Vazmeno trodnevlje


Isusovo Vazmeno trodnevno djelo počinje na Veliki četvrtak uvečer a završava u Nedjeljno uskrsno jutro. Slijedimo evanđeoska izvješća i dodajemo malo razmišljanja.


VELIKI ČETVRTAK


Isus okuplja apostole u dvoranu Posljednje večere u Jeruzalemu na Veliki četvrtak uvečer. Ne poziva u Dvoranu nijednu žensku osobu pa ni vlastitu Majku. U Ivanovu Evanđelju vrijeme Večere proteže se kroz pet poglavlja: 13.-17. Ivan apostol prikazuje Isusov čin pranja nogu učenicima kao izraz njegove poniznosti i njegovu pouku sljedbenicima da se u služenju spuste do – pranja nogu. Drugi evanđelisti donose kako Isus, kazujući da će ga jedan od njih izdati, ispituje savjest učenicima.

– Euharistija. Isus ustanovljuje Presvetu Euharistiju:

„I dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje’. I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva, na otpuštenje grijeha“ (Mt 26,26-28).

U ovom ustanovljenju dva su Isusova čuda: Prvo, Isus pretvara kruh i vino u svoje tijelo i u svoju krv dajući se ljudima za hranu za život vječni: Uzmite i jedite! Taj pretvoreni kruh i vino jest istinsko, stvarno i bitno tijelo i krv Kristova. Drugo, on ujedno time anticipira, unaprijed izvodi, misteriozno i sakramentno, ono što će se sutra, u Petak, vidljivo dogoditi na Križnome putu i na Kalvariji kada iz Krista raspetoga poteče fizička, stvarna, istinska krv koja se prolijeva za ljude, za sve koji su doista „mnogi“ prikazujući svoje tijelo na Križu kao žrtvu na otpuštenje grijeha. Ali će se to isto Isusovo izmrcvareno i umrlo tijelo s Petka na Subotu položiti u grob i u Nedjeljno jutro uskrsnuti u besmrtno tijelo. Zato i kažemo da Vazmeno trodnevlje počinje Euharistijom na Posljednjoj večeri u Četvrtak a završava Uskrsnućem u Nedjeljno jutro.       

– Sveti Red. Isus tom prigodom ustanovljuje i sakrament sv. Reda govoreći: „Ovo činite meni na spomen!“ (Lk 22,19). Crkva od početka naučava da je tom rečenicom Isus ustanovio sakrament sv. Reda. I da je u tome trenutku zaredio apostole i ostavio nalog da se na takav način, njemu na spomen, prenosi sakrament sv. Reda na njihove nasljednike biskupe u punini svećeništva, zatim na svećenike ili prezbitere u nižem stupnju, i na đakone u početnu stupnju. Već apostoli ustanovljuju najniži Red, đakonat, „pomolivši se“ nad Sedmoricom i „polože na njih ruke“ (Dj 6,6). U apostolskoj Crkvi postoje i starješine, presbyteroi (Dj 10,17), koji se razlikuju od đakona. I konačno biskupi ili episkopoi kao što su Timotej, kojega Pavao postavi u Efez (1 Tim 1,3; 2 Tim 1,6) i Tit, kojega isti apostol postavi na Kretu (Tit 1,5). Biskupi zaređuju druge biskupe, prezbitere i đakone.

– Molitva u Getsemaniju. Iste noći, svakako prije ponoći, Isus s apostolima polazi preko Cedrona u Getsemani ili Maslinski vrt. On se u molitvi odvaja od apostola i, unatoč otporu ljudske naravi, posve se predaje u Očevu volju. Evanđelist prati Isusovu molitvu.

„Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”

A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!” (Lk 22,39-46).


VELIKI PETAK


U vrijeme molitve u Getsemaniju Isus je uhićen. Prošla je ponoć. Juda izdajnik, koji zna gdje se Isus moli Bogu, daje znak stražarima da ga uhite i povedu. U međuvremenu Petar se nađe u blizini, poteže mač i otkide desno uho Malhu, sluzi Velikoga svećenika. Isus Petra prekori, uho Malhu vrati na mjesto, a stražarima naglasi da se apostolima ništa ne dogodi. Povedu Isusa na suđenje u prostorije židovskoga Sinedrija ili Velikoga vijeća.

