Zašto je Euharistija i žrtva i pričest i poputnina
Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, III. dio,[1] 73. pitanje, 4. članak
Je li svetootajstvo Euharistije prikladno nazivati različitim imenima?
Čini se da se ovo svetootajstvo neprikladno naziva raznim imenima.
Razlozi za dvojbu
1. Naime, imena moraju odgovarati stvarima. A ovo je svetootajstvo jedno, kao što je prije navedeno.[2] Stoga ga ne treba nazivati raznim imenima.
2. Nadalje, vrsta se ne označava prikladno onim što je zajedničko cijelomu rodu. A Euharistija je svetootajstvo Novoga zakona.[3] Svim je pak svetootajstvima zajedničko da se u njima dijeli[4] milost, što označava naziv Euharistija, jer je to isto što i „dobra milost“.[5] Također, sva nam svetootajstva donose lijek[6] na putu sadašnjega života, što pripada u pojam poputnine.[7] Isto tako u svim svetootajstvima čini se neki sveti obred,[8] što pripada naravi žrtve. I po svim svetootajstvima vjernici imaju udjela jedni s drugima, što označava naziv synaxis na grčkom,[9] odnosno communio (pričest) na latinskom. Stoga ti nazivi nisu prikladno prilagođeni ovomu svetootajstvu.
3. Naposljetku, čini se da je hostija[10] isto što i žrtva.[11] Kao što se, dakle, ne naziva ispravno žrtvom, tako se ispravno ne naziva ni hostijom.
Ali protiv
Ali protiv toga je što se vjernici služe tim različitim imenima.[12]
Odgovaram
Odgovaram kako treba reći da ovo svetootajstvo ima trostruko značenje.
Jedno, dakako, s obzirom na prošlost, ukoliko je spomen-čin Gospodinove muke, koja je bila istinska žrtva, kao što je gore rečeno.[13] I u tom pogledu naziva se žrtvom.
Međutim, drugo značenje ima u odnosu na sadašnju stvar, to jest crkveno jedinstvo, jer se po ovom svetootajstvu ljudi združuju. Pa se prema tome naziva pričest (communio) ili okupljanje (synaxis). Damaščanin naime kaže u IV. knjizi (Točnoga razlaganja pravovjerne vjere) da se „naziva Pričest zato što po njoj uzimamo dio (čest) s Kristom, i zato što bivamo dionici Njegove puti i božanstva, i zato što se po njoj družimo i ujedinjujemo jedni s drugima“.
Treće značenje ima u odnosu na budućnost, ukoliko je ovo svetootajstvo pralik uživanja Boga koje će biti u (nebeskoj) domovini. I prema tome se naziva poputnina, jer nam ono pruža put da dođemo do tamo. A po tome se zove i Euharistija, to jest dobra milost, jer „milost Božja je život vječni“, kako se kaže u (Poslanici) Rimljanima 6, 23;[14] ili zato što stvarno sadržava Krista, koji je pun milosti.[15] Na grčkom se kaže i metalepsis,[16] to jest primanje, jer, kako kaže Damaščanin (Točno razlaganje pravovjerne vjere, IV.), „time preuzimamo božanstvo Sina“.
Otklanjanje poteškoća
Odgovor na 1. razlog. Na prvi razlog stoga treba reći kako ništa ne priječi da se isto naziva različitim imenima prema različitim svojstvima ili učincima.
Odgovor na 2. razlog. Na prvi razlog treba reći da se ono što je zajedničko svim svetootajstvima, pripisuje se ovomu antonomastički,[17] zbog njegove izvrsnosti.
