Ponedjeljak, 10 svibnja

Vazmeno bdjenje – homilija


Ova je noć oduvijek bila noć prijelaza. Židovi su kroz vode Crvenoga mora prešli iz ropstva u slobodu, Krist Gospodin je ove noći ostvario svoj prijelaz iz smrti u život, iz sramote u slavu, a kršćani ove iste noći slave svoje suobličenje s Kristom, jer po ovome otajstvenom slavlju i mi prelazimo iz smrti i ropstva grijeha u život i u slobodu djece Božje. To je otajstvo našega spasenja – oku nevidljivo, sakriveno onima koji su ohola srca, a vjernicima radosna vijest spasenja.


Dok su stajale zbunjene…


Žene dolaze na Isusov grob (Lk 24, 1-12). Očekuju grob kao i svaki drugi, grob koji pečati ljudski život obilježen neizbježnim smrtnim ishodom. I nalaze prazan grob. U tome trenutku i ne pomišljaju na otajstveno Božji zahvat, na Božje djelo, na uskrsnuće. Ostaju zbunjene.

I nama se to događa. Svjedoci smo, nažalost, mnogih i premnogih tragedija i nesreća, ne samo u svijetu, nego i ovdje među nama. Tako nam se dogodi da stojimo pred smrću drage osobe, pred iznenadnom i tragičnom smrću. Stojimo tako s nevjericom, stojimo posve zbunjeni. Jest, mi po sebi jesmo vjernici, ali u takvim trenucima stojimo poput ljudi koji znaju samo za ovaj svijet i koji gledaju samo s motrišta ovozemnog života.


Što tražite Živoga među mrtvima?


I onda žene na Isusovu grobu čuju prijekornu riječ: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: “Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.” Rekli bismo da su te žene doista zaslužile prijekor. Prazan Isusov grob za njih stvarno nije trebao biti nikakva zagonetka. Ta, sam im je Isus navijestio da će nakon svoje smrti uskrsnuti. Kako su to mogle zaboraviti?

A upravo se to nama redovito događa. Iako načelno kažemo kako vjerujemo u Božje spasenje po Isusu Kristu, kako vjerujemo u vječni život, mi se uglavnom grčevito držimo ovoga života i ovozemnih vrijednosti. A radi se jednostavno o tome da vjera u konačno spasenje u Kristu ispunja smislom naš sadašnji život i izbavlja nas od trajnih životnih tjeskoba. Naravno, redovite životne tjeskobe, kao i žalovanje za našim pokojnicima razumljivo je i ljudsko. Međutim, za nas vjernike uvijek u pozadini sjaji svjetlo Kristova uskrsnuća. Pa onda kroz naše ljudske žalosti i tjeskobe vidimo smisao našega trpljenja. Nije uzaludno trpjeti i biti podložan promjenjivosti i nestalnosti ovoga svijeta. Jer, kao što je Isus kroz strahotu smrti prešao u slavu uskrsnuća, tako i mi kroz naše nevolje i tjeskobe dolazimo do punog smisla našega života već ovdje na zemlji, da bismo se u vječnosti u potpunosti pridružili Kristu i njegovoj nebeskoj slavi.


Vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima


Srećom, žene su povjerovale uskrsnoj poruci. Vratile su se i sve to dojavile Isusovim učenicima i prijateljima. Bio je to početak evanđelja – radosne vijesti: Krist je uskrsnuo i svojoj nebeskoj proslavi želi pridružiti sve koji ga slijede. Upravo to želimo i mi noćas. Unatoč našim životnim brigama i nevoljama, upravo zbog njih svjedočimo i naviještamo: Krist je uskrsnuo. Krist je ispunio smislom naš život koji izgleda i težak i nepravedan i ispunjen patnjom, razočaranjima, bolešću, tragedijama te na koncu – smrću. Po Kristu i s Kristom zahvaljujemo Bogu za svu ljepotu i za sve blagodati ovoga života. Zahvaljujemo mu za život, zdravlje, obitelj, za naše ljudske radosti. Zahvaljujemo mu za čudesnu sposobnost da volimo i da budemo voljeni. Međutim, u svjetlu i snazi Kristova uskrsnuća i proslave, prihvaćamo i nevolje života, sva stradanja, sve nepravde, bolesti, tjeskobe, žalosti, tragedije. Prihvaćamo sve to znajući da je Krist svu životnu nesreću – koja završava smrću, svojim uskrsnućem preobrazio u sredstvo spasenja. Jer, veli Pavao, ako smo dionici Kristove smrti, bit ćemo i dionicima i njegova uskrsnuća. To je naša nada, to je naša radost ove noći.

Dao Bog da ova naša nada, ova naša sreća, ovo naše ispunjenje Kristovom uskrsnom porukom bude dio našega bića, tako da i mi riječju, a još više životom svima naviještamo da je Krist uskrsnuo i da je obasjao radošću i nadom vječnoga života naš sadašnji život, da bismo sve svoje duboke čežnje jednoga dana u potpunosti ostvarili u sretnoj vječnosti. Dao Bog da tako budemo vjerovjesnici Kristova spasenja u svijetu. Dao Bog da se to na nama i vidi i očituje. Krist je uskrsnuo, i mi smo već s njime suuskrsnuli, u nama već raste biljka vječnosti… I zato hvalimo Boga drevnim biblijskim poklikom Aleluja!