Suđenje pred Anom. Najprije u dvoru Ane, bivšega Velikoga svećenika, punca Kajfe, koji bijaše Veliki svećenik te godine. Očito je dogovorno najprije priveden u dvor Anin na suđenje. Ana je zadržao trgovine ispred Hrama, gdje se mijenjao novac. Tu su se kupovali žrtveni bijeli janjci za nežrtvene šarene, gdje je Ana zarađivao na proviziji. Kada je Isus potjerao trgovce iz Hrama koji pretvoriše kuću Božju u špilju razbojničku, Ana se nije nimalo ugodno osjećao. Evo Isusa na Aninu sudu. Na to suđenje dođoše apostoli Petar i Ivan. Ivan se poznavaše s Velikim svećenikom (čini se da mu je iz Genezareta dostavljao ribu!), tako da su Ivana znale i sluškinje u dvoru. Ivana sluškinje propustiše. Htjede i Petar, ali njega recepcionarke zaustaviše: „Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?“ On odgovori: „Nisam“ (Iv 18,18). Ana pita Isusa o njegovu nauku i učenicima. Isus mu kaže da pozove svjedoke kojima je govorio. Na to jedan od slugu pljusne Isusa po obrazu. Isus mirno reče: Ako krivo govorim, dokaži; ako li pravo, zašto me udaraš? Ana posla Isusa svezana Kajfi (Iv 18,24).

Suđenje pred Kajfom. Kajfa upita Isusa je li on Mesija, Sin Božji? Isus mu potvrdi. Nato Kajfa: Bogohula! Smrt zaslužuje (Mt 26,66). A Židovi ne imadoše prava nikoga usmrtiti ako ga prethodno ne osudi rimska vlast. Dok se u dvoru odvija najveće Svjedočanstvo, na dvorištu prvi učenik niječe da pozna Učitelja. Petar se želi izvući da ga ne pitaju, a sluškinje ko ose, dok ne zanijeka treći put. A pijetao se oglasi već drugi put (Iv 18,25.27).

Već su pjevčana doba. Isus nije nimalo spavao: Za večerom govorio, u Getsemaniju molio, pred Anom pljuske primao, pred Kajfom osuđen po kratkom postupku.

Suđenje pred Pilatom. Pilata zanima je li pred njim politički krivac, „židovski kralj“. Isus odgovori: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (Iv 18,36). Ali tužitelji, Veliko vijeće, kažu da buni narod sve „od Galileje“.

Pred Herodom. Želeći Isusa osloboditi, pošalje ga galilejskomu vlastodršcu Herodu Antipi koji tih dana bijaše u Jeruzalemu. Isus mu ne odgovori ni na jedno pitanje/ruganje. Herod ga obuče „u bijelu haljinu“ i vrati k Pilatu.

Osuda. Ni zamjena za Barabu, ni bičevanje, trnovo krunjenje, ni poruke žene o Pravedniku ne mijenjaju situaciju, Pilat opra ruke i reče: „Ja sam nevin u krvi ovoga pravednika“. Narod odgovori: „Krv njegova na nas i na djecu našu“ (Mt 27,24-25). Pilat ga predade da se razapne.

Razapinjanje. Križni put, posrtanje, dolazak na Golgotu, posebno bijaše užasno razapinjanje probijanjem čavala kroz ruke i kroz noge. Vrijeme od tri sata obilježeno je s Isusovih Sedam riječi na Križu: Ocu nebeskomu, majci zemaljskoj, učeniku, Vijeću, svijetu, raskajanu razbojniku i predade duh svoj Bogu Ocu.

Pokop. Nakon što je sve provjereno da je Isus mrtav, bijaše pokopan u novu grobnicu koju dade Josip Arimatejac, član Velikoga vijeća, potajni Isusov učenik.      


VELIKA SUBOTA

Razmišljanje

Juda, apostol, krivo procijeni misleći da će se Gospodin sam braniti, a on će na ruke neto 30 srebrnjaka! Izdajnik pred velikim svećenicima priznaje kako se prevario, izdavši “krv nedužnu” (Mt 27,4). Ali se ne pokaja i ne zatraži oproštenje od Boga, nego završi na vlastitim vješalima (Mt 27,5).  

– Iza Jude stoje oni koji misle da će s pomoću novca riješiti svoje probleme duše i tijela, zemlje i neba. Novac ne može biti božanstvo, a može biti prokletstvo!

