Četvrtak, 7 srpnja

Utorak 5. korizmenog tjedna: Kad uzdignete Sina Čovječjega


Čitanja: Br 21, 4-9; Ps 102, 2-3.16-21; Iv 8, 21-30


U Ivana evanđelista koji put jedna jedina riječ nosi duboko, slojevito i bujno značenje. Tako danas u Ivanovu evanđelju Isus veli: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam”.

Evo te riječi: uzdignuti. Ovu riječ možemo promatrati s dvije strane.

Isus je uzdignut na križ. To je uzdignuće – ljudski govoreći – uzdignuće na sramotu. Isus je pred ljudima – po ljudskom sudu – poražen. Narod mu je okrenuo leđa, učenici se razbježali. Isus je u dubokoj muci – osamljen je i odbačen, a muke tijela su strašne.

Križ je u ono vrijeme – a i danas – pojam sramote, poraza, odbačenja, neuspjeha, prezira ljudi. Na križ su bili razapinjani buntovnici, ubojice, razbojnici, najveći zločinci. Dakle, Gospodin stvarno “među zločince bi ubrojen”.

Isus, međutim veli: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam.” Uzdignuće u isto vrijeme znači i uzdignuće iz groba. Znači uskrsnuće, znači da uskrsli Isus sjeda s desne Ocu. Uzdignuće znači najveću proslavu. “Kad uzdignete Sina Čovječjega znat ćete da Ja jesam.” Znamo da je “Ja jesam” zapravo Božje ime. “Jahve” upravo to i znači. Isus je uzdignut s desne strane Božjeg veličanstva. On je proslavljen kao pravi i istinski Sin Božji.

Ni mi se puno ne razlikujemo.

Gospodin i za nas pripravlja jednako uzdignuće. Uzdignuće do sinova i kćeri Božjih, ali i uzdignuće na križ. Po krštenju pripadamo Kristu. Onda smo i mi dionici i njegove muke, ali i njegove proslave. O tome apostol Pavao često govori.

Pa kako onda čovjek vjere gleda na ovaj život i na nevolje koje ga snalaze? Naravno, svaka je bol – bol i svaka rana peče i svaka nepravda boli. Međutim, čovjek vjernik, velim, to nastoji gledati vjerom: ako smo dionici Kristove proslave, trebamo biti i dionici njegovih patnji.

To je Kristov put. To je put ove korizme. Jer, naravno, korizma završava Uskrsom, a patnja podnesena Krista radi rađa mirom i radošću – jer donosi proslavu zajedno s Kristom. I nikad ne očajavamo. Podižemo svoje oči iznad zemlje i upiremo svoj pogled u Krista. On nam je svjetlost na putu.

On nas uzdiže i on će nas uzdizati od naših tmurnih misli i on nam daruje mir koji samo od njega dolazi.