Ponedjeljak, 17 svibnja

Uzašašće Gospodinovo (C) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Danas slavimo svetkovinu Kristova uzašašća. U zbornoj nas molitvi danas Crkva podsjeća na veliku tajnu našega spasenja: Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće. Naime, mi, Kristovo stado i Kristovi vjernici, u vjeri smo pozvani biti upravo tamo gdje je dospio naš dobri Pastir. Bog nas, dakle, spašava po Kristu i u Kristu. Da bismo dostojno proslavili ovu veliku svetkovinu našega spasenja, zazvat ćemo na nas milosrđe Božje.

  • Gospodine, Ti si svojega Sina po muci i smrti doveo k slavi uskrsnuća i postavio ga sebi zdesna u nebeskom kraljevstvu. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si svoje učenike učinio svjedocima svoga križa i svoje nebeske proslave. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da u ovome svijetu budemo vjerni svjedoci tvoga spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


U Lukinom evanđelju stoji kako se Isus nakon svoga uskrsnuća ukazivao svojim učenicima, a onda se od njih oprostio (Lk 24, 46-53). Naravno, ukazivao se Isus i kasnije, ali to nije imalo više onaj zajednički i redoviti značaj. I što Isus na svome odlasku govori učenicima? Sažima cijeli svoj život i svoje poslanje riječima: Ovako je pisano: “Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.” Vi ste tomu svjedoci.


Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih


Veli Isus da je pisano: “Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih. Nedokučiva li promisla Božjega! Tko to može dokučiti? To se ne može uklopiti u naše ljudsko razmišljanje. Naime, Bog je svemoguć i sveznajući. Od njega je sve i po njemu je sve. Bog je mogao urediti zemlju i ljudski život na njoj da bude kao zemaljski vrt, uređen kao švicarski sat. Zašto Bog dopušta da na zemlji bude toliko nereda, bolesti, nepravde, ratova? Zašto Bog dopušta da pravednici trpe? Zašto je Bog dopustio da njegov utjelovljeni Sin tek nakon što su ga ljudi odbacili i tek nakon što je podnio strašnu muku i smrt prijeđe u slavu uskrsnuća? Zar se nije mogla preskočiti koja od tih stepenica? Teolozi govore da sve proizlazi od toga što je Bog čovjeku dao slobodu, da je koristi na dobro, ali i na zlo. Nadalje se, posve ispravno, tumači da je Isus umro i uskrsnuo prihvaćajući kalež koji mu je Otac dao… Sve to znamo, ali nam ipak ostaje tajno i tajnovito. Bog je odlučio spasiti nas po Kristovoj smrti i po njegovu uskrsnuću. Zašto baš tako?To je tajna. Tajna vjere. Mi se vjernici pred tom tajnom samo možemo duboko pokloniti.


Vi ste tomu svjedoci


Nadalje veli današnji evanđeoski odlomak: I u (Kristovo) će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci. To je ono sržno što Crkva naviješta. Tako Pavao jasno i hrabro svjedoči kako mi naviještamo Krista raspetoga, makar to Židovima bila sablazan, a Grcima ludost (1 Kor 1,23). Pavao je, nadalje, naviještao i Kristovo uskrsnuće i onda kada su mu se rugali (Dj 17,32). To je naš navještaj. Uz mnoštvo onih koji su govorili i koji govore o svijetloj sutrašnjici i današnjici, mi po Kristovim riječima znamo da križeve i nevolje jednostavno ne možemo izbjeći. Tako na putu u Jeruzalem Pavao gotovo duhovito veli: Što će me (U Jeruzalemu) zadesiti, ne znam, osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje (Dj 20,22-23).

Nadalje veli Isusova riječ da mi svemu tome trebamo biti svjedoci. Crkva, naravno, od svoga postanka naviješta Krista raspetoga i uskrsloga, naviješta da mi, kršćani, trebamo s Kristom biti suukopani u njegovu smrt, da bismo s njime i suuskrsnuli. Sve to znamo. Međutim, koliko svojim životom to svjedočimo. Ima među nama divnih ljudi koji doista prihvaćaju svoje teške križeve i velike nevolje s potpunim predanjem u Boga. Mirno govore da je Krist trpio, pa da moramo i mi. Vedro i s pouzdanjem idu ovim životom noseći svoj križ i svjedočeći da se pouzdaju u milost Božju i u njegovo spasenje. U očima i u srcima takvih ljudi više je radosti nego u mnoštva onih koji svoje srce zasipaju bogatstvom, slavom, ispraznom zabavom. Takvi bismo svjedoci htjeli i trebali biti.


Šaljem na vas obećanje Oca svojega


S određenim otklonom mogli bismo reći da su to ipak posebni ljudi, ali kako da običan čovjek, običan vjernik tako vjeruje i tako živi. Kako čovjek može vedro, s mirom i pouzdanjem nositi strašne križeve koje život donosi? Kako je moguće ustrajati u poštovanju vlastitih svetinja, kada čovjek živi u sasvim drugačijem ozračju i okruženju? Sigurno je i apostolima u tome trenutku bilo nejasno, kako će oni, obični i prestrašeni ljudi, propovijedati evanđelje, to jest navještaj o smrti i uskrsnuću. Znali su oni već tada da je to Grcima ludost, a Židovima sablazan.

Zato Isus mirno veli: Šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor. Isus govori o Duhu Svetom kojeg će apostoli uskoro primiti. To je ta Sila odozgor po kojoj će apostoli učiniti velike stvari. To isto Isus danas i nama govori. Budemo li se pouzdavali samo u svoju silu, onda će nam izgledati i luda i sablažnjiva vjera u to da se nakon križa i smrti ulazi u uskrsnuće. Duh Sveti je onaj koji nas nosi i koji nas jača, koji nam daje snagu da uzvjerujemo: Krist je umro i uskrsnuo, Krist je na nebu proslavljen, s njime onda i mi uskrišavamo i bivamo uzdignuti u onu istu nebesku slavu gdje je i naš Gospodin. Jer, nema u Boga ništa djelomično. Kada daje, sve daje.

Duh Sveti naša je nada i naša radost na našem životnom putu. Po tome Duhu Bog nam progovara kada slušamo Sveto pismo. Snagom Duha Svetoga Krist je među nama kad se okupljamo u njegovo ime. Svi sakramenti djeluju silom i snagom Duha Svetoga. Po tome Duhu u krštenju postajemo djeca Božja, u potvrdi primamo toga istoga Duha. Njegovom snagom u svetoj misi mi se sjedinjujemo s Kristovom smrću i uskrsnućem i primamo Kristovo tijelo i krv. Njegovom snagom se grešniku opraštaju grijesi, mladencima daje milost da budu u Kristu jedno tijelo, a svećenicima sila da budu među vjernicima predstavnici Krista – Glave i predvode bogoslužja.

Nismo sami. Prati nas milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Oca i zajedništvo Duha Svetoga.