Malho, načelnik Kajfine policije, dođe s Judom i četom “s mačevima i toljagama” (Mt 26,47) u Getsemani da uhiti Isusa. Nakon što doživje da mu Petar odsiječe uho, a prvak apostolski naumi odrubiti glavu (Iv 18,10), pogotovo nakon što Malho vidje da mu Isus prilijepi uho na mjesto (Lk 22,51), nimalo se ne opameti a još manje pretvori u svjedoka na Isusovu četverostrukom suđenju onoga Pashalnog petka: pred Anom, Kajfom, Herodom i Pilatom.

– Iza Malha stoje oni koji imaju službu pa misle da moraju i zlo činiti protiv savjesti da ostanu u službi, pa čak i kada vide da suprotna strana ima pravo.

Ana, bivši Veliki svećenik, koji sa svojim lukavim iskustvom stajaše iza službenoga Velikoga svećenika, svoga zeta Kajfe, krivo prosudi što povede proces protiv Isusa u svojim dvorima. Kada se Isus pozva na svjedoke o svome nauku, Ana Isusa ponizi udarcem svoga sluge. Ali mu Isus uzvrati božanskom istinom. Ana poduzima akciju: Radije neka propadne sva Istina nego njegov “pazar i šićar” kojim puni džepove na račun Božjega hrama.

– Iza Ane stoje oni kojima je na prvom mjestu nečasna zarada, nepravedno bogaćenje, religiozni pazari!

Petar, apostol, teško se preračuna niječući Isusa tri puta pred vrataricama. Isus ga ne pozva da svjedoči na Kajfinu dvoru. Na Posljednjoj večeri Isusu, koji mu prorokova trostruko nijekanje, Petar hvalisavo dokazuje da nema pravo. Na zov pijevca Petar se prisjeti, a Gospodin ga pogleda! Petar se pokaja. I obrati!

– Iza Petra hvalisavca stoje oni koji misle da su pametniji od Isusa, da se oni sami mogu spasiti svojom pameću i snagom. A na svakom koraku posrću i padaju. Ali su spremni na obraćenje. 

Kajfa, Veliki svećenik, krivo učini što Isusa, Mesiju i Sina Božjega, na smrt osudi.

– Iza Kajfe stajaše židovska religiozna nomenklatura, osuđena da bude nadiđena. I danas stoje svi oni koji religiju zlorabe u nereligiozne svrhe.

Herod Antipa, kralj Galileje, teško pogriješi ismijavajući Isusa na svome “suđenju”. Ne mogaše shvatiti da se s Isusom nije šaliti. Lakrdijaš ne bijaše dostojan nijedne Isusove riječi!

– Iza Heroda Antipe stoji politička Galileja i oni koji misle da mogu izvoditi vicevi na račun vjere, Crkve i vječnoga spasenja. Svemu jednom dođe kraj!

Poncije Pilat počini najveći zločin. Čak tri puta Isusa htjede osloboditi govoreći: Ne nalazim na njemu nikakve krivice. Ali ići će na križ! Pilata podržava car Tiberije, Rimsko carstvo.

– Iza Pilata stoje oni koji ne drže do istine a zainteresirani su za sve laži ovoga svijeta i sve poduzimaju kako se s pomoću petljanije dočepati sreće. Isusova Istina nema udjela s lažima ovoga svijeta.

Ne imađaše pravo ni sva svjetina koja je naručena da galami na Gabati pred Pilatom i na Golgoti pred Raspetim. Ne ovisi istina o mnoštvu navijača, potpisnika, prosvjednika, jer ona je svemoćna i kada je sama!

– Iza one velikopetaške svjetine stoji svaka skupina koja ne drži do svoga dostojanstva, nego do ulice i halabuke.


NEDJELJNO USKRSNO JUTRO


Ovi pojedinci i skupine, organizacije, kraljevstva i carstva, mišljahu da je samo njihovo viđenje stvari prava istina. Zato Isusa ubiše, čak provjeriše kopljem u srce da je pravo izdahnuo. Prijatelji ga pokopaše u kamenu pećinu. I dokotrljaše veliki kamen pred grobna vrata (Mt 27,60). A neprijatelji još k tomu zapečatiše kamen. Pred taj kamen postaviše plaćenu stražu od četiri stražara. Osiguraše se sa svih strana. Ne mogaše izići da je živ, kamoli izmrcvaren i na smrtno ime mrtav.

– Ali Istina ne mogaše ostati u grobu. – Uskrsnu na sunce dana: da svjedoči svoju pobjedu nad grijehom i zlom, nad smrću i đavlom. Toj se pobjedi Isusove Istine istinski radujemo i tu pobjedu svečano slavimo ovih svetih svetkovina.