Zakašnjela ljubav


I kajat ćeš se sutra
što nisi, a mogao si, a trebao si
biti dar za druge.
Govorit ćeš da prilike nije bilo,
a bilo je da si htio vidjeti
strah
u očima siromaha od sutra, od dana
beskrušnih, ruku ispruženu,
da si htio vidjeti, a nisi,
tugu
u očima djeteta bez djetinjstva,
beznađe bolesnika pred veliki put,
žalosnih koji su tražili tvoj pogled.
I reći ćeš kako ti je žao
što nisi, a mogao si i
da prilike nije bilo za ljubav,
za radost i vrijeme drugima darovano.
I tako ćeš se tješiti cijelog života,
uvjeravati da nisi mogao,
kad si mogao i kad si htio,
da je uzaludno prizvati radost u nevine oči,
osmijeh na lice djeteta,
nadu umirućima u beznađu
i da nema, unatoč svemu,
kruha
gladnima ljubavi.
Tražit ćeš izgovor i opravdanje.
Hoćeš li Boga moći uvjeriti?