Zaklada Rhema i protestantizacija Katoličke Crkve
Dana 12. prosinca 2016. god. portal Bitno.net objavio je jednu mnogima naoko nezanimljivu informaciju, ali koja, kada se malo pogrebe ispod površine, otvara neka neočekivana pitanja i ne nudi na njih odgovore. Riječ je o tekstu pod nazivom Zaklada Rhema raspisala natječaj za dodjelu financijske potpore promicanju kršćanskih vrednota.
Iako su naziv Zaklade i naziv istoimenoga časopisa već duže vrijeme prisutni u medijskom katoličkom prostoru, posebno u sektoru oglašavanja na internetu, oni prilično zbunjuju, jer je značenje pojma rhema nepoznato prosječnom katoličkom teologu. Ako se pak pokuša dokučiti, istraživanja će nas nužno usmjeriti prema protestantskim mrežnim stranicama, a u tom smislu najviše na stranicu rhema.org, koja se idejno oslanja na učenje Kennetha Hagina, najprije baptista, a kasnije pastora “svoje crkve”.
Značenje bi tako pojma rhema moglo biti usko usporedivo s hebrejskim pojmom dabar, odnosno s grčkim logos, koji se tek analoški mogu pokušati shvatiti kao Božja stvaralačka Riječ – ona po kojoj nastaje sve što postoji i ona koja se utjelovljuje u materijalni svijet da bi nas otkupila na Križu. Ali, prema dostupnim tumačenjima, za one koji promoviraju “rhema-teologiju”, rhema nadilazi i dabar i logos, odnosno predstavlja posebnu snagu Duha Svetoga, stvaralačku Riječ koja izlazi iz Treće Božanske Osobe.
To se da iščitati i iz opisa Rhema zaklade, gdje se njihov logotip ovako objašnjava:
“Znak ‘m’ u logotipu stiliziran je tako da simbolizira knjigu i goluba u letu te na taj način predstavlja karakter i usmjerenje Zaklade Rhema. Rhema je Božja riječ (knjiga) koja progovara nadahnuta Duhom Svetim (golub). Plava i crvena boja simboliziraju Hrvatsku.”
Prema takvom objašnjenju na stranici Zaklade Rhema, kao i na temelju činjenice da rhema u navedenom značenju ne pripada teološkom pojmovlju Katoličke Crkve, može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti kako su zakladnici daleko više nadahnuti protestantskim, nego katoličkim vjetrovima.
No, ako je to tako, postavlja se pitanje zašto ih promovira jedan tako čitani i cijenjeni katolički portal, kao što je to Bitno.net? I ne samo on! Istu će Zakladu isticati i od nje primati potporu Laudato.hr i Laudato TV kroz svoju udrugu Ime dobrote, zatim udruga U ime obitelji, SKAC Palma, GROZD, Vigilare, Hrvatska zajednica bračnih susreta i Centar za obnovu kulture, odnosno u katoličkom svijetu vrlo poznate i priznate udruge. Uz njih će se kao primatelji potpore naći ustanova vrlo šarolikog i nedovoljno jasnog djelovanja – Kristofori, te udruga Partner, za koju se čini da s katoličanstvom nema baš nikakve veze, nego isključivo s nekim protestantskim zajednicama.
Dakle, postavlja se pitanje tko i zašto financira neke od najutjecajnijih katoličkih udruga i portala ili udruga i portala koji se nadahnjuju na nauku Katoličke Crkve, zašto oni primaju takve poticaje i jesu li uopće upoznati s iznesenom mogućom protestantskom pozadinom? Stoga je dobro pogledati kakva je to Zaklada Rhema, tko su joj nositelji i kakvi su joj ciljevi.
