Uskrs – Nedjelja uskrsnuća Gospodnjega
Vazmenim bdjenjem i Nedjeljom uskrsnuća Gospodnjega slavimo vrhunac Velikoga trodnevlja i zahvaljujemo Bogu na daru otkupljenja. Uz Uskrs, ta se najveća kršćanska svetkovina naziva i Pasha i Vazam.
Obično se smatra da su nazivi Uskrs i Vazam prijevodi grčke riječi diabasis, tj. hebrejske Pasha (Prijelaz) i u tom su smislu istoznačnice. Drugi opet tumače da je Uskrs dobio svoj naziv od riječi uskrsnuti, koja je izvedena od staroslavenskog glagola *krьsnǫti, što znači rasti i razvijati se. Njemu je pridodan prefiks uz-, a cijeli oblik uskrsnuti upućivao bi na zaključak da je Krist uzrastao, ustao od mrtvih i po svojoj nam muci, smrti i uskrsnuću darovao život. Kao pojam, Uskrs je u našoj tradiciji više vezan uz sam dan proslave Isusova uskrsnuća, tj. uz Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega.
Pasha označava prijelaz iz smrti u život i vodi nas u dubinu razmišljanja o Kristu kao pashalnom janjetu koje je žrtvovano za spas svijeta, ali budući da je smislom povezana uz Stari zavjet i oslobođenje Židova iz egipatskog ropstva, kao pojam slabije je u upotrebi. Nešto više se upotrebljava riječ Vazam. On se, uz Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega, odnosi i na cjelokupno djelo našeg spasenja: na Kristovu muku, smrt, uskrsnuće i proslavu, po kojem smo otkupljeni. Prema nekima, riječ vazam dolazi od vuzem (uzeti) i označava da se nakon dugog vremena posta opet može uzeti meso. Drugi to opovrgavaju i tumače da su Uskrs, Pasha i Vazam istoznačnice, a razlika je u tome što su se nekada više upotrebljavali pojmovi Vazam i Pasha, a danas Uskrs. U svakom slučaju, sva tri pojma vode nas prema razumijevanju Uskrsa/Pashe/Vazma kao milosnog prijelaza iz smrti u život. U tom smislu, svaka je nedjeljna sveta Misa proslava Vazma, Kristova uskrsnuća i našega otkupljenja.
Uskrs se ne slavi uvijek na isti dan, nego je riječ o pomičnoj svetkovini. Današnji način računanja nije bio jednak kao u prvim vremenima Crkve. Prva je, naime, kršćanska zajednica slavila Uskrs na židovski blagdan Pashu, 14. nisana (krajem ožujka ili početkom travnja), a s vremenom su neke kršćanske zajednice počele slaviti Uskrs u nedjelju nakon Pashe, pa je prvi crkveni sabor, koji se održao u Niceji (dašanji İznik u Turskoj) 325. god. odredio način računanja Uskrsa koji vrijedi i danas. Uskrs se tako u Katoličkoj Crkvi slavi u nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca, tj. može pasti između 22. ožujka i 25. travnja.
Duga je tradicija u Crkvi da se rano ujutro na Uskrs (ili na Veliku subotu) blagoslivlja jelo: kruh, šunka, jaja, mladi luk, sir, sol, kolači itd. Ta se hrana prva uzima za doručak, a prije blagovanja cijela se obitelj pomoli, obično izgovarajući Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. U narodu je, posebno među djecom, raširen običaj tucanja jaja. Onaj tko izgubi, tj. čije se jaje razbije, treba ga dati pobjedniku. Sve prolazi u radosti i zahvalnosti Bogu.
