Zagrebačka Biblija [video]

Zagrebačka Biblija [video]


Uvod


Ako ste ikad držali Bibliju u rukama ili čuli barem neki njen dio, onda je to vjerojatno bila Zagrebačka Biblija. S obzirom na to da Biblija originalno nije pisana na hrvatskom, onda nije svejedno kako je prevedena niti je svejedno na temelju čega je prevedena. Kao što znate, u svijetu postoji mnoštvo verzija biblijskog teksta. Tako imamo prijevode na: hebrejskom, aramejskom, grčkom, latinskom…

Zagrebačku Bibliju izdala je 1968. kuća Stvarnost, a od 1974. izdaje je Kršćanska sadašnjost. Radi se o 4. Bibliji tiskanoj u Hrvata.


Urednici


Ta je Biblija plod rada brojnih hrvatskih književnika, bibličara, teologa i drugih stručnjaka, bilo vjernika bilo nevjernika. Između svi njih valja izdvojiti četiri osobe, a to su: Jure Kaštelan, Bonaventura Duda, Josip Tabak i Jerko Fućak. Oni su kao urednici koordinirali s drugim stručnjacima čitav projekt izrade Biblije te brinuli za njeno završno uređenje.

Nažalost, zbog kratkog roka u kojem je prijevod trebao biti dovršen, Zagrebačka Biblija nije nastala kao izravni prijevod iz originalnih jezika. Umjesto toga su preuzeti stariji hrvatski prijevodi uz konzultaciju izvornika.

Evo što to konkretno znači.


Izvori


Za Petoknjižje je preuzet prijevod Silvija Grubišića, za Psalme Filiberta Gassa, za Pjesmu nad Pjesmama prijevod Nikole Miličevića, a za ostatak Starog zavjeta prijevod Antuna Sovića.

Za Novi zavjet korišten je prijevod Ljudevita Rupčića.

Svaki je taj prijevod prilagođen suvremenom hrvatskom jeziku, a po potrebi je rađen ponovno uz konzultaciju izvornika i drugih, tada postojećih prijevoda na svjetske jezike.

Od izvornika su korištena sljedeća izdanja.

Biblia hebraica (BHK), Septuaginta, dva izdanja Novum Testamentum graece et latine (jedan urednika Augustina Merka, a drugi urednika Erberharda Nestlea) te Biblia Sacra tj. Vulgata. Budući da ovi tekstovi nisu bili temelj iz kojih se izravno prevodilo, detaljnije objašnjenje toga kako su oni nastali ostavljamo za neki drugi put..

Uz te, konzultirani su i brojni suvremeni prijevodi Biblije na svjetske jezike od kojih ovdje izdvajamo tek francusku Jeruzalemsku Bibliju (La Bible de Jérusalem).

Pogledajmo ukratko koji su već postojeći hrvatski prijevodi uvršteni u Zagrebačku Bibliju.


Stari zavjet


Silvije Grubišić se u prevođenju Petoknjižja služio Kittelovim kritičkim izdanjem hebrejskog teksta.[1] Rudolf Kittel je za polazište svojeg izdanja koristio tzv. hebrejski Textus receptus u izdanju Daniela Bomberga iz 16. st. Kasnije su izdanja, kojima Grubišić nije imao pristup, kao polazište uzimala Codex Leningradensis.[2] Ovdje sad nećemo ulaziti u detalje kako su nastali ti tekstovi, već ćemo samo napomenuti da oba korijene vuku iz 11. stoljeća .[3] Uz to Kittelovo izdanje, Grubišić je po potrebi konzultirao druge prijevode poput Nove američke Biblije iz 1970.

Filibert Gass se u prevođenju Psalama oslanjao “na latinski prijevod psalama u Pijevom psaltiru” iz 1945.[4] Radi se o Psaltiru izrađenom od strane Papinskog Biblijskog Instituta po nalogu pape Pija XII.

Nikola Milićević je svoj prijevod Pjesme nad pjesmama temeljio na francuskom prijevodu[5] Augustina Crampona (izdanje 1923.). Radi se o izdanju Biblije koja se temeljila na izvornim jezicima.

Konačno, što se tiče ostalih knjiga Starog zavjeta, tu je prijevod Antuna Sovića. On se na nekim mjestima koristio Vulgatom, a ne drugima tzv. Biblijom Bombergianom. Radi se o hebrejskom tekstu iz 16. st. koji je načinio Daniel Bomberg, a možete primijetiti da smo isti tekst spominjali ranije u govoru o Bibliji Rudolfa Kittela.

Mi ovdje nećemo ulaziti u detalje oko toga koliko su kvalitetni prijevodi Grubišića, Gassa, Miličevića i Sovića. Ovdje nam je samo cilj reći da su njihovi prijevodi uvršteni u Zagrebačku Bibliju.

Pogledajmo sad Novi zavjet.


Novi zavjet


Za Novi zavjet je preuzet prijevod Ljudevita Rupčića, ali je na njemu sudjelovao i Gracijan Raspudić. Taj je prijevod rađen s grčkog izvornika, odnosno latinsko-grčke Biblije urednika Augustina Merka.

Za kraj ćemo spomenuti Jeruzalemsku Bibliju francuske dominikanske škole iz Jeruzalema (École biblique et archéologique française de Jérusalem). Ona je uzeta kao svojevrsni ogledni primjer, odnosno ideal kojem Zagrebačka Biblija teži. Iz te su Biblije preuzeti predgovori biblijskim knjigama te raspored naslova, podnaslova poglavlja i sl. U njoj su uz kritička izdanja izvornih tekstova konzultirani i takozvani spisi s Mrtvog mora.

Zaključak


Možete primjetiti dvoje. Kao prvo, mnoštvo je ljudi i generacija izravno ili neizravno utjecalo na nastanak Zagrebačke Biblije pa se nastanak iste, još k tome u vrijeme komunizma, s pravom može smatrati malim čudom. Kao drugo, Zagrebačka Biblija nije nastala cjelovitim prevođenjem izravno iz hebrejskog ili grčkog jezika, a to je posebice očit problem za Stari zavjet. Također je problem što za neke postojeće prijevode koji su korišteni nismo sigurni koji točno tekst su prevoditelji koristili u svojem radu.

Stoga nas ne treba čuditi da su bibličari odmah po izdanju Zagrebačke Biblije zauzeli stav da je potrebno napraviti hrvatski prijevod na temelju kritičkih izdanja izvornika. Dosad je to napravljeno samo za Novi zavjet od strane Bonaventure Dude i Jerka Fućaka. Taj prijevod možete pronaći u hrvatskom izdanju Jeruzalemske Biblije i još nekim izdanjima. O tim izdanjima i ostalim biblijskim tekstovima nekom drugom zgodom.


[1] Usp. M. Mišerda, Stari zavjet u prijevodu Silvija Grubišića, Crkva u svijetu, 1985.

[2] Usp. https://www.bibelwissenschaft.de/de/bibelgesellschaft-und-bibelwissenschaft/wissenschaftliche-bibelausgaben/biblia-hebraica/bhk/

[3] Usp. https://textusreceptusbibles.com/BibleInformation

[4] Katica Knezović, Zagrebačka Biblija 1968. O 40. obljetnici, Kršćanska sadašnjost, 2008.

[5] Usp. https://www.youtube.com/watch?v=DOAPgXdnfL4