Turizam, Biblija i domoljublje
Turističko putovanje, koje nudi mogućnost divljenja ljepoti naroda, kultura i prirode, može dovesti do Boga i biti uzrokom vjerničkog iskustva “jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu” (Mudr 13,5). Premda dolazak ljudi iz različitih kulturnih sredina nudi mogućnost približavanja prirodi zemlje u kojoj traže odmor i predah od svojih poslova, te se time otvara put slušanju i kontemplaciji, toleranciji i miru, dijalogu i harmoniji usred različitosti, opasnost uništenja prirodnih dobara zbog velikog broja ljudi na istom mjestu više je nego očita.
Lice i naličje turizma
Turizam je pojava kojom je označeno naše vrijeme, a sve više oblikuje stil života mnogih stanovnika naše Domovine, bez obzira radilo se o korisnicima ili o pružateljima turističke djelatnosti. Hrvatska se, htjeli mi to priznati ili ne, sve više poima turističkom zemljom. Prema brojčanim pokazateljima turističke aktivnosti, Hrvatska je „ljetno odmaralište Europe“. Unatoč kulturnoj i ekonomskoj dobrobiti, turizam se sve češće svrstava među uzročnike uništenja izričaja Božje dobrote i darežljivosti kojom su mnoga područja naše Domovine obasuta. Ljepote plaža i obala našega mora, a sve više i unutrašnjost naše Domovine, ugrožena je zbog oštećenja prirodne raznolikosti jer ih posjećuju i u velikom broju tijekom kratkoga vremena ondje boravi veliki broj ljudi. Turizam, umjesto da bude djelatnost usmjerena na odmor i blagostanje, gubi svoj smisao i sam postaje suprotnost onome što bi trebao biti. Tražeći mir i odmor, mnogi se turisti zateknu usred nagužvanih plaža i buke, pa se boravak radi odmora pretvori u još veći stres i umor. O uravnoteženom životu domaćina i djelatnika, radi udovoljavanja potrebama gostiju, teško je tijekom turističke sezone i govoriti. Radi toga turisti sve više traže mirna i sigurna mjesta naše Domovine na kojima se mogu još uvijek pronaći onaj mir i dodir s prirodom tako potreban njihovom tijelu i duši. Čini se da su upravo radi toga mirni i s prirodom stopljeni seoski prostori i zaseoci postali sve traženijim mjestima na sceni turističke industrije. Iako je turizam povlaštena prilika za tjelesnu i duhovnu obnovu putnika, istovremeno se u njemu kriju opasnosti kako za primatelje tako i za pružatelje turističkih usluga, a osobito za prirodu i zemlju u kojoj se turistička djelatnost odvija. Pred goste, a još više pred domaćine, postavlja se veliki problem održanja ljepote i bioraznolikosti prostora u kojem se događa turistička djelatnost. Međutim, ovaj problem nije samo ekološke naravi, nego je, daleko više, vezan uz doživljaj odnosa između turista, njihovih domaćina i njihova stava prema mjestu svog boravka.
Biblijska i vjernička dimenzija turizma
Traženje i pronalaženje mjesta pripadnosti jedna je od najvećih tema svih religija, a posebno u Bibliji. Biblija je knjiga u kojoj je iskustvo mobilnosti opisano gotovo na svakoj stranici. Biblija je puna putovanja, traženja i čežnje za mjestom. Iako stanje putovanja odražava bit ljudskoga bića u biblijskom svjetonazoru, cilj cjelokupne povijesti svijeta i čovjeka predstavlja se kao stizanje u mjesto sigurnosti, blagostanja i prebivanja. Osjećaj mjesta, zemlje i doma središnja je tema i primarna kategorija biblijske vjere. Biblijski tekstovi ne vide niti obećavaju mobilnost kao cilj ili stalno stanje čovjeka. Svrha svih mobilnosti u Bibliji je naseljavanje, pronalaženje doma, lokaliziranje i ukorijenjenje na jednom i određenom mjestu. Čežnja da negdje pripadamo, da imamo dom, da budemo na sigurnom mjestu je duboka i dirljiva težnja koja je posvjedočena u biblijskoj religijskoj tradiciji. Ova se biblijska vjera o zemlji i svrsi ljudskog života može primijetiti i u starozavjetnoj i u novozavjetnoj tradiciji. Nastaniti se u vlastitoj zemlji, ukorijeniti se i vezati se za vlastitu grudu zemlje, cilj je svih životnih lutanja i putovanja svakog čovjeka. Vezanost za zemlju jedna je od glavnih ideja velike teološke i egzistencijalne važnosti, kao i najvažnija religijska težnja izražena u Bibliji. Cijela Biblija govori o borbi kako pronaći sigurno i sigurno mjesto, mjesto blagostanja, kako pronaći dom unatoč iskustvu prognaničkog života i bezemljaštva. Podno svih putovanja stoji, s jedne strane, egzistencijalna potreba za pronalaženjem doma i domovine, a s druge strane, snažno uvjerenje da se čežnja za domom može ispuniti, te da glad i žeđ za mjestom imaju vječno egzistencijalno značenje.
