Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda
Veliki tjedan obuhvaća dane od Cvjetnice do Uskrsa. Nekada su svi ti dani bili puno naglašeniji, posebno s obzirom na post, molitvu i djela milosrđa. Kroz cijeli se tjedan postilo, nisu se radili teški poslovi, kao i oni koji nisu nužni, nego se nastojalo duhovno i tjelesno dostojno pripraviti za sveta slavlja. Danas su ponedjeljak, utorak i srijeda Velikog tjedna svagdani I. stupnja, što znači da će imati prednost slavlja ako neka svetkovina Gospodnja, Blažene Djevice Marije ili svetaca padne u te dane, ali se ipak izgubila ranija strogost tih dana. Dakako, to ne priječi nikoga da se i tada više posveti duhovnosti, pobožnosti, postu, molitvi, dobrim djelima…
Evanđelja koja se čitaju na svetoj Misi ta tri dana vezana su uz Judinu izdaju, a time nas uvode u Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, otajstva koja ćemo slaviti u Velikom trodnevlju. Na Veliki ponedjeljak čita se Evanđelje po Ivanu (Iv 12,1-11), odlomak koji govori da je Isus s učenicima bio u Betaniji, u gostima kod Marte, Marije i Lazara, a na večeri je Marija pomazala Isusove noge skupocjenom pomašću. Na to je Juda rekao da se ta pomast trebala prodati za tristo denara i novac dati siromasima. To nije rekao jer mu je stalo do siromaha, nego jer je on čuvao novce apostola i kradom je uzimao iz zajedničke kese. Znajući to, Isus mu nije rekao da je kradljivac, nego samo da treba pustiti ženu, jer je to djelo učinila za dan Isusova ukopa, nagovješćujući tako svoju skoru smrt.
Na Veliki utorak se također na svetoj Misi čita iz Evanđelja po Ivanu (Iv 13,21-33.36-38), odlomak o Posljednjoj večeri, kada je Isus najavio da će ga jedan od apostola izdati. Na Petrov znak Ivan je upitao Isusa tko je taj, a Isus je rekao da je onaj kome da umočen zalogaj. Umočen zalogaj dao je Judi, a on je ubrzo izišao van iz dvorane s nakanom da Isusa izda. Nešto poslije, Petar pred svima tvrdi da će, ako treba, i život svoj položiti za Krista, ali mu Krist odgovara da će ga triput zatajiti prije no što pijetao zapjeva.
Na Veliku srijedu čita se Evanđelje po Mateju (Mt 26,14-25), a govori o Judinoj izdaji. Sam je otišao glavarima svećeničkim i pitao ih što će mu dati ako izda Isusa. Oni su mu odmjerili cijenu od 30 srebrnjaka, a on je prihvatio. Potom se ponavlja događaj s Posljednje večere, kada Isus apostolima govori da će ga jedan od njih izdati. Silno ožalošćeni jedan za drugim su ga pitali: Da nisam ja, Gospodine? Uzvratio im je da će to biti onaj tko s njim umoči ruku u zdjelu i da bi tome čovjeku bilo bolje da se nije ni rodio. I Juda je upitao: Da nisam ja, učitelju?, a Isus je uzvratio: Ti kaza.
Te nas evanđeoske perikope vode preispitivanju o vlastitim grijesima po kojima se često udaljavamo od Božjih zapovijedi i, moglo bi se reći, s Judom izdajemo Isusa. Oni su tako naš izravniji ispit savjesti i poticaj da nastojimo razumjeti silinu Božje ljubavi po kojoj se radi nas ljudi i radi našega spasenja predaje u ruke grešničke. Zato se i kroz Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Veliku srijedu ozbiljno pripremamo za velika otajstva koja ćemo slaviti u narednim danima.
U narodu je živ stari običaj da se kroz cijeli Veliki tjedan – od Cvjetnice do Velike subote – u svakom danu mole molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, a njihov je broj određen ovako:
- na Cvjetnicu: 40 Očenaša kao spomen na 40 dana Isusove muke
- na Veliki ponedjeljak: 33 Očenaša kao spomen na 33 godine Isusova života
- na Veliki utorak: 30 Očenaša kao spomen na 30 srebrnjaka kojima je Juda izdao Isusa
- na Veliku srijedu: 15 Očenaša kao spomen na 15 trnova Isusove krune
- na Veliki četvrtak: 12 Očenaša kao spomen na 12 Isusovih učenika
- na Veliki petak: 5 Očenaša na čast 5 rana Isusovih
- na Veliku subotu: 48 Očenaša na spomen na 48 sati kada je Isus bio u grobu
- + na Uskrs: 7 Očenaša kao znak 7 radosti Majke Božje.