U krizi smo učiteljstva
„Crkva nije u krizi, ali jesu njezini pastiri. Duboko. U krizi smo učiteljstva“, rekao je kardinal Robert Sarah 26. listopada 2023. u Rimu na predstavljanju knjige Credo: Compendium of the Catholic Faith (Vjerujem. Sažetak katoličke vjere) msgr. Athanasiusa Schneidera, i istaknuo: „Katoličko učenje ostaje nepromijenjeno, nepromjenljivo, neraspoloživo i neuklonjivo.“ Donosimo hrvatski prijevod cijeloga nastupa.
Draga braćo i sestre, prije svega želim zahvaliti preuzvišenomu gospodinu Athanasiusu Schneideru što me je pozvao da sudjelujem u ovom predstavljanju njegove najnovije knjige. Ali kako ne zahvaliti i svima vama nazočnima na prijateljstvu i na časti vaše nazočnosti? Pristali ste posvetiti svoje dragocjeno vrijeme da dođete i poslušate istaknute govornike koji nam pomažu cijeniti ovaj Sažetak i bogatstvo otajstva naše katoličke vjere.
U ovo vrijeme teške krize Crkve, pomutnje, a prije svega kada se prečesto čuje previše neskladnih glasova koji izlaze iz usta mnogih dostojanstvenika visoke razine odgovornosti u naukovnim i ćudorednim pitanjima te u prihvaćanju ideologija koje niječu Boga i Njegova učenja o naravi i poslanju čovjeka, izdanje knjige Credo. Compendio della fede cattolica (Vjerovanje. Sažetak katoličke vjere) pothvat je od velike važnosti i stigla je u pravo vrijeme. Doista, danas vlada pravi nesklad u učenju pastirâ: biskupâ i svećenikâ. Čine se međusobno proturječni. Svatko nameće svoje osobno mišljenje kao da je sigurno. Rezultat je stanje pomutnje, dvosmislenosti i otpadništva od vjere. Velika izgubljenost, duboka smetenost i razorne neizvjesnosti ucijepljene su u duše mnogih kršćanskih vjernika.
Njemački filozof Robert Spaemann jasno je opisao ovu zbrku navodom iz Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima: „ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj?“ (14, 8). Upravo zato u svojoj sam ocjeni ove knjige napisao:
„Mnogi su puno toga rekli o katoličkoj vjeri. Neke izjave su zbunjujuće, druge potpune zablude. Stoga moramo zahvaliti monsinjoru Schneideru na ovom vjernom, sažetom, dubokom i uistinu posadašnjenom razlaganju učenja Crkve. Potpuno svjestan zadaće koju je primio u času svoga biskupskoga posvećenja da cjelovito i vjerno prenosi ono što je sâm primio od žive predaje Crkve, u ovom Sažetku monsinjor Schneider poziva sve muškarce i žene dobre volje da dublje proniknu i isto tako, kada je potrebno, da isprave svoje poznavanje katoličke nauke. Njegova jasna i jezgrovita pitanja i odgovori olakšavaju takvo produbljivanje, a istodobno njegovo ustrajno bilježenje izvora potiče na dublje istraživanje bogatstava katoličke vjere.“
Uvjeren sam kako će ova knjiga omogućiti biskupu Schneideru da postigne svoj cilj, a to je priskočiti u pomoć onima koji su gladni kruha zdrave nauke. Isto tako uvjeren sam kako će se ovaj dokument pokazati kao važno sredstvo u srcu misionarskoga djela evangelizacije i apologetike u naviještanju spasonosne istine Isusa Krista našemu svijetu koji je tako očajnički treba.
Ova nas knjiga podsjeća na narav i dobro strukturiran sadržaj kršćanskih istina. Pomaže nam vjerovati. Ali vjerovanje pretpostavlja znanje, a znanje uključuje predanost razuma boljemu poznavanju, prihvaćanju, poučavanju i prenošenju. S ovom bi knjigom svatko od nas mogao ponovo pratiti vlastito putovanje vjere, vratiti se temeljima, ponovo otkriti spokojnu vjeru koja se ne stidi same sebe. Ova će knjiga moći pridonijeti dubljemu otkrivanju Isusa Krista, da Ga se zavoli, povjeruje u Njega i sa svetim Pavlom može reći: „znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je On moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan“ (Druga Timoteju 1, 12).