O Zakladi Rhema i njezinoj upravi
Zaklada Rhema, prema vlastitim natuknicama, ima ovih 5 svrha:
- “Promicanja kršćanskih vrednota
- Potpora u duhovnom rastu i formaciji
- Promicanja ekumenskih vrednota i dijaloga među vjerskim zajednicama
- Promicanja kulture dijaloga, tolerancije i snošljivosti među raznim društvenim skupinama
- Promicanja obiteljskih vrednota.”
Onako kako su formulirane, svrhe Zaklade nisu uopće izravno i usko vezane uz Katoličku Crkvu, nego uz promicanje ekumenizma, međureligijskoga dijaloga, kulture dijaloga i tolerancije, što nam govori o legitimnom pravu Zaklade da financira koga hoće, no i dalje ostaje pitanje zašto su onda među onima koji primaju potporu uglavnom udruge koje izravno ili neizravno promoviraju vrijednosti Katoličke Crkve?
Odgovor će se možda nametnuti uvidom u upravu Zaklade, a koju čine:
- Mirjana Topčić (ravnateljica)
- Ivan Topčić
- Ksenija Pašalić
- Dražen Glavaš, te
- Feđa Aaron Bučić.
Prema dostupnim saznanjima, Mirjana i Ivan Topčić su vrlo uspješan poslovni bračni par koji ima svoju firmu Tim Kabel i koji želi unijeti etičke i obiteljske vrijednosti u poslovanje. Roditelji su četvero odrasle djece, a uz to su aktivni pri Hrvatskoj zajednici bračnih susreta.
Ksenija Pašalić je supruga poznatog političara Ivića Pašalića i ravnateljica tvrtke Mundus Viridis d. o. o., koja se bavi preradom drva.
Dražen Glavaš je diplomirao ekonomiju, magistrirao komunikologiju, radi kao predavač na Veleučilištu Vern, a doktorirao je na protestantskom teološkom fakultetu Gordon-Conwell u Bostonu u Sjedinjenim Američkim Državama. Član je Saveza Baptističkih Crkava, predsjednik je Udruge poslovnih ljudi Partner, voditelj hrvatskog ogranka GLS-a (Global Leadership Summit), kao i hrvatskog ogranka EQUIP-a. Riječ je o udruženjima koja u svijetu vode uspješni poslovni protestantski lideri, čije ideje i Dražen Glavaš želi implementirati u hrvatsko društvo.
Posljednji navedeni član uprave Zaklade Rhema je Feđa Aaron Bučić, koji živi na relaciji Hrvatska – Izrael – Indija, majstor-učitelj i vlasnik Umjetničke radionice za izradu nakita Elkana, odnosno onaj koji svojim umjetničkim darom pokušava spojiti Istok i Zapad, pa tako i istočnjačku duhovnost s kršćanstvom, iako je službeno Židov i član Židovske općine u Zagrebu.
Iz prikaza uprave Zaklade može se zaključiti da ju čine svjetonazorski i konfesionalno raznoliki ljudi, a postavlja se pitanje zašto bi npr. neki od njih financijski podupirali udruge koje promoviraju katoličke vrjednote, kad sami propagiraju neke drugačije vrijednosti?
Odgovor na to pitanje možda će se naći uvidom u udruge koje Zaklada Rhema financira i njihovo djelovanje.
O udrugama, portalima i ustanovama
koje podupire Zaklada Rhema
Uz ponovljenu informaciju da, prema objavljenim podacima na njihovoj stranici, Zaklada Rhema financijski podupire udrugu Ime dobrote (najznačajniji projekti su im portal Laudato.hr i Laudato TV), SKAC Palmu (Studentski katolički centar Palma), portal Bitno.net, HZBS (Hrvatsku zajednicu bračnih susreta), UIO (U ime obitelji), GROZD (Glas roditelja za djecu), COK (Centar za obnovu kulture), te Vigilare, važno je napomenuti da se iz nekog razloga više među njima ne nalazi Udruga poslovnih ljudi Partner čiji je predsjednik Dražen Glavaš, kao i da Zaklada podupire Ustanovu Kristofori, koja pokazuje, barem na prvi pogled, određeni otklon od ostalih koji su financirani.