Pronalazak „doma“ u susretu domaćina i turista
Odnos između ljudi i mjesta važan je za identitet pojedinca i zajednice. Turistička putovanja odvijaju se u dinamici između onih koji su na putu i onih koji su kod kuće. Suvremena istraživanja u turističkom poslovanju pokazuju važnost osjećaja domaćina prema svojem mjestu. Ako domaćin ne gaji prema njemu emocionalnu povezanost i privrženost, takve osjećaje neće gajiti ni turisti. Kad domaćini ne cijene i ne poštuju svoje mjesto stanovanja i ne poštuju svoju lokalnu kulturu i običaje, vezivanje turista za mjesto posjeta je ograničeno i smanjeno, ili čak potpuno odsutno. Ljubav domaćina prema svome mjestu, ljubav prema zemlji i domovini mijenjaju navike gostiju te ih potiču na civilizirano i ekološki odgovorno ponašanje ne samo prema zemlji posjeta, nego i prema vlastitoj zemlji iz koje dolaze. U svijetu mobilnosti u kojem se mnogi ljudi osjećaju neukorijenjenima i odvojenima od svojih mjesta i vlastitih zemalja, privrženost i ljubav domaćina prema svojem domu i domovini prava je i rijetka atrakcija za putnike. Doći u mjesto gdje vezanost ljudi za zemlju njihova življenja stvarno postoji, za neukorijenjene i obezdomljene ljude, za putnike i turiste, budi iskustvo i doživljaj pronalaska „raja na zemlji“.
Ljubav prema vlastitoj domovini
Mjesto mira i odmora koje gost turist traži i posjećuje je ono mjesto gdje je zapravo i stvarno fizički i materijalni dom i domovina njihovih domaćina. Tek ako su domaćini vezani za svoje mjesto, svoj dom i svoju zemlju, na svim razinama svog identiteta, onda mogu ponuditi pravo gostoprimstvo svojim gostima i turistima. Ako su domaćini upoznati s mjestom svog življenja, ako su mu predani i povezani s njim, ako razvijaju vlastito zadovoljstvo u njemu, imaju osjećaj za njega i vole ga kao svoje vlastito mjesto življenja, tada se i za goste i za domaćine turistička djelatnost s gospodarskog i kulturnog poduzetništva prenosi na višu razinu ljudskih nastojanja. Ljubav domaćina prema vlastitoj zemlji ključna je za ispravan i vjernički utemeljen razvoj turizma. Tada se i industrija putovanja, sa čisto ekonomskog vida trgovine odlikama nekoga mjesta, podiže do religioznog i teološkog područja djelovanja. U tom slučaju se otvara novi put i daje potpuno novi zadatak Crkvi i vjernicima, da se ne brine samo o pronalaženju mjesta vječnog odmora i mira za ljudska bića, već da preuzmu i brigu oko prepoznavanja važnosti zemaljskog prebivališta, doma i domovine. Briga za dobrobit i ljepotu vlastitog mjesta stanovanja magnet je koji privlači druge ljude i čini naše mjesto življenja vrijednim i dopadljivim drugim ljudima za njihov boravak i posjet. Koliko posjetitelji vide i osjete, koliko dožive osjećaj mjesta što ga domaćini gaje prema svojoj zemlji, to će više poželjeti doći i uživati u dobrobiti odnosa koji se događa na mjestu njihovog posjeta. Koliko domaćini poštuju svoju zemlju i osjećaju je kao svoj dragocjeni dar, toliko će i turisti, po uzoru na domaće stanovništvo, tu zemlju cijeniti i tretirati kao neprocjenjiv prostor i mjesto svoga odmora i mira.
