»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Zašto u wellness-centru nema kršćanskih znakova?


Poštujući svoje godine, ali još više zdravstvene potrebe, zatekla sam se, kao i sve bake, u jednom ugodnom wellness-centru. Moram priznati kako sam ugodno iznenađena vidjevši tamo i puno mlađih osoba koje se brinu o svome zdravlju i dobrobiti.

Prostor wellness-centra skladno je uređen. U njemu prevladavaju indijski, kineski, egipatski simboli i znakovi, a oznake budizma nalaze se u svim kutcima i oblicima. Tu su i mirisni štapići, zelena boja, bambus. Prostorom dominira kip Bude – smiren i s osmijehom zadovoljstva. Križa i kršćanskih simbola ne vidjeh nigdje premda sam temeljito prokrstarila prostorom i sve pomno razgledala.

Iako je wellness po svojoj definiciji i značenju same riječi usmjeren prema dobrobiti čovjeka, u prostorima gdje se dobrobit traži nema nikakvih kršćanskih oznaka. Kao da wellness nema dodira s kršćanstvom. Kao da je ljudska dobrobit daleko od kršćanskih ideala. Ipak, dobrobit čovjeka je jedan od najvažnijih ideala kršćanstva. Na studiju teologije temeljito smo proučavali sadržaj hebrejske riječi šalom i kršćanskog uskrsnog pozdrava Mir vama!

Križ kao kršćanski simbol susrećemo u bolnicama, staračkim domovima, na mjestima patnje i smrti. Iako je tamo križ dobrodošao, zašto ga nema u wellness-centrima? Što se to u wellnes-centru događa, a da je protivno križu i kršćanskom navještaju uskrsnuća, najvećoj dobrobiti ljudskog života? U spa i wellness-centrima ionako se obilno koriste iste materije koju su prisutne u sakramentalnim slavljima i pripadaju kršćanskom i evanđeoskom mataforičkom i prispodobnom, simboličkom misaonom području. Voda, svijeće, ulje za masažu, miomirisi, svjetlo (svjetloterapija), dodir (masaža tijela) i mnoštvo drugih. Sve su to izražajna sredstva kršćanskog svijeta, onog misaonog, ali i sakramentalnog.

Dobra masaža može probuditi ne samo tijelo i cirkulaciju limfe i krvi, osloboditi nas od boli u ramenima, vratu, leđima, nego i utjecati na živo(s)t duha. U sauni se znojenjem rješavamo nakupljenih loših tvari iz tijela, ali i naša duša prodiše oslobođena otrova što smo ih nataložili u našem organizamu. Jakuzi i bazen pomažu i kod tjelesnih nemira i pridonose smirenju duha. Sveukupno nam boravljenje u wellness-centru pruža mir potreban za donošenje ispravnih i važnih poslovnih i životnih odluka.

Zašto, onda, u wellness-centru nema kršćanskih simbola? Smatraju li ponuditelji usluga wellnessa da ta mjesta nisu za kršćane? Ili sami kršćani smatraju da spa-centri nisu za vjernike? Smatramo li da je odlazak u wellness-centre neki oblik „šurovanja“ s drugim religijama i nekršćanskim religioznim praksama? Odričemo li sami sebi pravo i dužnost brige za zdravlje vlastitog tijela ili odlazimo u wellness-centre s osjećajem krivnje kao da radimo nešto nedopušteno čemu se naša vjera protivi? Susret s oznakama i simbolima u wellness-centrima u meni potiče sva ta pitanja.

Izgleda kao da je kršćanstvo usmjereno samo na nošenje patnji i boli, a ne na dobrobit čovjeka. Kao da kršćanstvo postoji samo za one koji su bolesni i koji pate, pa im se u kršćanskoj utjesi pruža potpora da se što bolje mogu nositi s poteškoćama života.

Bolest i patnja su gotovo sigurne sastavnice našeg života. Ipak, tom stanju ne treba težiti i tražiti ga. U stanje patnje i boli kad tad dođemo i gotovo nitko nije lišen, na ovaj ili onaj način, životnih poteškoća. Za takva se stanja, doduše, treba spremiti. Valja biti spreman za borbu koja je pred nama. Čini mi se da u toj pripremi wellness-centri mogu dobro poslužiti i kršćanina spremiti na borbu što ga čeka.

Ipak, još uvijek mi nije jasno zašto nema kršćanskih simbola na mjestima na kojima ih očekujem i koja su tako skladna s kršćanskim poslanjem u svijetu. Ako slučajno otkrijete neki wellness i(li) spa-centar u kojem je drugačije nego u ovom u kojem sam bila, javite mi. Rado ću ga posjetiti.