»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Vrste i ključni pojmovi religija [video]

U prošlom smo videu tek zagrebali malo ispod površine i već smo vidjeli da je religija usko vezana uz čovjeka i pokušava mu ponuditi odgovore, oblike ponašanja i vjerovanja koja se tiču najdubljih ljudskih pitanja. To su vrlo teška pitanja i stoga ne čudi da u svijetu postoji mnoštvo religija. Uz to, postoji mnoštvo pojmova koje valja razumjeti da bi se shvatilo religiju. Ovdje ćemo pokazati najvažnije vrste, oblike, elemente i pojmove u religiji.



Već u prošlom videu dotaknuli smo se ideje mita i svetih tekstova. U pejorativnom smislu, dakle, kad se želite nekome narugati, onda pojam mit ima negativno značenje. Vjerovati u mit znači vjerovati u pričice za malu djecu koje nemaju veze sa stvarnošću. No mit ne mora nužno biti lažna priča. U svojoj biti to je samo priča. Obično za cilj ima objasniti neki događaj ili lik od ključne važnosti za neku zajednicu. Karakterizira ga to da je ispunjen prenesenim značenjem i porukama koje se tiču najdubljih ljudskih pitanja. Priča o zmiji, Adamu i Evi u tom je smislu mit koji nam odgovara na pitanje odakle zlo, patnja i smrt u svijetu. Ne radi se ovdje o znanstvenoj teoriji, već priči koja prenosi jednu dublju istinu da su mnoga zla posljedica ljudskog grijeha i zloporabe slobode te raznih nemilosrdnih sila, a ne Božja volja.

Mit je prvo prenošen usmenim putem, a zatim su ti mitovi zapisani te su tako nastajali sveti tekstovi. Sve religije imaju svete tekstove. To znači da od svih tekstova koje su ljudi napisali, ovi imaju poseban status jer su dani ljudima ili izravno od bogova ili zato jer je Bog pisce nadahnuo. Radi se o kolekciji tekstova koji odgovaraju na pitanja smisla života, etici i obredu. Za kršćane to je Biblija, za muslimane Kur’an itd.

Jedna od najpoznatijih podjela religije je ona na monoteističke i politeističke. Monoteističke religije su one koje drže da postoji samo jedan Bog, a politeističke pak one koje drže da ima više bogova. Problem s ovom podjelom je taj što se pojam „bog“ koristi na različite načine. Većina politeističkih religija ima jednog vrhovnog boga koji je iznad svih ostalih. Ti ostali “manji bogovi” vrlo su slični onome što monoteisti nazivaju anđelima i demonima. Tako da, iako se radi o poznatoj podjeli na monoteističke i politeističke religije, valja uvijek biti oprezan s takvim podjelama jer one često više skrivaju, nego što otkrivaju.

Valja se dotaknuti još nekih izama. Teizam je sustav misli, vjerovanja prema kojem postoji bog ili bogovi, ateizam je sustav prema kojem ne postoji niti jedan bog. Sami po sebi oni ništa ne govore o tome kako se treba ponašati. Agnosticizam bi bio neka srednja pozicija prema kojoj se ne zna ili ne može dovoljno argumentirano zaključiti ima li boga ili ne. Deizam je vjera da postoji barem jedan bog, ali koji se ne miješa u ljudske živote, ne odgovara na molitve, ne nadahnjuje nikakve tekstove. On je stvorio svijet i onda “otišao na pivo”. Panteizam je vjera da je sve što postoji zapravo božanstvo. Bog nije netko odvojen od svemira, već je čitav svemir svet i prožet božanskim.

I ateizam ima svojih podskupina. Moguće je govoriti o praktičnom ateizmu. Tu se ne radi toliko o nekoj intelektualnoj poziciji koliko o načinu života koji uopće na mari za to što bi Bog mogao na takvo ponašanje reći. S njim je vrlo usko povezan nihilizam, za koji ćemo ovdje vrlo pojednostavljeno reći da je stav prema kojem su sva ponašanja dopuštena i da u životu treba što više uživati (hedonizam). S druge strane postoji tzv. teorijski ateizam. Ovdje se radi o pokušaju da se izgradi jedna čitava filozofija bez ideje Boga. Takav oblik ateizam često je vrlo neprijateljski nastrojen prema religiji koju nastoji izbaciti iz društva pa se naziva i militantni ateizam.

Konačno valja spomenuti još dvoje. Obred i moral. Svaka religija ima neke obrede. Radi se o djelima kojima ljudi iskazuju svoje štovanje boga ili bogova. Umjesto obreda može se govoriti o bogoštovlju. Osim ispravnog štovanja bogova, svaka religija govori i o ispravnom ponašanju prema ljudima i svijetu, dakle svaka ima svoj moral. Kršenje moralnih propisa je grijeh.