Vazmeno bdjenje

Vazmeno bdjenje je najvažnije bogoslužje u liturgijskoj godini. Označava prijelaz iz smrti u život, oslobođenje od ropstva grijeha i ulazak u radost otkupljenih. Po Kristovoj poslušnosti Ocu do smrti na križu sada slavimo Njegovo uskrsnuće i pobjedu nad đavlom. Ujedno se nadamo da ćemo i mi jednog dana, po Njegovu vazmenom otajstvu i po našoj vjernosti Bogu, na sličan način prijeći iz ovoga u vječni život.

Liturgija Vazmenog bdjenja sastoji se od četiri dijela:

1. službe svjetla,
2. službe riječi,
3. krsne službe i
4. euharistijske službe.

Prije početka obreda Vazmenog bjenja zapali se vatra izvan crkve, a na početku službe svjetla blagoslovi se oganj bdjenja i pripravi uskrsna svijeća. Uskrsna svijeća velika je svijeća koja simbolizira uskrsloga Krista, a načinjena je od prirodnog voska. Nekada su se u blagoslovu urezivali križ i grčka slova alfa i omega, a danas se uglavnom koriste uskrsne svijeće već s tim i nekim drugim elementima. Tako se iznad i ispod križa nalaze prvo i zadnje slovo grčkog alfabeta, a zajedno označavaju Isusa Krista koji je početak i svršetak svega, isti jučer, danas i sutra. Okolo križa utisnuta je tekuća godina, svaki broj sa svake strane njegove prečke. Nekada se kod blagoslova uskrsne svijeće u križ utiskivalo pet grudica tamjana, koje prema jednom tumačenju simboliziraju miomirise koje su žene donijele na grob da bi pomazale Isusovo tijelo, a prema drugom, raširenijem, predstavljaju pet Isusovih rana. Danas, slijedeći ovo drugo tumačenje, svećenik utiskuje pet grudica voska, i pritom govori: Po svojim svetim ranama, slavnim, čuvao nas i sačuvao Krist Gospodin. Amen. 

Nakon što je pripravio uskrsnu svijeću i zapalio je od ognja bdjenja, svećenik u pratnji ministranata svečano ulazi u crkvu koja je u potpunom mraku. Na ulazu prvi put zapjeva: Svjetlo Kristovo!, a narod uzvraća: Bogu hvala!  Zatim oni koji su blizu pale svoje svijeće od uskrsne svijeće i prenose dalje jedni drugima. Svećenik s ministrantima potom ide prema sredini crkve i ponovo zapjeva: Svjetlo Kristovo!, nešto višim glasom, a narod opet odgovara: Bogu hvala! i pali svoje svijeće. Pred oltarom svećenik zapjeva i treći put, još višim glasom, a vjernici uzvraćaju i pale svoje svijeće. Na takav način je osvijetljena cijela crkva, a simbolika je tog obreda da je Krist svojim uskrsnućem pobijedio tamu grijeha i da je jedini on Život, Svjetlo koje rasvjetljuje sve narode.

Potom se pjeva hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet. On još snažnije potvrđuje značenje uskrsne svijeće: prijelaz iz smrti u život, iz žalosti u radost, iz raspadljivosti u neraspadljivost, a time nam pokazuje zašto je Vazmeno bdjenje vrhunac liturgijske godine. Uskrsna svijeća se potom stavi na stalak kod ambona i ondje će stajati cijelo vazmeno vrijeme (do Duhova). Palit će se u svim bogoslužnim činima.

Drugi dio Vazmenog bdjenja je služba riječi. Čitanja su vrlo znakovita i upućuju na Kristovo vazmeno otajstvo i naše otkupljenje. Najprije se čitaju tekstovi iz Staroga zavjeta, kojih treba biti najmanje tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti, a može ih biti sedam. Nakon svakog starozavjetnog čitanja pjeva se ili čita psalam, a svećenik moli kratku molitvu. Nakon molitve poslije zadnjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini…, a vjernici prihvate i zajednički pjevaju, a za to vrijeme zvone zvona i sviraju orgulje. Slijedi zborna molitva i čitanje poslanice. Nakon nje svi ustanu, a svećenik svečano zapjeva Aleluja, narod prihvati, a pjevač pjeva psalam. Kao vrhunac službe riječi, svećenik navijesti Evanđelje. I služba riječi, kao i služba svjetla, pokazuje da je nastupila radost jer je Krist uskrsnuo i pobijedio smrt.

Treći dio Vazmenoga bdjenja je krsna služba. Ona se slavi uz krsni studenac, ako ga crkva ima, a ako nema, onda u svetištu, gdje se pripravi voda. Ako ima katekumena, odraslih pripravnika za krštenje, njih zajednici predstave njihovi kumovi. Također, ako se krste djeca, donesu ih njihovi roditelji i kumovi. Ako nema krštenika, samo se blagoslovi voda, a ako ima, nakon blagoslova slijedit će krštenje. Blagoslovljenom vodom poškrope se svi vjernici, a ona će se koristiti za krštenje sve do Duhova.

Četvrti dio Vazmenog bdjenja je euharistijska služba. Ako ima novokrštenika, poticajno je da oni u darovnoj procesiji prinesu kruh i vino. Euharistijska služba se slavi na redovit način, s tim da se u darovnoj i popričesnoj molitvi istakne značenje vazmenih otajstava. Na kraju svete Mise narod se otpusti tako da svećenik na: Idite u miru! doda: Aleluja, aleluja!, a narod uzvrati: Bogu hvala, aleluja, aleluja!