Vazmeno bdjenje
Mk završava Ev puštajući da u našim ušima odzvanja raspeti je uskrsnuo i utiskujući nam u dušu sigurnost: vidjet ćete Ga!
Nijedan od evanđelista nije niti pokušavao opisati ili dokazivati uskrsnuće – njima to nije bilo potrebno jer su s tim bili na čistu. Ni činjenicu praznog groba, koja ubrzo postala opće poznata i općepriznata (usp. Mt 28,11-15), nisu pokušali koristiti kao argument. Jednostavno, Isus je uskrsnuo, oni su Ga susretali i to ne moraju dokazivati ni sebi ni drugima. Ali svakako su željeli zapisati ono što su doživjeli susrećući Isusa Uskrslog kako bismo Ga i mi danas susretali.
Prema običaju, žene idu pomazati mrtvo tijelo. Idu kad je prošla subota, sedmi dan. U sedmom danu, u kojem uz Boga počinak treba naći čovjek, počinuo je Bogočovjek. Isus je već najavio da je Sin Čovječji Gospodar subote (2,28) jer je ona stvorena radi čovjeka (2,27), ne da ga nadživi nego da ga oživi (3,4). I tako, umjesto počinka smrti i nestajanja, subota za Bogočovjeka postaje sedmi dan bez konca koji daje puninu Stvaranja i života: Bog u Raspetom Bogočovjeku oživljava lice čovjeka. Čovjek u Raspetom i Uskrslom pronalazi vlastito lice, vlastiti život.
Sve to nije ženama na pameti. Jedino što čovjek zna jest da sa grobom završava život; da je grob jedino što ostaje iza čovjeka – spomenik prohujalom životu. Tako su i one prema grobu išle ravnajući se prema onom što čovjek zna – tamo će naći mrtvog, tamo će izraziti poštovanje životu koji je prošao. I da su naišle na teški kamen na vratima groba, to bi bio znak da je sve u redu. Čovjek se već privikao na ovaj svijet koji počinje i završava smrću. I smrt je normalniji ambijent, ambijent koji ne plaši toliko kao ono što će one sada doživjeti.
Grobni kamen je maknut! Tko može ukloniti pečat smrti? Strah – 5x se spominje njihov strah. Nije ih toliko uplašio ambijent groba i smrti koliko to što je zbačen pečat smrti, što u grobu nalaze život! Kao što sunce razgoni tamu, tako Očeva desnica, usred smrti diže novi, veličanstveni život! Nije ovdje, uskrsnu! Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete Ga vidjeti!
Isusovo uskrsnuće je veličanstveno Božje djelo – ono je odgovor na Isusov krik ostavljenosti na križu. Cijela povijest sa svim svojim patnjama je uključena u krik umirućeg Krista. I svaki čovjek u Isusovom uskrsnuću dobiva Očev odgovor – život bez kraja. To je Očeva riječ, to je Njegov sud nad svim nepravdama i prokletstvom koje se obrušilo na Isusa. Samo radi Očevog pravorijeka križ – do tada instrument kazne i osude – postaje izvor blagoslova i spasenja.
Grobni kamen, koji je do sada zatvarao vrata svakom životu i svakoj nadi, sada je zauvijek maknut. Sada već znamo da će naš krik, ako je ujedinjen s Kristovim na križu – ako je s njime išao na križ, Otac uslišiti. Sada znamo da zadnju riječ nema nepravda i prokletstvo – znamo da je Otac već presudio i vjerujemo da će dovršiti sud i nad našim grobnim kamenima. Sada znamo kamo vodi križ, kamo ide svaki raspeti život.