Mi ne vjerujemo nekoj nauci, nego ljubimo Osobu, Isusa Krista, u koga vjerujemo. Ne vjerujemo dogmama, ideologijama, mudrosti ovoga svijeta (Prva Korinćanima 2, 6), nego svojom vjerom u Isusa Krista svatko od nas može reći: Vjerujem u Isusa Krista. „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga Sebe za mene“ (Galaćanima 2, 20).
Vjerujemo u Onoga koji je rekao: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Ivan 8, 12). Kada nema svjetlosti sve postaje zbrkano, nemoguće je razlikovati dobro od zla. Žurno je zato vratiti sjaj svjetlosti koji je vlastit vjeri, jer ako se njezin plamen utrne, i sva druga svjetla konačno gube svoju snagu.
Svjetlost vjere zapravo ima jedinstven biljeg, jer je sposobna rasvijetliti svekoliko čovjekovo postojanje. Da bi svjetlost bila tako snažna, ne može proistjecati iz nas samih; mora dolaziti iz iskonskijega vrela. Mora dolaziti, u konačnici, od Boga. Kada govorimo o krizi Crkve, važno je točno naznačiti da Crkva, kao Otajstveno tijelo Kristovo, i dalje je „jedna, sveta, katolička i apostolska“. Teologija i naukovno i ćudoredno učenje ostaju nepromijenjeni, nepromjenljivi, neuklonjivi, neraspoloživi (nisu na raspolaganju). Crkva kao produžetak i proširenje Krista u svijetu nije u krizi. U krizi smo mi, njezina grješna djeca. Ona uživa obećanje vječnoga života: vrata Podzemlja nikada je ne će svladati. Naime, Isus kaže Petru: „Tu es Petrus, et super hanc petram aedificabo Ecclesiam meam et portae inferi non praevalebunt adversus eam“ (Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena ne će je nadvladati, Matej 16, 18). Mi znamo, mi čvrsto vjerujemo da će u njoj uvijek biti dovoljno svjetlosti za one koji iskreno žele tragati za Bogom. Crkva nije u krizi, ali jesu njezini pastiri. Duboko. U krizi.
Poziv svetoga Pavla Timoteju, njegovu sinu u vjeri, tiče se svih nas: „pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo… poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili“ (Prva Timoteju 6, 13.20–21). Polog vjere i dalje je božanski nadnaravni dar. Ali danas je kriza Crkve ušla u novu fazu: krizu učiteljstva. Naravno, istinito učiteljstvo, kao nadnaravna zadaća Otajstvenoga tijela Kristova, koju nevidljivo obavlja i vodi Duh Sveti, ne može biti u krizi. Glas i djelovanje Duha Svetoga jesu postojani, a istina prema kojoj nas vodi čvrsta je i nepromjenljiva.
Evanđelist Ivan kaže: „No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer ne će govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će Mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama“ (Ivan 16, 13–15). Dogma, nauka i božanska Objava uopće se ne mijenjaju. Crkva stoji pred Gospodinom da Mu se klanja, slavi Ga, a način molitve i vjerovanja jest nepromjenljiv.
Tijekom povijesti Crkve lex credendi (zakon vjerovanja) i lex orandi (zakon moljenja) hodili su rame uz rame i hranili jedno drugo. Ako vjerujemo da je naša dogma poput sjemena koje raste svaki dan, zašto ne bismo slično gledali način na koji molimo i izražavamo svoju dogmu? Teolozi započinju proučavanje svoga predmeta produbljivanjem znanja o tom području, kako im je ono predočeno u Starom Zavjetu, u spisima Novoga Zavjeta, u crkvenih Otaca i konačno u učiteljstvu Crkve. Tek nakon duga puta moći će smatrati da poznaju Predaju i razviti teoriju koja je s jedne strane u neprekinutosti neprekidnosti s prethodnom teologijom, a s druge strane nudi aktualan i svojevrsno izvoran način prikazivanja toga pitanja. Dakako, bez mijenjanja nauke.
Na to nas želi podsjetiti Njegova Preuzvišenost monsinjor Athanasius Schneider u svojoj prekrasnoj knjizi Vjerovanje. Sažetak katoličke vjere. Na tome smo mu neizmjerno zahvalni, a vama zahvaljujem na strpljenju i predanu slušanju.
kardinal Robert Sarah
predstojnik emeritus Zbora za bogoštovlje i stegu sakramenata
talijanski izvornik
video-zapis (kardinal Sarah od 22’22” do 39’11”)
engleski prijevod
s talijanskoga preveo Petar Marija Radelj