Odgovor na 3. razlog. Na treći razlog treba reći kako se ovo svetootajstvo naziva žrtvom, ukoliko predstavlja samu Kristovu muku. A zove se hostija (žrtva), ukoliko sadržava samoga Krista, koji je „žrtva slasti“, kako se kaže u (Poslanici) Efežanima 5, 2.[18]
sv. Toma Akvinski
latinski izvornik i ovdje
engleski prijevod i ovdje
s latinskoga preveo Petar Marija Radelj
[1] U trećem dijelu Sume teologije sv. Toma obrađuje: Utjelovljenje (1.–26. pitanje), Kristov život (27.–59. pitanje), sakramente općenito (60.–65. pitanje) i pojedinačno: krštenje (66.–71. pitanje), potvrdu (72. pitanje), svetu Euharistiju (73.–83. pitanje) i pokoru (84.–90. pitanje). Raspravu o pokori sv. Toma nikad nije završio. Ostatak Sume teologije, poznat kao Dodatak (Supplementum), sastavio je vjerojatno njegov pratitelj i prijatelj brat Rajnald iz Piperna, od komentara sv. Tome na Četvrtu knjigu Míslī Petra Lombarda.
[2] Suma teologije, III. dio, 73. pitanje, 2. članak.
[3] U izvorniku novae legis; sadržaj Svetoga Pisma Staroga Zavjeta sv. Toma naziva Stari zakon, a sadržaj Novoga Zavjeta: Novi zakon, Zakon novoga Saveza, Evanđeoski zakon, Kristov zakon, Zakon Evanđelja, Zakon ljubavi, Zakon milosti i Zakon vjere.
[4] U izvorniku confertur, što se može prevesti kao: snosi, skuplja, sabire, približava, prinosi, prilaže, poredava, nosi, spravlja, uređuje, sastavlja, prenosi, pretvara, donosi, rabi, obraća, okreće, upravlja, prepušta, povjerava, pripisuje.
[5] U izvorniku bona gratia, jer je to doslovan prijevod grčke podloge: εὔ / eú: dobra i χάρις / kháris: milost.
[6] U izvorniku remedium, što se može prevesti kao: lijek, sredstvo, pomoć.
[7] U izvorniku viaticum, poimeničena imenica od viaticus: putni, znači: ono što se a komu na put, hrana i piće za putovanje, poputnina, popudbina, putni trošak, putnina.
[8] U izvorniku sacrum, svetinja, sveti obred, žrtva.
[9] Grčka riječ σύναξις / sýnaxis znači: (molitveni) skup, okupljanje, sastanak, cenaculum.
[10] U izvorniku hostia, žrtva klanica, žrtva.
[11] U izvorniku sacrificium, žrtva, ono što se prinosi Bogu.
[12] U izvorniku: Sed contra est quod usus fidelium habet – budući da je lex orandi, lex credendi, usus fidelium (vjernička poraba), tj. praksa ujedno je dokaz i u teološkoj teoriji, tj. učenju Crkve.
[13] Suma teologije, III. dio, 48. pitanje, 3. članak.
[14] Grčki izvornik χάρισμα τοῦ Θεοῦ ζωὴ αἰώνιος / khárisma tū Theū zōḕ aiṓnios; Vulgata gratia Dei, vita aeterna.
[15] Usp. Ivan 1, 16: „od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“
[16] Grčki μετάληψις / metálēpsis znači uzimanje, sudjelovanje, primanje, blagovanje. Izraz dolazi u Prvoj Timoteju 4, 3: „jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu“.
[17] Antonomazija (iz grčkoga: nazivanje drukčijim imenom) je postupak u svakodnevnom govoru i književnom izražavanju kojim se čije ime zamjenjuje kakvim njegovim svojstvom i širi kao opći pojam: Benjamin: najmlađe dijete; Grad: Dubrovnik; Job: onaj koji je strpljiv; Filozof: Aristotel; Mecena > mecena: dobročinitelj, podupiratelj, pokrovitelj; Vječni Grad: Rim.
[18] Grčki izvornik θυσίαν… εὐωδίας / thusían… euōdías, Vulgata hostiam… suavitatis, Hrvojev misal žrtvu… slasti; Vajs: žrtvu… blagouhanja, Bernardin Splićanin posfećenje… ugodnoj, Kožičić Benja žrtvu… slasti, Drkoličić Ričić posvetilište… priporiti, Kašić prikazilište… od sladosti, Dubrovački lekcionari posvetilište… od sladosti, Knežević posvetilište… ugodnosti, Gušič aldov… vugodosti, Katančić klatvu… sladkosti, Raspudić žrtva ugodna.