Uskrs – homilija

Uvod i pokajnički čin

Krist je uskrsnuo! Radujemo se i veselimo, jer, evo, njegova je ljubav pobijedila svako zlo, svaku zlobu, mržnju i grijeh. Krist je pobijedio i samu smrt i pokazao da je njegova ljubav iznad svega. Međutim, mi se još više veselimo, jer znamo da je Krist radi nas i radi našega spasenja postao čovjekom, da je radi nas i radi našega spasenja umro, te da je, opet, radi nas i uskrsnuo! Ta zato je došao na zemlju! Kristovo uskrsnuće i naše je uzdignuće! Kristovo slavodobiće nad smrću i naša je pobjeda! Zato danas ovim svetim otajstvima izražavamo Bogu slavu, hvalu i čast za ono što za nas čini uskrsnućem svoga Sina te ga u ovom istom euharistijskom slavlju molimo da nas učini dostojnima svojih velebnih darova, da bismo i mi u sebi svojim životom mogli pokazivati da smo s Kristom i mi nebesnici i mi dionici njegove božanske naravi.

• Gospodine, smrću i uskrsnućem svoga Sina pobijedio si grijeh i smrt. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, svojim uskrsnućem proslavio si svoju ljudsku narav i uzdigao je u nebesku slavu. Kriste smiluj se!
• Gospodine, ti i nas činiš dionicima Kristova uskrsnuća. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Zašto Crkva smatra da je današnja svetkovina najveća u cijeloj crkvenoj godini? Što za nas znači Kristovo uskrsnuće? Kakvo značenje Kristovo uskrsnuće ima za Crkvu, odnosno, za svakoga od nas? Je li to samo nalik lijepom završetku jedne priče kao u bajkama? Evo, Crkva vjeruje i naviješta: Kristovo uskrsnuće vrhunac je Kristova djela spasenja i temelj naše vjere i naše nade.

Ako ste suuskrsnuli s Kristom

Često se događa da se revolucionari duboko razočaraju: ustanu protiv neke društvene i ine nepravde, potroše vrijeme, zdravlje, novac, stavljaju na kocku život, ugrožavaju sklad vlastite obitelji, a kad ostvare svoje ideje, kad “sruše” neki nepravedni zakon ili vlast, što se događa? Njihovi vođe zasjednu na vrhu i ubiru sve plodove, a ona masa koja ih je na vlast iznijela shvaća da je jednu nepriliku zamijenila drugom, da je jednog vlastodršca zamijenila drugim… Mudri ljudi to znaju, a većina spremno zagrize u staru udicu, uvjereni da svaka promjena nužno mora biti promjena na bolje.

Posve je drugačije s našim Gospodinom Isusom Kristom. Jer evo: on je u konačnosti i u potpunosti pobijedio smrt. Uskrsnuo je. Za nj više nema ni boli ni jauka ni suza, za nj nema više smrti, on se izdigao iznad svake zemaljske i tjelesne ograničenosti, on – u svome proslavljenom tijelu – u potpunosti je dionik vječnoga i neprolaznoga života. Ali, što se sada zbiva? Krist je uskrsnuo da bismo i mi živjeli, Krist je uskrsnuo da bi nas učinio dionicima svoga uskrsnuća, Krist je uskrsnuo da bismo mi postali dionici njegove božanske naravi, da bi i za nas bila namijenjena ista nebeska proslava. Bog, naime, u svome djelovanju nije i ne može biti ograničen. On nas prihvaća kao svoje sinove i kćeri, kao što prihvaća svoga utjelovljenoga Sina, s tom razlikom da je Božji Sin Božji Sin od vječnosti, a mi smo posinjena djeca Božja. Pa se zaista i možemo osjećati kao posvojena djeca. Zamislimo supružnike koji imaju vlastito dijete i koji su k tome posvojili drugo dijete. Ako su pravi roditelji, zar mogu u stvarnosti i u svome srcu dijeliti to dvoje djece? Jedno je po krvi, drugo po posvojenju, ali oboje djece su njihova djeca i za svako do njih srce jednako kuca. Ako su to ljudi kadri učiniti, kako li je tek Bog kadar nas ljubiti neizmjernom ljubavlju, onom kojom ljubi svoga Sina! Zato danas Pavao u poslanici veli: Ako ste suuskrsli s Kristom… Pavao rado upotrebljava onaj prijedlog s, odnosno sa ili su. S Kristom smo po krštenju suukopani u smrt, da bismo s njime i suuskrsnuli u novinu života. Naša je nevolja što u vjeri toga nismo svjesni, što živimo kao da toga nema…

Tražite što je gore

Zato nas danas Pavao sokoli (Kol 3, 1-4): Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Mi jesmo na ovoj zemlji, mi jesmo uvjetovani promjenjivošću ovoga vremena, mi jesmo podložni i nevoljama i progonstvima i bolima, mi stojimo pred neizbježnom zemaljskom smrti. Međutim, mi već u sebi nosimo vatru novoga života. Mi smo već sada dionici nebeskoga kraljevstva, mi smo već sada u sebi pobijedili smrt i grijeh. Mi smo Kristovom milošću – što je u nama ostvareno po krštenju i ostvaruje se i napreduje vjerom i sakramentima! – dionici neba, prava djeca Božja. Zato je nepojmljivo – uči nas Pavao – da živimo kao da se to nije dogodilo, kao da smo određeni samo za ovu zemlju. Ta mi smo nebesnici! Prema tome, od nas treba biti daleko svaka navezanost na čisto ovozemne probitke. Kada god težimo za zemaljskom slavom, kada dajemo oduška svojim strastima, kada dopuštamo da se u nama razvijaju zle misli i navike, tada se u nama zatamnjuje ona božanska slika. Naprotiv, mi smo pozvani biti odsjaj Božjega lica, oruđe njegove ljubavi u ovome svijetu.

Kad se pojavi Krist

Prolazne su i časovite naše ovozemne muke i nedaće. Zato danas Pavao završava: Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Evo. To je naša nada, naše veselje, zbog toga je vedrina u našim očima i duboka radost u našim srcima. Već sada je naš život ispunjen mirom i predanošću: Krist je uskrsno, Krist je s nama i u nama, mi smo nebesnici. A – što je najvažnije! – jednoga ćemo dana u svoj punini ugledati, spoznati obuhvatiti, uživati Božje svjetlo, Božju vječnost, onu neizrecivu slavu i uzvišenost trajnog, konačnog, vječnog života s Bogom, s čime se ništa ne da usporediti, baš kako reče Pavao: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1 Kor 2,9).

Eto, zbog toga su veliki Božji ljudi s mirom i predanošću – pa čak i s dubokom nutarnjom radošću! – podnosili sve nevolje i patnje ovoga života. Zbog toga je blaženi Alojzije Stepinac mirna duha i predano podnosio sve objede i ponižavanja… To je razlog da smo i mi puni radosti. Zato razumijemo što Pavao hoće reći kada nas sokoli: Ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno (2 Kor 4,17-18).

Krist je uskrsnuo. Neka s njime uskrsne i naša radost, naša nada, naša vjera. I neka ta vjera, nada i ljubav budu znak ovome svijetu: uskrsnuli Krist preobražava nebeskom slavom sav svemir i svakoga čovjeka dobre volje.