Ustanova Kristofori i njezina djelatnost
Pod nazivom Kristofori djeluju zaklada, društvo i ustanova. Ustanova Kristofori, koju financira i Zaklada Rhema, “bavi se izdavanjem časopisa ‘Book’, izdavanjem knjiga, audio i videozapisa kršćanske tematike, organizacijom tečajeva i predavanja s ciljem promicanja kršćanskih vrednota”, a također “provodi tečajeve upravljanja novcem na kršćanski način, koji su namijenjeni svim kršćanima, i svima koji ih prođu daju cjelovitiji uvid u to kako se na kršćanski način ophoditi novcem i imanjem”.
Ravnatelj Ustanove Kristofori i bivši glavni urednik časopisa Book je Josip Lončar, koji se dvadesetak godina bavi vođenjem duhovnih seminara u Hrvatskoj i inozemstvu, a izdao je i nekoliko knjiga. On je ujedno bio i glavni urednik tromjesečnog časopisa Rhema, onoga koji je imao isti naziv kao i Zaklada koja financira Ustanovu Kristofori. Zadnji broj (63.) časopisa Rhema izišao je za prosinac/siječanj/veljaču 2014./2015. god., a, prema obavijesti u njemu, prestao je izlaziti iz financijskih razloga, iako se u istom tekstu najavljuje njegov nastavak pod nazivom Book+, što je i ostvareno, odnosno postoji časopis koji ima naslov + (Plus).
Osim navedenih časopisa, valja naglasiti da Kristofori imaju svoju nakladničku kuću i web knjižaru Figulus (lat. figulus = lončar, kako glasi prezime ravnatelja Ustanove Kristofori), koja je, između ostaloga izdavala još jedan časopis – za žene, pod nazivom Pia. Prema naslovima i autorima knjiga koje izdaje Figulus, vrlo se lako i neupitno može zaključiti da je mahom riječ o prijevodima protestantskih autora, kao što su npr. Steve i Annie Chapman, Dr. Emerson Eggerichs, John Loren i Paula Sandford, Sarah Young, Martin Pistorius i Megan Lloyd Davies, Charles i Frances Hunter itd. Od katoličkih autora mogu se izdvojiti djela poljskog redovnika pavlina, karizmatika o. Augustyna Pelanowskog, zatim hrvatskog pavlina o. Marka Kornelija Glogovića, koji je studirao u Krakovu, odakle dolazi njegov stariji subrat Pelanowski, te već navedenog Josipa Lončara, inženjera građevine i suvoditelja katoličke karizmatske zajednice Dobri Pastir.
Osim navedenoga, skrećemo pozornost na imena koja najviše povezuju izdavačku djelatnost Kristofora, odnosno navedene časopise. To su, uz Josipa Lončara, glavnog urednika Rheme i člana uredništva svih ostalih navedenih časopisa koje izdaje ili je izdavala Ustanova Kristofori, Martina Zidarić, kao urednica Rheme, urednica električnog izdanja Pije, urednica Plusa, lektorica Booka i članica uredništva svih navedenih časopisa, zatim Marko Matijašević, kao sadašnji glavni urednik Booka i član uredništva Plusa, Momir Blažek, kao član uredništva Rheme, Booka i Plusa, zatim Mihael Lončar, Irena Kukec i Tatjana Prepelić, kao članovi uredništva Booka i Plusa, te pater Marko Glogović, kao odgovorni urednik Booka, odgovorni urednik Plusa i suradnik u mnogim brojevima svih navedenih časopisa.
Podsjećamo da je Ustanova Kristofori samo jedna od tri njihove organizacije, odnosno da je njihovo djelovanje znatno šire od izdavaštva, a u svima se njima uočava protestantska podloga, vidljiva u mnoštvu elemenata, od kojih u daljnjem tekstu navodimo samo neke.
