»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Utorak 4. korizmenog tjedna: Gospodine, nikoga nemam


Čitanja: Ez 47, 1-9.12; Ps 46, 2-3.5-6.8-9; Iv 5, 1-3a.5-16


Bilo je u Jeruzalemu u Isusovo vrijeme jedno kupalište, za koje se vjerovalo da je čudesno. Kad bi se voda na površini uzbibala, vjerovalo se da to anđeo silazi i dotiče vodu. I onda koji bi bolesnik prvi sišao u vodu, ozdravio bi. I sad vidimo tragičnu situaciju. Čovjek uzet, leži na postelji uz vodu. Nema nikoga da mu pomogne. Kad se voda uzbiba, uvijek ga drugi preteknu. Očigledno, ti drugi i nisu morali baš biti osobito bolesni, kad su bili toliko brzi. A ovaj jadnik, kojemu je pomoć bila najviše potrebna, nije imao šanse. Prilazi Isus i pita ga želi li ozdraviti. E sad dolazi ona strašna rečenica. Bolesnik veli Isusu: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.”

Eto. Strašno je to čuti: “Gospodine, nikoga nemam.” Zar kraj toliko ljudi? Zar usred tolikog mnoštva?

Upravo se s tim strašnim izazovom našla i Majka Terezija u velikom indijskom gradu gdje su doslovno usred mnoštva prolaznika ljudi na ulici umirali. “Gospodine, nikoga nemam.”

Ne vidimo li da se slično događa među nama? Toliko nas je. Toliko se nas svakodnevno susreće na ulici, guraju u tramvaju, mimoilaze automobilima, viču na stadionima. A opet, koga imamo? Imamo li koga tko nas u određenom trenutku može i hoće nositi.

Ili, okrenimo pitanje u važnijem smjeru. Razmislimo. Tko to molećivo gleda u nas očekujući našu ruku, našu spremnost da ga saslušamo, da mu iskažemo naklonost, da budemo uza nj u nekim teškim trenucima? Pogledajmo svijet Kristovim očima. Toliko je potrebitih. I jedna riječ može donijeti puno radosti, i jedan ljubazan pozdrav može probuditi nadu i optimizam, i jedan običan stisak ruke može razvedriti čitavi dan.

Darovani smo jedni drugima. Pozvani smo međusobnom susretljivošću utjelovljavati ljubav Krista Gospodina. Nismo ni svjesni s koliko velikom snagom raspolažemo: obiljem Kristove ljubavi.

Nismo ni svjesni koliko čovjek čovjeku može radosti donijeti. Neka se našim jednostavnim zalaganjem, susretljivošću, ljubaznošću, običnom dobrotom umnoži radost i mir. Mi to možemo. Već danas.