrlo često djeluju na rubu zakona, a kako je riječ o sivoj zoni koju državne institucije teško mogu u potpunosti kontrolirati, uglavnom imaju mogućnost slobodno djelovati i u tom smislu manipulirati ranjivim skupinama.

S obzirom da je u mnogim sektama prisutan sinkretizam, nije uvijek moguće odrediti izvor iz kojega se neka sekta razvila, kao ni smjer kojim želi ići.  Vrlo često svoje oblike djelovanja prilagođuju financijskim i drugim potrebama, kao i nekim mračnim ciljevima. U tom svjetlu posebno je znakovit razvoj cijelog jednog novog pokreta  koji se naziva New Age, a koji ima za cilj ukloniti postojeće religije, a posebno Katoličku Crkvu, da bi utemeljili jednu nadreligiju, preko koje bi se lakše upravljalo svijetom.

Takve su sekte vrlo opasne, jer zaluđuju ljude, a koji se onda teško mogu izvući iz tog začaranog kruga. Niz je primjera u kojima su sljedbenici, kao hipnotizirani, izvršavali naredbe svoga vođe, od predavanja potpune imovine u vlasništvo sekte do masovnih samoubojstava i ubojstava. 


Uz temu “Traganje za iskustvom svetoga i nova religioznost”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 4. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga:


Prilozi
1
2
3
4
5
6
7

Ostali materijali za nastavu Vjeronauka u 4. razredu srednje škole:

Radni materijali za 4. razred
1
2

Svi objavljeni materijali, za sva četiri godišta:

Svi radni materijali
1