Zaklada, Društvo i Ustanova Kristofori izgrađeni su na protestantskim temeljima, cijela im je zgrada protestantska, a samo je krov katolički
Prije svega, tu je riječ o simplificiranim psihološko-duhovnim tehnikama koje se svode na upitne recepte za postizanje sreće, odnosno na one u kojima nema ozbiljnog zadiranja u teologiju i antropologiju, pogotovo ne u katoličku teologiju. Stoga je sasvim razumljivo da nude nekakve škole molitve, cjeloživotne tečajeve molitve i slične usluge “ovladavanja duhovnim iskustvom”, da organiziraju “susrete” koji se sastoje od trinoma: “slavljenje – predavanje – molitva”, kako je to koncipirano i u protestantskim zajednicima, dok euharistija zauzima mjesto najuzvišenijega oblika slavljenja Boga samo ukoliko je praćena ekstatičnim izljevom Riječi Božje – snage Duha Svetoga (Rheme). Dakle, sveta Misa u takvim zajednicama gubi na svom značenju spomena, gozbe i žrtve, a vrijednost se Kristove žrtve ne gleda u svjetlu vazmenog otajstva, nego se procjenjuje iz perspektive postignutog stupnja uživljenosti u snagu Duha Svetoga. Zato je i razumljivo da aktivni posjetitelji i ljubitelji seminara teže pronalaze vrijednost svete Mise u svojoj župi ukoliko i župnik nije uključen u “novu evangelizaciju” na način kako ju shvaćaju katoličke karizmatske zajednice.
Drugim riječima, prenaglašava se uloga Duha Svetoga i time umanjuje uloga Prve i Druge Božanske Osobe, što posljedično vodi usmjeravanju katolika prema krivom shvaćanju i tumačenju Presvetoga Trojstva, a riječ je o trendu u Katoličkoj Crkvi koji se izravno naslanja na sve snažniji upliv pentekostnih i baptističkih protestantskih zajednica, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, a promoviraju ih, namjerno ili nenamjerno, “katoličke” karizmatske organizacije i zajednice poput Kristofora, Dobrog Pastira i mnogih drugih, uz dobru financijsku podlogu iz raznih svjetskih protestantskih leadership centara.
Nadalje, utjecaj protestanata, posebno različitih baptističkih struja, vidljiv je u bezuvjetnom odbacivanju teorije evolucije i eventualnih drugih teorija koje pokušavaju znanstvenim putem odgovoriti na pitanje nastanka svijeta, dok jedinom autentičnom priznaju teoriju kreacionizma. Takva je isključivost vrlo uočljiva npr. u časopisu Book, u potenciranju i nuđenju “kršćanskih” (čit. protestantskih) filmova s prijevodima na hrvatski (još češće na srpski) jezik, kao i u okviru žestokih rasprava o toj temi na društvenim mrežama.
Uz navedeno svakako valja istaknuti kako je vidljivo prenaglašavanje “posljednjih vremena“, blizine smrti i straha od iznenadnog umiranja “bez Božje milosti”, što je općepoznato kod Jehovinih svjedoka, ali i kod mnogih protestantskih sljedbi, a s ciljem da se kod labilnijih osoba izazove psihološki strah ili stanje očaja, te na njih ponudi jednostavan recept po kojem je dovoljno “samo se predati Isusu u Duhu Svetome” i svi će problemi nestati, a osoba će biti spašena. Dakle, i tu se ozbiljno zanemaruju one duboke dogmatske discipline kao što su trinitarna teologija, soteriologija, kristologija, eshatologija itd., a koje je Katolička Crkva sustavno izgrađivala stoljećima i nipošto se ne može pojednostavnjivati protestantskim psihološkim trikovima.
