Nedjelja, 19 rujna

U početku bijaše Riječ

Poznato je kako je Drugi vatikanski sabor ponovno otkrio važnost Božje riječi u bogoslužju. Tako je na primjer naloženo da se vjernicima u određenom vremenu pročita „znatniji dio Svetoga pisma“, što je kasnije i ostvareno u trogodišnjem (ABC) krugu nedjeljnih čitanja (nasuprot dotadašnjem jednogodišnjem). Osim toga, nedjeljom se čitaju tri čitanja (uključujući evanđelje), dok su do tada bila samo dva. Nadalje, što je jednako znakovito, uvedena je služba riječi u sva bogoslužja sakramenata i blagoslova. Određeno je da se Božja riječ ima tumačiti barem svake nedjelje i blagdana, a danas je po sebi razumljivo da se ona tumači i kod krštenja, sprovoda, vjenčanja, itd. Danas nam je sve to nekako razumljivo, ali će se oni s malo duljim sjećanjem s lakoćom sjetiti kako je to prije bilo posve drugačije. Htio bih samo podsjetiti ne neke važne stvari vezane uz naviještanje Božje riječi u bogoslužju.


1


Dostojanstvo biblijskih čitanja


Valja uvijek imati na umu kako je prvotni smisao Svetoga pisma taj da ono bude naviješteno u zajednici vjernika. Za nas je to živa i djelotvorna Božja riječ, Bog koji nam progovara. Zato Sabor npr. i govori o dva stola u euharistijskoj službi: o stolu Riječi i euharistijskom stolu. To se i naizvan vidi (ili bi se trebalo vidjeti): u crkvi dominiraju oltar i ambon. Širenje biblijske kulture (biblijski seminari, biblijski sati) zasigurno će pridonijeti da sa štovanjem pristupamo svetim tekstovima. Budući da je to živa Božja riječ, zasigurno je puno važnija od našeg propovijedanja. Potrebno je i nutarnjim stavom ali i naizvan pokazati da joj pristupamo kao pravoj Božjoj riječi.


Kako čitati?


Dok čitamo, Božji smo glasnici, baš kao nekoć proroci. Velika je to čast, odgovornost i radost. Gotovo svi u tome više-manje griješimo. I sami se toliko puta ne pripravimo za biblijski tekst kojeg trebamo čitati, a da o čitačima i ne govorimo. Potrebno je barem prigodice organizirati tečajeve za čitače. Isto tako, još uvijek nije posve jasno kako i u kojim okolnostima uvoditi laike u službe čitača.


Skraćene verzije


Ako je predsaborska liturgija često puta bila preduga, izgleda da se ponekad u današnjoj liturgiji skraćuje sve što se dade skratiti. Držim da će biti korisnije čitati neskraćenu verziju ponuđenog biblijskog odlomka. Božja riječ sama po sebi govori i bez našeg tumačenja, zato će biti korisnije ponuditi vjernicima sav tekst kojeg je Crkva predvidjela, a ako obred treba skratiti, onda se to može u pozdravnim govorima, dugim pjevanjima, propovijedi, predugom pričešćivanju (a nema izvanrednih djelitelja), itd…


Čitanja u misi s djecom


Direktorij o misama s djecom između ostalog navodi da se za mise s djecom mogu uzeti neki jednostavniji (odobreni) prijevodi Svetoga pisma, tako da bi ih djeca mogla bolje razumjeti. Budući da u nas nema takvih (jedostavnijih a odobrenih) prijevoda, rekao bih da bi bilo dopušteno možda umjesto kojeg aorista upotrijebiti perfekt, ali se u svakom slučaju valja čuvati napasti da tekstove prepričamo i pojednostavljujemo. Radije ćemo u homiliji ili u katehezi protumačiti npr. što znači talent, stadij, kohorta, sinagoga, farizej, itd. Čitanja su za djecu, a ne za djetinjaste.


Odgoj čitača


Po pitanju odgoja čitača obično se snalazimo kako znamo. Ponegdje i s vremena na vrijeme bivaju organizirani seminari za čitače, ali oni uglavnom nisu sustavni, pa bismo u tom smislu imali pravo očekivati da na razini biskupije (ili šire?) dobijemo konkretne upute koga i pod kojim uvjetima uključiti u odgoj za čitače te dobiti i priručnike za ovakve tečajeve. Ako Crkva vodi brigu o tome tko dijeli pričest (potreban je pismeni dekret o imenovanju izvanrednim djeliteljem pričesti), na sličan način bi trebala voditi brigu o tome tko i kako lomi Božju riječ.


Razlaganje (homilija)


Ovdje se pastoralni djelatinci još ne mogu u potpunosti složiti. Neki bi rado u određena vremana imali tematske propovijedi, a drugi inzistiraju na tumačenju svetoga teksta. Tumačenje Božje riječi u svakom slučaju ima prednost. Stoga je nedopustivo da u propovijedi svećenik govori o nečemu što se ni na koji način ne odnosi na pročitani tekst. No, s druge strane, ako npr. netko u svibnju ili listopadu želi govoriti o Mariji, ništa ne priječi da pokuša u biblijskom čitanju potražiti potvrdu za to kako je npr. upravo  Marija određenu krepost u sebi imala na savršeni način. Dakle, Božjoj riječi treba svakako dati prednost.


Zaključimo


Gostimo se euharistijskim darovima, neka nam Gospodin dade razboritosti, mudrosti i radosti da se hranimo i njegovom riječju na radost i izgradnju našu i naših vjernika.