Vjeronauk služi prihvaćanju kršćanskoga načina života
Kostarika je srednjoamerička zemlja, veličine Bosne i Hercegovine, malo manja od Hrvatske, s vrlo sličnom kraticom (CR), 5,2 milijuna stanovnika, od čega 73 % kršćana (48 % katolika). Riječi kojima je papa Benedikt XVI. prije 15 godina ohrabrio Crkvu koja je u Kostariki primjenjive su i na druge zemlje, jezike i narode.
Govor Njegove Svetosti Benedikta XVI. biskupima Kostarikanske biskupske konferencije u posjetu „ad limina apostolorum“
Dvorana Klementina
Petak 8. veljače 2008.
Draga braćo u biskupstvu!
1. Jako mi je drago primiti vas na kraju vašega posjeta ad limina. To mi daje priliku da vas sve zajedno pozdravim i ohrabrim u nadi, toliko potrebnoj za služenje koje vam je povjereno i koje velikodušno obavljate. Zahvaljujem predsjedniku Biskupske konferencije msgr. Joséu Franciscu Ulloa Rojasu na riječima kojima je očitovao izazove i nade s kojima se susrećete u svom pastirskom radu te izrazio svoju blizinu i vaše blisko zajedništvo rimskomu biskupu, stolici „na kojoj je oduvijek prebivalo prvenstvo apostolske katedre“ (sv. Augustin, Pismo 43, 3, 7).
Ovaj susret donekle je nov nekima od vas koji ste se nedavno pridružili Biskupskomu zboru, drugima su nove partikularne Crkve koje nose u svom srcu, a svima je novo i lice Petrova nasljednika. Novost je to koja može pridonijeti jačanju svrha ovoga posjeta, među kojima se pred grobovima svetoga Petra i Pavla ističe obnova vjere u Krista Isusa, koju su prenijeli apostoli, a na vama je kao njihovim nasljednicima da je očuvate. U isto vrijeme, trebalo bi pomoći da se oživi vaša „skrb za sveopću Crkvu“ (Lumen gentium, 23), pridonoseći tako širenju srca svih vjernika gledištem univerzalnosti koja je svojstvena kršćanskoj poruci.
2. Pred vama je zadaća tražiti nove načine Kristova naviještanja usred brzih i često dubokih promjena, ističući misionarsku značajku svakoga dušobrižnoga djelovanja. U tom je smislu Konferencija latinskoameričkih i karipskih biskupa, održana lani u Aparecidi, istaknula kako je prihvaćanje i prenošenje evanđeoske poruke zadatak koji pripada svakoj osobi i svakomu naraštaju, u različitim okolnostima i životnim razdobljima.
I kostarikanski narod treba stalno oživljavati svoje drevne i duboke kršćanske korijene, svoju snažnu pučku religioznost i svoju iskrenu marijansku pobožnost, kako bi donosio plodove života dostojna Isusovih učenika, hranjena molitvom i svetootajstvima, dosljednosti svakodnevnoga postojanja s ispovijedanom vjerom i predanosti djelatnoga sudjelovanja u poslanju „otvaranja svijeta kako bi ušao Bog, a na taj način istina, ljubav i dobro“ (usp. Spe salvi, 35).
3. Svomu vinogradu u Kostariki Gospodin je bio velikodušan izdašnim brojem svećenika. Oni su biskupu glavni suradnici u njegovu pastirskom služenju. Za to im je, osim jasnih smjernica i mjerila, potrebna stalna formacija i potpora u obavljanju njihova služenja, blizina koja priliči „sinovima i prijateljima“ (Lumen gentium, br. 28), koja dopire do njihova srca dok ih hrabri u nastojanjima, pomaže im u poteškoćama i, ako je potrebno, ispravlja i liječi možebitna stanja koja potamnjuju sliku svećeništva i same Crkve.
Ta velika baština svake partikularne Crkve čuva se i obogaćuje brižljivom pozornošću prema sjemeništarcima i bogoslovima, čija prikladnost zahtijeva strogo razlučivanje. Apstraktna i formalna formacija za njih nije dovoljna, jer se pripremaju živjeti Apostolove riječi: „što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom“ (Prva Ivanova 1, 3). Štoviše, to je stajalište koje u mladima može pobuditi oduševljenje za Isusa i njegovo spasenjsko poslanje te u njihovim srcima probuditi želju da u njemu sudjeluju kao svećenici i posvećenici.
4. Dragi biskupi, dobrano ste svjesni rizika života slabe i površne vjere kad se suoči s iskušenjima kao što su prozelitstvo sljedbi i pseudoreligijskih skupina, mnoštvo obećanja o lakom i trenutnom blagostanju, ali koja završavaju razočarenjem i nezadovoljstvom ili širenjem ideologija koje, iako tvrde da uzdižu ljudsko biće, zapravo ga banaliziraju. U takvom stanju neprocjenjivu vrijednost dobiva najava „istinske, velike čovjekove nade koja odolijeva svim razočaranjima, koja može biti samo Bog – Bog koji nas je ljubio i još uvijek nas ljubi“ (usp. Spe salvi, 27).