Uz mnoštvo drugih evidentnih protestantskih elemenata kod Kristofora i sličnih karizmatskih organizacija i zajednica, ovdje valja istaknuti barem još jednu, a to je potenciranje sintagme “obnova Katoličke Crkve“. Po sebi važno i potrebno, ukoliko se shvaća u ispravnom i pravovjernom tumačenju one: Ecclesia semper reformanda, ali ako tu potrebu najviše ističu oni koji uopće nisu članovi Katoličke Crkve – protestanti, a ističu, kao i “katolički poluprotestanti”, onda se njezina vrijednost ozbiljno stavlja pod upitnik. Štoviše, zapravo je riječ o izravnom i ne baš ekumenskom miješanju u unutrašnju stvar Crkve kojoj ne pripadaju, a s uočljivim ciljem protestantizacije.
Tu tvrdnju potkrjepljuje činjenica kako i u Hrvatskoj postoje i sve se više množe mnogobrojne “kršćanske stranice”, “kršćanske udruge”, “kršćanske zaklade”, “kršćanski portali” itd., koje mahom vode protestanti, ali taj se podatak najčešće nigdje ne navodi ili se navodi neuočljivo, što vodi zaključku ili da se stide pripadnosti svojoj zajednici ili da taj podatak namjerno kriju kao zmija noge. Vrlo često u počecima nude nekakve “više-katoličke-manje-protestantske sadržaje”, a onda kako im raste brojnost (katolicima) počinju nuditi sve više protestantske teme i protestantsku teologiju. Neke od takvih stranica su npr. Novi život (ranije pod nazivom Samo Pismo, koja se na Facebooku pojavljuje pod nazivom Kršćanska web čitaonica i ima trenutačno oko 115.000 pratitelja), Kršćanstvo danas, Kršćanski razgovori, Rhema Books, Riječ života, Logos, Ljubav u Crkvama, Kršćanska proročka crkva, Biblijski kršćani, OK knjižara i mnoštvo drugih. Broj onih koji su prihvatili takav mamac i osnovali protestantsko-katoličke stranice i zajednice je nepregledan.
Protestantska pozadina Kristofora još više se vidi iz njihove glazbene djelatnosti, gdje se uvidom u popis skladbi koje izvodi band Kristofori Hosana nedvojbeno zaključuje da je riječ (uglavnom) o obradi pjesama protestantskih izvođača (usp. npr. ovdje, str. 19), ali za koje se, naravno, obično na internetu može samo naći podatak da su “kršćanski” (npr. Reuben Morgan, Matt Redman, Lenny LeBlanc itd.). Slično se odnosi i na domaće izvođače, a kao primjer navodimo samo ime Brune Lincendera, koji zajedno s Vesnom Lincender potpisuju tekst i glazbu pod nazivom Duše Sveti, dobro došao na prvom kompaktnom disku banda Kristofori Hosana – Evo me. On je zajedno s Borisom Havelom sastavio “kršćansku pjesmaricu” pod nazivom Sve dok imamo dah, koja je složena isključivo od pjesama protestantskih autora, a čiju obradu potpisuje Kršćanski centar Riječ života, odnosno savez niza protestantskih crkava koje predvodi pastor Damir Šićko Alić.
Dakle, uz puno razumijevanje i prihvaćanje katoličkog tumačenja i provođenja ekumenizma, kao međusobnog poštovanja i dijaloga između katolika, pravoslavaca i protestanata, ovdje se mora sa žalošću ustvrditi da je ekumenizam kod protestanata samo put za vrbovanje i protestantizaciju katolika i Katoličke Crkve. A tome bitno pridonose “najaktivniji članovi na župama”, najjači katolički portali i najcjenjeniji bandovi i izvođači “duhovne glazbe”, jer su mahom oni nositelji takvih protestantsko-katoličkih karizmatskih ideja kakve promoviraju Kristofori i mnogi drugi, a svojim izvanjskim oduševljenjem privlače i druge.
