Uskrs – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Danas pjevamo “Aleluja!” Taj drevni poklik označava hvalu Bogu. Mi jutros kličemo i zahvaljujemo Bogu zbog uskrsnuća njegova Sina, našega Gospodina Isusa Krista. Međutim, jednako tako zahvaljujemo Bogu što po smrti i uskrsnuću njegova Sina i nas čini dionicima iste nebeske proslave. Svaka je sveta misa – euharistija, tj. zahvaljivanje Bogu zbog njegovih silnih djela, a današnja misa je to na poseban način. Krist je uskrsnuo i mi se zajedno s njim uzdižemo u iste nebeske visine. Zahvaljujemo Bogu zbog tog njegovog izabranja moleći ga da nas učini dostojnima ovog euharistijskog slavlja.
- Gospodine, ti si učinio da po sakramentu krštenja i mi suuskrsnemo s Kristom. Gospodine, smiluj se!
- Uskrsli Kriste, ti sjediš u slavi svoga nebeskog Oca. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da težimo za nebeskim, a ne za zemaljskim. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Kako to da su neki veliki ljudi postali stvarno veliki? Naravno, po tome što su imali određene sposobnosti. Međutim, športski će stručnjaci na primjer reći da talent, odnosno urođena sposobnost čini jedva deset posto uspjeha vrhunskog športaša. Ostalo je volja, odlučnost i rad. Slično će govoriti glazbenici i umjetnici. Po čemu su veliki sveci? Po tome što im je Bog dao posebne gene da budu sveti? To svakako nije tako, jer bi onda Bog bio nepravedan. Rekli bismo, velik je čovjek, svet je čovjek onaj koji se osmjeli da to postane. Naime, mi ljudi općenito u svemu koristimo tek dio sposobnosti koje nam je Bog dao. Jednako je tako i u našim nastojanjima da budemo pravi ljudi, Božji ljudi. Eto, o tome nam govori današnje drugo čitanje iz Poslanice Kološanima (Kol 3, 1-4).
Ako ste suuskrsli s Kristom…
Pavao u današnjem drugom čitanju govori o temeljnom nauku Crkve. Svojom smrću i uskrsnućem Krist je ispunio volju očevu i nas izbavio iz vlasti grijeha. Međutim, ne radi se tu tek o nekom izvanjskom oproštenju i pomilovanju. Prisjetimo se. Sin se Božji utjelovio, postao pravim čovjekom, postao je nama u svemu jedak, osim u grijehu. Krist se “zaogrnuo našim čovještvom”. Tamo gdje je prvi čovjek pao – naime u neposlušnosti – upravo nas je tamo Isus i spasio jer je bio poslušan svome Ocu sve do smrti. Krist je umro i uskrsnuo te tako ispunio volju Očevu i nas učinio dionicima svoje proslave. Isus nas, dakle, nije samo očistio od grijeha, nego nas je suobličio sebi, učinio nas dionicima svojega uskrsnuća i svoje proslave. Mi smo po sakramentu krsta već dionici nebeskih darova, mi smo već sada u punom smislu sinovi i kćeri Božji, mi smo udovi Kristova otajstvenoga Tijela. I Bog Otac, kada gleda nas, u nama vidi sliku svojega Sina. Mi smo nebesnici, mi smo pobožanstvenjeni. To je Kristovo spasenje u nama, to je snaga Kristova uskrsnuća u nama. Naša nevolja i jest u tome što mi zapravo nismo svjesni svoje veličine i svoga izabranja, nismo ni svjesni koliko smo Bogu važni, nismo ni svjesni kakvim nas sve darima Bog obdaruje. Doista, kako to veli Ivan apostol, “djeca se Božja zovemo i jesmo”.
… Tražite što je gore…
Zato nas Pavao opominje govoreći: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!” Krist je uskrsnuo, s njime smo i mi suuskrsli. Ako je tako, onda se trebamo ponašati kao uskrsnici. Upravo se tu očituje ona mudrost i odlučnost velikih ljudi. Naime, talentiran športaš svjestan je svojih mogućnosti i hrabro ide ususret novim izazovima. Talentiran i pravi umjetnik svjestan je svoga dara i smjelo to pokazuje i dokazuje unatoč onima koji možda odmahuju glavom. Jednako tako i kršćanin. Međutim, u našem slučaju svi smo “talentirani”, svi smo kadri postići velike stvari. Jer, Krist je za svakoga od nas umro i uskrsnuo. Svakome od nas Bog daje milost i snagu da se u potpunosti suobličimo Kristu. Svaki od nas može biti živa slika Kristova. Konačno, i samo nam ime kazuje. Mi smo kršćani, “krist-jani”, svaki je od nas kršćanin, dakle “Krist”. Na to smo pozvani i to i jesmo. Zato smo pozvani težiti za nebeskim. Jer, umrli smo ovome svijetu u ružnom smislu. Umrli smo sebičnosti, grijehu, prijevari, ljubomori, oholosti. Umrli smo svakom lošem nagnuću u nama. Nije nam se više vraćati na stare stvari. Bila bi to ludost i strahota. To bi bilo slično “vandalizmu”. Naime, u povijesti se Rima dogodilo da su jednom upali u grad Vandali, narod koji nikada nije vidio umjetničko blago kakvo je tada Rim imao, pa su onda bezrazložno, iz čiste obijesti i ludosti rušili sve do čega su došli, tako da je i danas “vandalizam” pojam za ludo uništavanje onoga što je čovjek uredio i izgradio. Tako nas Pavao na drugom mjestu slično upozorava: “Tijelo je vaše hram Duha Svetoga”. Ako je Krist uskrsnuo, onda mi, koji smo njegovi, trebamo živjeti kao djeca Božja, a ne kao djeca ovoga svijeta.
… Tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi
Nije pretjerana riječ da smo mi s Kristom već uskrsnuli. Međutim, kako to zgodno veli sveti Ivan, mi se, istina, zovemo i jesmo djeca Božja, ali se to još nije u potpunosti očitovalo. Dakle, mi jesmo djeca Božja, spasenje je u nama potpuno, mi stvarno već pripadamo nebeskom kraljevstvu, ali se to u ovome svijetu još nije u potpunosti očitovalo. To konačno očitovanje Pavao povezuje s drugim Kristovim dolaskom: “Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.”
Ako našim očima još nije vidljivo, ako još u potpunosti ne razumijemo i ne doživljavamo, znamo i vjerujemo: u konačnici Krist će nam se očitovati. Tada ćemo Boga gledati licem u lice, tada ga, po Isusovim riječima, nećemo ništa pitati. Prema toj smo slavi zagledani, za tim idu naše misli. To je naša snaga, to je naša radost, to je svjetlost naših dana, to naše duše ispunja dubokim mirom i trajnom radošću. Dao Bog da se to u nama i po nama očituje u ovome svijetu svoj našoj braći i sestrama.