Višekratna pričest u jednom danu?

Koji puta vjernici postavljaju pitanje mogu li se u jednome danu dva puta pričestiti. Pozitivne crkvene odredbe su tu jasne i ne bi trebalo biti prijepora. Zakonik kanonskoga prava veli:

Kanon 917: „Tko je već primio presvetu euharistiju, može je ponovno istoga dana primiti samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje, uz poštovanje propisa kan. 921, § 2.“

Kanon 921, § 2: „Veoma se preporučuje da se oni koji se nađu u životno pogibelji ponovno pričeste, iako su se toga dana već okrijepili svetom pričešću.“

Odmah po stupanju na snagu ovoga Zakonika postavilo se pitanje što precizno znači „ponovno istoga dana“ („iterum eadem die“). Što ovdje ima značiti riječ „iterum“? U latinskim rječnicima stoji da „iterum“ znači: „po drugi put; još; opet; još jednom“. Upravo kako stoji u hrvatskom prijevodu: „ponovno“. Uskoro je, međutim, nadležno tijelo za autentično tumačenje Zakonika donijelo odredbu po kojoj se „iterum“ ima razumjeti kao „još jedanput“, odnosno ne više od dvaput. U tome smislu u talijanskom prijevodu stoji: „una seconda volta“, a u njemačkom: „ein zweites Mal“. Zakonik još ističe da vjernik može primiti pričest po drugi puta „samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje“, od čega su, naravno, izuzeti oni koji su u životnoj pogibelji prema odredbama kanona 921, § 2.

Za pravnike je stvar jasna. Vjernik se može po drugi puta pričestiti u jednome danu samo ako je taj drugi puta u pitanju pričest u sklopu mise u kojoj taj isti vjernik sudjeluje. Međutim, ovdje se postavlja pitanje, zašto bi se netko uopće trebao dvaput ili više puta pričestiti u jednome danu? Vratit ćemo se na trenutak u povijest.

U počecima se slavila samo jedna nedjeljna euharistija, a misa preko tjedna nije bilo. Prema tome, da je netko i htio, nije se mogao u jednom danu (tj. nedjeljom) više puta pričestiti. Uskoro su uvedene mise srijedom i petkom (kad su vjernici postili), da bi post mogli zaključiti pričešću. Nakon što su se počele umnažati mise za pokojnike i pokornike, uvedene su svakodnevne mise. Zbog toga su se počeli rediti za svećenike i redovnici, a zbog mnoštva nakana uveo se običaj da svećenik služi više misa u jednome danu. Nadalje, u samostanskim i katedralnim crkvama bilo je nedjeljom više misa zbog većeg broja svećenika (nije bilo koncelebracije). Kako se vjernici uglavnom nisu pričešćivali, smatralo se da je za duhovnu korist vjernika dobro u jednom danu „slušati“ više misa. Kada su se vjernici počeli redovito pričešćivati (poglavito od vremena Pija X.), počelo se javljati pitanje višekratne dnevne pričesti. Stari su propisi bili jasni: vjernik se može samo jedanput pričestiti.

Stvar bi po sebi trebala biti jasna. Po sebi nema nikakvog razloga da netko sudjeluje na više od jedne mise. Prisjetimo se. Donedavno je svaki župnik jedanput godišnje tražio pismeno dopuštenje ordinarija da – zbog potrebe vjernika – smije nedjeljom slaviti dvije ili tri mise. Binacija i trinacija je bila povlastica i to samo zbog dobra vjernika, a ne zbog eventualne pobožnosti svećenika. Bio bi izraz posve krive duhovnosti ako bi neki vjernik mislio da je dobro i hvalevrijedno sudjelovati u više misa. Međutim, kao što će svećenik – zbog dobra vjernika – slaviti više od jedne mise, tako će koji puta i neki laik opravdano sudjelovati u više misnih slavlja. Primjer: orguljaš ili sakristan koji po službi sudjeluje u misi. Nadalje, ako je vjernik već bio na jednoj misi, razumljivo je da će sudjelovati i u drugoj, ako je u pitanju osobita prigoda: mlada misa, zavjeti, misa u kojoj se slavi krštenje, vjenčanje, potvrda, srebrni ili zlatni pir, zlatna misa. Po sebi bi trebalo biti jasno: ako vjernik ima razuman razlog da bude na još jednoj misi, onda je opravdano da na toj misi u potpunosti i sudjeluje i to tako da se pričesti. A što je s orguljašem ili sakristanom koji po službi bude na tri mise? Bilo bi logično da se onda i na trećoj misi pričesti. Međutim, nadležna je crkvena vlast jasno rekla „po drugi puta“. Prema tome, vjernik se može pričestiti najviše dva puta i to ako je drugi puta pod misom.[1] To valja poštovati. Čini mi se da je razumljiv ovakav pravorijek. Iako bi po sebi bilo razumljivo da se vjernik u jednome danu pričesti onoliko puta koliko puta opravdano sudjeluje ne misi, Zakonik je, zacijelo, htio izbjeći pretjerivanja i slobodna tumačenja. Zato treba poučiti naše vjernike sljedećem. Prvo, posve je dovoljno sudjelovati u jednoj misi dnevno. Za našu duhovnost tijekom jednoga dana, osim mise, imamo na raspolaganju časoslov, privatne molitve, klanjanja, razmatranja i ine duhovne i liturgijske čine. Drugo, Zakonik jasno veli da se vjernik u jednome danu može najviše dvaput (pod misom) pričestiti. To je odredba koja nas sve obvezuje.

[1] Tu je izuzet svećenik. Ukoliko ima ovlasti i potrebe da slavi i treću misu u jednome danu, naravno da će se i pod trećom misom pričestiti.