Živo svjedočanstvo te nade, koja podiže duh i daje snagu u naporima ljudskoga života, napose pripada redovnicima, redovnicama i posvećenicima. Oni su svojim zvanjem pozvani prije svega biti znakom „otajstva Kraljevstva Božjega koje već djeluje u povijesti“ (Vita consecrata, 1). Zbog toga su oni dragocjen dar za Crkvu, „kao odlučujući čimbenik njezina poslanja, jer označava najdublju narav kršćanskoga zvanja“ (isto, 3). Stoga treba zahvaliti Gospodinu za njihovu nazočnost u svakoj pojedinoj Crkvi.
Na vjernicima laicima je da u skladu sa svojim osobitim pozivom sudjeluju i u tom poslanju. Dapače, divno je promatrati njihovu djelotvornu suradnju u održavanju i širenju plamena vjere kroz katehezu i suradnju sa župama i raznim dušobrižnim biskupijskim pothvatima. Laici svakako zaslužuju zahvalnost, ohrabrenje i stalnu pozornost svojih pastira, kako bi uvijek i sustavno dobivali pouzdanu kršćansku formaciju, uzimajući isto tako u obzir da su oni ti koji su pozvani donositi kršćanske vrjednote u različite dijelove društva, u svijet rada, građanski suživot ili politiku. Doista, vremeniti poredak jedna je od njihovih obveza (usp. Apostolicam actuositatem, 7). Stoga je „poslanje vjernika laika pravilno suobličavati društveni život, poštujući njegovu zakonitu samostalnost i surađujući s drugim građanima u skladu s njihovim nadležnostima i ispunjavajući vlastitu odgovornost“ (Deus caritas est, 29).
U odnosu na katehete (vjeroučitelje) i animatore zajednica prikladno je podsjetiti na zahtjev da prijenos pravilne nauke prati osobno svjedočenje, čvrsto opredjeljenje da se živi u skladu s Gospodinovim nalozima i krjepkim iskustvom vjernih i djelatnih članova Crkve. Doista, takav primjer življenja nužan je kako njihovo poučavanje ne bi ostalo puko prenošenje knjiških spoznaja o Božjim otajstvima, nego bi dovelo do prihvaćanja kršćanskoga načina života. To je bilo presudno već u drevnoj Crkvi kako bi se razabralo jesu li katekumeni „ispravno živjeli svoj katekumenat, jesu li častili udovice, posjećivali bolesne i jesu li činili dobra djela“ (Traditio apostolica, br. 20).
5. S pravom ste zabrinuti zbog sve većega propadanja institucije obitelji, s ozbiljnim posljedicama i na društveno tkivo i na crkveni život. U tom pogledu potrebno je promicati dobro obitelji i braniti njezina prava pred nadležnim tijelima te razvijati dušobrižništvo koje je štiti i izravno pomaže u njezinim poteškoćama. Zbog toga je od iznimne važnosti primjerena kateheza prije vjenčanja i svakodnevna blizina koja unosi ohrabrenje u svaki dom i čini da u njemu odjekuje Isusov pozdrav: „Danas je došlo spasenje ovoj kući“ (Luka 19, 9). Ne smije se zaboraviti ni skupine bračnih parova i obitelji koje jedne drugima pomažu u ispunjavanju svoga visokoga i prijeko potrebna poziva, ni posebne usluge koje ublažavaju bolna stanja prouzročena napuštanjem suživota, gospodarskom nesigurnošću ili obiteljskim nasiljem, čije su žrtve prije svega žene.
6. Na kraju ovoga susreta želim vas uvjeriti u svoju posebnu blizinu, zajedno sa svojim molitvama Gospodinu za vaše služenje. Molim vas da izrazite moju ljubav svojim vjernicima, osobito svećenicima, redovničkim zajednicama, posvećenicima, katehetama i svima onima koji su uključeni u zanosnu zadaću prenošenja i održavanja Kristova svjetla u blagoslovljenoj kostarikanskoj zemlji.
Na kraju ovog susreta, želio bih vas uvjeriti u svoju posebnu blizinu, u kombinaciji s mojom molitvom Gospodinu za vašu službu. Molim vas da izrazite moju naklonost svojim vjernicima, posebno svećenicima, redovničkim zajednicama i posvećenim osobama, katehetama i svima onima koji su uključeni u divnu zadaću prenošenja i održavanja živim Kristova svjetla u blaženu zemlju Kostarike i oživljavanja primanja.
Molim preblaženu Djevicu Mariju, koju Kostarikanci s tolikom pobožnošću zazivaju kao Gospu od Anđelâ, da zaštiti svoju djecu u tom ljubljenom narodu i nježno ih vodi da sve bolje upoznaju i ljube njezina božanskoga Sina. Njima i vama srdačno udjeljujem apostolski blagoslov.
kastilski izvornik
engleski prijevod
francuski prijevod
njemački prijevod
portugalski prijevod
talijanski prijevod
Preveo Petar Marija Radelj