Nedjelja, 1 studenoga

Trg u Vatikanu i naše tržnice


Koliko je sve relativno i koliko malo o svijetu i sebi znamo dalo se vidjeti i kada je sam papa Franjo na ogromnom prostoru pred bazilikom sv. Petra molio za svijet. Sam. Odjeven u bijelu haljinu stoji čovjek koji si uzeo ime Franjo i moli za svijet okovan pandemijom koranovirusa. Ispred njega je raspelo pred kojim su se od 15. stoljeća molili vjernici i pape. To je križ koji je vjerni puk u procesiji nosio ulicama grada Rima u vrijeme velike kuge. Nakon prolaska križa i procesije zaraza se povukla. Kuga je prestala.

Kuga!? Kuga je nešto daleko i nepostojeće. Davna bolest iz davnih vremena!? Nova pandemija je aktualna. Samo se drugačije zove. Opet je križ, povijesni križ pobjede od bolesti itekako aktualan.

Papa Franjo sam na trgu koji nikada nije bio prazan. Milijuni ljudi su molili u isto vrijeme i pogled upirali u isti križ. Onaj pred kojim se molilo u vrijeme kuge, kao i u ovo naše sadašnje vrijeme.

U svakoj pandemiji, epidemiji i u svakoj pa i najobičnijoj bolesti važno je uzimati zdravu hranu. Hrana je lijek. Kad bolest ili zaraza vladaju važno je hraniti sebe i svoju obitelj zdravom hranom. Zdravim voćem i povrćem. Bez obzira na svu farmakološku industriju, još uvijek znamo kako je za zdravlje tijela bitna i zdrava hrana.

Radi naše zaštite, kažu, zatvorili su tržnice. Tržnice koje su dodirna točka sela i grada. Tržnice koje su trbuh grada. Tržnice koje su građanima davale zdravu i u neposrednoj blizini grada uzgojenu hranu, a seljacima priskrbljivale novac potreban za uzdržavanje svog života na selu. Tržnica je dakle činila dobro svima. Na neko vrijeme smo ostali bez tržnica. Bile su prazne. Na njima nije bilo nikoga. Poput trga pred bazilikom sv. Petra na kojemu je molio Papa za ozdravljenje svijeta i osnaženje vjere.

U isto to vrijeme nam je dopušteno odlaziti u trgovačke centre u kojima smo mogli kupiti povrće i voće koje je putovalo stotinama kilometara. Na policama osvijetljenim umjetnim svjetlom u supermarketu dičile su se naljepnice „zdrava hrana“. Može li iz zaražene zemlje, iz zatrovanog tla doći zdrava hrana? Papa kaže da se vođeni pohlepom za profitom nismo zaustavili pred Božjim pozivima i nismo slušali krik našega teško bolesnog planeta.

Vrijeme bez tržnica, tog mjesta susreta pogodilo nas je sve. Žudimo za zdravom hranom, za zdravim susretima, za zagrljajima i pozdravima. Građani su shvatili koliko je važna domaća hrana, poznavanje one bakice, kumice ili gospođe koja prodaje svojom rukom nabrane plodove njena vrta, a ljudi sa sela su se odjednom našli s viškom hrane koju nisu imali kome prodati. Glad i nedostatak hrane stvorio je dovoljno velik pritisak da su se tržnice (barem njihov zatvoreni dio) ponovno vratile u život.

Mnogo možemo naučiti iz praznog trga sv. Petra i praznih tržnica naših gradova. Svaka kriza je ujedno i mogućnost. U ovom trenutku vidim veliku mogućnost za povratak i ponovno povezivanje grada i sela, seljaka i građana. Povratak i uspostava dubljih veza između gradova i sela, između svih nas i naše zemlje. Mogućnost je za povratak svojim malim vrtovima i hrabriji ulazak u posao obrađivanja tla. Jedino zemlja daje zdravu hranu. Hrana je svakom čovjeku potrebna. Hrana podržava život. Naša zdrava zemlja daje nam mogućnost zdravlja. 

Stoga, ako živite na petom ili sedmom katu u nekom velikom gradu, raspitajte se i u svoj mobitel zapišite brojeve onog OPG-a koji će vas rado opskrbiti hranom za vaš život. Kontaktirajte svoga čovjeka na selu, pitajte što zemlja ovih dana nudi i zamolite dostavu, ne samo sada u vrijeme koronavirus krize, nego i inače, kad ona prođe. S poštovanjem i zahvalnošću primite zelenu i sočnu, svježu hranu koja stiže pred vaša vrata. A kad ova kriza prođe, još bolje, pođite na selo, kupite proizvode, stavite ih u auto i dovezite doma komad zdravlja za sebe i svoju obitelj.

Ako živite na selu, zasadite ove godine jedan red krumpira više, nekoliko presadnica rajčica više, nekoliko biljčica paprike više, bit će onih koji će ih rado kupiti kad ova pandemijska nevolja prođe. Vrijeme je da se opet i opet okrenemo jedni drugima. Globalizacija i putovanje hrane kamionima po bespućima autocesta nije više ono što želimo. Želimo domaću, lokalno uzgojenu hranu. Želimo povezanost s ljudima koji hranu uzgajaju. Povezanost bez posrednika i prekupaca. Direktnu i izravnu vezu s našim zemljoradnicima i našom zemljom.

Križ pred kojim je sinoć papa molio za svijet i prazan trg sv. Petra potaknuo me na ovo razmišljanje. Nitko od nas ne želi biti sam i osamljen. Nitko ne želi biti ostavljen i zaboravljen. Papa sinoć nije bio sam, iako se tako činilo. Iako hranom obiluju trgovački centri, trebali bismo se upitati je li to zdrava i stvarno domaća hrana? Koliko li je kilometara prevalila i iz koje li je zemlje došla na police? U ovom vremenu kad osjećamo stvarnu ugrozu svog života i života naših bližnjih sjetimo se onih koji u suradnji s Bogom i zemljom stvaraju živu i zdravu hranu. Takvu hranu trebamo, kako za naše tijelo, tako i za naš duh. Ali to je već neka nova tema.