Kao još jedan primjer protestantizacije Kristofora dobro je istaknuti činjenicu da se u časopisu Rhema nalaze lekcije za proučavanje Biblije koje priređuje Biblijsko društvo pri Međunarodnom centru za život iz Rijeke, u teoriji ekumensko društvo sastavljeno od protestantskih i katoličkih bibličara, a lekcije se objavljuju i na stranici Upoznajmo Bibliju, gdje se, naravno, ne može saznati tko su oni koji ih priređuju. Ipak, iz drugih nekih izvora, iz samih lekcija, a posebno iz specifičnog protestantskog načina citiranja Svetoga pisma s dvotočjem (npr. Post 5:7, za razliku od katolika koji će pisati Post 5,7) može se zaključiti da je riječ o čistom ili gotovo čistom protestantskom društvu.
Dakle, bez imalo sumnje, katolička karizmatska organizacija Kristofori izgrađena je na protestantskim temeljima, cijela joj je zgrada protestantska, a samo je krov katolički. Nažalost, krov se najviše vidi izdaleka i većina katolika nema potrebe zaći vidjeti što se nalazi u zgradi, a kamoli provjeravati čvrstoću temelja. A još je problematičnija činjenica da Kristofori nisu usamljena zgrada, nego je riječ o “cijelom naselju”.
Udruga poslovnih ljudi Partner, GLS i EQUIP
Zaklada Rhema, prema pisanju portala Laudato, financijski pomaže i Udrugu poslovnih ljudi Partner, čiji je predsjednik spomenuti zakladničar baptist Dražen Glavaš, a riječ je o udruzi koja bitno odstupa od ostalih koji primaju potporu, jer je jedina koja nije s katoličkim predznakom. Uz ime Dražena Glavaša nerazdruživo idu i GLS (Global Leadership Summit), kao i EQUIP, kojima je cilj “pokrenuti kršćanske lidere da se preobrazi svijet”.
Takav se cilj čini dobar i poželjan, ali, s obzirom na sve gore navedeno o skrivenom uplivu protestanata u djelovanje Katoličke Crkve, vjerojatno nije pogrešno u njihovu djelovanju vidjeti upravo takvu pozadinu. Mali broj protestanata u odnosu na broj katolika u Hrvatskoj, naime, nameće pitanje odakle im novac da financiraju prije svega sami sebe, a onda i katoličke organizacije? Nekako se sam po sebi nameće i zaključak.
Bitno.net, udruga Centar za cjeloviti razvoj i nakladnička kuća Verbum
Portal Bitno.net je vrlo raznolik i više nego solidan portal, koji zbog širine svoje čitalačke publike ima zasigurno najveći utjecaj na oblikovanje onih katoličkih masa koje se služe internetom. Na njemu se mogu naći vrhunski tekstovi, koji itekako pridonose upoznavanju i osnaženju katoličke vjere, ali se s druge strane na njemu mogu pronaći i mnogi članci koji pridonose protestantizaciji Katoličke Crkve.
Prije svega valja primijetiti da je portal pokrenula udruga Centar za cjeloviti razvoj iz Splita, a čiji se ciljevi, barem prema onome što piše, i ne moraju previše odnositi na Katoličku Crkvu. Ciljevi i djelatnosti su sljedeći:
- “promicanje cjelovitog razvoja čovjeka i društva
- promicanje i očuvanje kulturnih i društvenih vrijednosti i religijske kulture
- priređivanje ciklusa javnih predavanja i tribina
- organiziranje priredbi, predavanja, seminara i simpozija
- pokretanje kulturno informativnih centara i savjetovališta
- pomaganje pojedincima, udrugama i ustanovama
- organiziranje studijskih putovanja
- promicanje međunarodne suradnje i suradnje s različitim kulturnim i vjerskim udrugama.”
