Utorak, 11 svibnja

Uskrs – komentar evanđelja


Zašto tražite živoga među mrtvima?


Lk 24,1-12

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.’« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Luka nam u 24. poglavlju donosi opis Isusova uskrsnuća te njegov sraz s vjerom učenika odnosno s njihovim poteškoćama u razumijevanju tog događaja. No, 23. poglavlje završava sljedećim zapisom: „U subotu mirovahu po propisu.“ Žene su otišle na grob vidjeti gdje je Isus pokopan ali nisu pristupile njegovu pomazanju, to jest balzamiranju jer već bijaše subota. A subotom se ništa ne smije raditi.

Evanđelist time ukazuje na teškoću prve zajednice otvoriti se novosti koju Isus donije budući da teško napuštaju staro i prošlo u smislu obdržavanja subotnjeg odmora. Obdržavanje Zakona priječi iskusiti uskrslog Isusa.

Piše Luka: „Prvoga dana u tjednu“ – ovaj izraz „prvi dan“ upućuje na prvi dan stvaranja. Ovdje se radi o novom stvaranju u kojem čovjek ima život sposoban i smrt nadvladati.

„Veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.“ To nisu mogle učiniti dan prije – u subotu – zbog obdržavanja Zakona.

„Kamen nađoše otkotrljan od groba.“ Evanđelist ne opisuje način kako se to dogodilo. „Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.“ Očito je da nisu pronašle Isusovo tijelo jer one traže Isusa na jedinom mjestu gdje ga se ne može naći. Isus je Živi, Životvorac i ne može biti na mjestu mrtvih, u kraljevstvu mrtvih.

„I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka…“ Ova smo dva čovjeka već susreli prigodom Isusova preobraženja. To su Mojsije i Ilija. Ovdje se radi o Lukinoj tehnici pisanja prema kojoj njihova imena spominje samo jednom, bez ponavljanja. Dakle, žene vide Mojsija i Iliju.

„U blistavoj odjeći“ – isti izraz pri preobraženju. „Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im“ – ovo što sada Luka stavlja u usta ove dvojice jedna je velika istina vjere koja se ne odnosi samo na Uskrslog nego i na život svih vjernika u odnosu prema smrti – „Što tražite Živoga među mrtvima?“ Grob je posljednje mjesto gdje bi se Isusa moglo tražiti. Naime, ako se vjeruje da smrt ne samo da ne prekida život nego čovjeku omogućuje ulazak u novo, potpuno i definitivno stanje, tada je grob posljednje mjesto gdje se čovjeka može naći.

Kada umre draga osoba, iako bolno, treba izabrati treba li ju oplakivati zbog smrti ili ju osjećati kao živu. Ako se za njom plače kao za mrtvom, ide se na grob gdje te osobe zapravo nema; nema je jer je definitivno živa. O tome govori opomena ove dvojice: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ Među mrtvima se ne može naći onoga koji nastavlja živjeti!

„Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji“ – upućuju žene  – učenice – na Isusov nauk – „Treba da Sin Čovječji“. Ne govori se o Mesiji nego o Sinu Čovječjem to jest čovjeku koji je dostigao stanje koje nije ekskluzivno Isusovo nego ga svi, ukoliko ga slijede, mogu postići.

Sada evanđelist izriče jednu strašnu osudu koja ide na račun svećeničke kaste na vlasti:  „bude predan u ruke grešnika, i raspet“. Naime, već u 9. poglavlju, kada je u Galileji Isus navijestio svoju smrt, rekao je sljedeće: „Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace“ – članovi Sinedrija, najviše sudske institucije Izraela – „da bude ubijen i treći dan da uskrsne.“

One koje je Isus označio kao najviše predstavnike religiozne vlasti, prema ovoj dvojici na grobu oni su „grešnici“. Što to znači? Osobe koje su se smatrale najbliže Bogu, najudaljenije od grijeha, u realnosti su grešnici jer su ubili život, jer su djelovali protiv života.

„I sjetiše se one riječi njegovih“. Sjetiše se u smislu „shvatiše“. „Vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici“ – nema više dvanaest učenika – „i svima drugima.“

„A bile su to: Marija Magdalena“, žena iz koje je Isus istjerao sedam demona, „Ivana“, žena Kuse, Herodova ekonoma „i Marija Jakovljeva.“

„I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima“.

A reakcija apostola? “Ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.“ Zašto? Jer žene nisu bile prihvaćane kao vjerodostojni svjedoci. Prema židovskoj tradiciji, Bog nikada nije govorio s nekom ženom. Istina, govorio je s jednom – Sarom, no, jer mu je bezazleno lažno odgovorila, od tog trenutka Bog nikada više nije uputio riječ nekoj ženi.

Zbog Sarine laži, žene nisu više uzimane za vjerodostojne svjedoke.

Navještaj uskrsnuća bì obznanjen upravo onima koji su najmanje vjerodostojni – ženama!

„A Petar usta i potrča na grob.“ Zar nije rečeno da se Živoga ne može naći među mrtvima?! Očito, Petar još ne shvaća.

„Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.“ Povjerovati da je Isus uskrsnuo ne proizlazi iz ugledanog praznog groba nego iz susreta s Njim. A njega će susresti u sljedećem događaju na putu u Emaus kada će Isus razlomiti kruh.

Kada se lomi vlastiti život za druge ondje postoji mogućnost iskusiti Onoga koji uskrsnu.