Glavni urednik portala je mr. sc. Petar Balta, jedan od utemeljitelja i ravnatelj izdavačke kuće Verbum, a on je i predsjednik udruge Centar za cjeloviti razvoj. Jedan od ciljeva Centra je zalaganje za novu evangelizaciju, a da se taj cilj marljivo provodi može se vidjeti kako iz većeg broja tekstova na portalu Bitno.net, tako i na temelju knjiga koje promovira Verbum. Naime, čini se kako Verbum blisko surađuje s nakladničkom kućom Figulus i promovira (i) njihove knjige protestantskih autora, ali pri tome uglavnom ne navodi da je riječ o protestantima. Bitno.net pak dijelove tih knjiga protestantskih autora podastire pred katoličke čitatelje, dakako opet obično bez upozorenja o kakvim se autorima radi. Uz to, zasigurno je riječ o portalu koji najviše pridonosi promociji Kristofora, jer svojim nekritičkim pristupom i uglavnom katoličkim usmjerenjem omogućuje da većina neće ni pomisliti da tu ima štogod sumnjiva.
Ostale udruge i organizacije
koje podupire Zaklada Rhema
Slično će se i na portalu Laudato.hr i na Laudato TV naći tekstovi i uradci koji promoviraju Kristofore i slične zagovornike karizmatskih zbivanja i počivanja u Duhu, a posebno mjesto u tom smislu zauzimaju razni izvođači duhovne (čit. protestantske) glazbe. To se, ali u znatno manjoj mjeri, može primijeniti i na portal Narod.hr, koji je u vlasništvu udruge U ime obitelji, a barem donekle i na ostale koji imaju udioništvo u financijskoj potpori Zaklade Rhema (osim udruge Partner).
Kako se njihovo djelovanje čini kao ono koje strogo vodi računa o nauku Katoličke Crkve, nema nikakvog vidljivog razloga da se u njih ni na koji način sumnja, ali svejedno ostaje pitanje zašto ih financijski pomaže tako idejno raznolika i svjetonazorski nepodudarna Zaklada Rhema?
Umjesto zaključka
Kojiput čovjek umjesto ikakvog zaključka može samo ponoviti poznatu misao starog grčkog filozofa: Znam da ništa ne znam! Puno toga iznesenoga u ovome tekstu doista baca sumnju kako na Zakladu Rhema, tako i na djelovanje Kristofora i cijeli karizmatski pokret u Hrvatskoj, baca sjenu i na portal Bitno.net i neke udruge, portale, nakladničke kuće i ustanove, jer barem pripuštaju protestantizaciju katolika i Katoličke Crkve, ali s druge strane neizostavno stavlja pred oči i činjenicu kako ti isti bitno pozitivno pridonose u mnogim segmentima boljem shvaćanju nauka i djelovanja Katoličke Crkve.
Stoga je nesuvislo pomisliti da bi se netko od njih “prodao za Judine škude” i propagirao za malo financijske pomoći ono što je suprotno njihovim uvjerenjima, ali ipak ostaje pitanje zašto promoviraju protestantske ideje i je li moguće da ne uviđaju površnost takve antropologije i teologije i ne vide kamo to vodi.
S druge strane, ciljevi kriptoprotestantskih stranica i udruga čine se vrlo jasnima, kao što se čini jasnim da je to vrlo unosan međunarodni posao koji predvode protestantske leadership organizacije, one koje dobro poznaju slabe točke prosječnog katolika, i u ime ekumenizma, dijaloga i religijske kulture znaju što im treba ponuditi.
Šteta, dakle, što se jedan dobronamjeran pothvat znan pod nazivom ekumenizam jednostrano pretvorio u nešto što je njegova negacija.
Na kraju donosimo i znanstveni članak koji potvrđuje protestantizaciju Katoličke Crkve, a koja svoje izvorište ima u pentekostnim zajednicama: Andrzej Kobyliński, Suvremeni problemi globalne pentekostalizacije kršćanstva, u: Obnovljeni život. Časopis za filozofiju i religijske znanosti, 71 (2016) 4, str. 435-447.
