Zavjetna misa za očuvanje stvorenoga
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata objavio je 3. srpnja 2025. Dekret kojim se određuje da se u Rimski misal među Mise za različite uvrsti Misa za očuvanje stvorenoga a sâm dekret ima nadnevak 8. lipnja 2025.[1] U Dodatku se donose misni obrasci: ulazna i pričesna pjesma te zborna, darovna i popričesna molitva. Navedena su također i biblijska čitanja.[2] Zanimljivo je da broj urudžbenog zapisnika ovoga dokumenta (283/24) upućuje na to da su misni obrasci bili priređeni još 2024., to jest za života pape Franje. Objavljen je također latinski tekst molitava s naznačenim izvorima pojedinih izričaja, a zatim „radni“ (neslužbeni) prijevod istih molitava na talijanski, engleski, španjolski, francuski portugalski i njemački.[3]
Ovdje ćemo dati kratki osvrt na molitvene obrasce, a u Dodatku donosimo (neslužbeni) prijevod Dekreta i misnih obrazaca. U nekoliko izričaja ove su molitve posve originalne.
1. Zaziv „Oče“
Sve tri molitve započinju zazivom „Pater“ („Oče“), što je novina. Naime, u važećem latinskom misalu iz 2008. zaziv Pater dolazi samo jedanput (u IV. euharistijskoj molitvi), a u ostalih 147 slučajeva uz Pater uvijek stoji i pridjev, od kojih je najčešće Pater sancte (117), a onda slijede clementissime, omnipotens, itd. U prethodnom misalu se ovaj zaziv javlja dvanaest puta i uvijek s prilogom (omnipotens, misericordiarum, summe). Slično je i u drevnim sakramentarima. Od oko 140 slučajeva zaziv Pater uvijek dolazi sa spomenutim pridjevima (osim u obrascima blagoslova: Pater et Filius et Spiritus Sanctus). Čini se da se ovakvim atributima želi naglasiti kršćansko shvaćanje Boga kao Oca, dok zaziv Oče bez pridjeva ostavlja dojam općeg shvaćanja Boga Stvoritelja.
2. „Poučljivi“ (dociles)
Molitva kaže da trebamo biti „poučljivi dahu života tvoga Duha“ (dociles Spíritus tui spiraculo vitæ). Izraz „dah života“ (spiraculum vitae) preuzet je iz Knjige postanka (Post 2,7), ali do sada nije zabilježen niti u misalima niti u drevnim izvorima. Ovdje je neobično da se kaže kako trebamo biti poučljivi „dahu života“ koji dolazi od Duha Svetoga. Očito je da „dah života“ nije osoba, nego sila Božjega Duha. Tako se može stvoriti dojam da se trebamo ravnati prema „dahu života“, odnosno prema onome što je stvoreno, to jest prema onome što je neosobno. Bio bi, čini mi se, primjereniji izričaj da trebamo biti poučljivi sili, vodstvu ili pak mudrosti Duha Svetoga. Upravo tako stoji u zbornoj molitvi o spomendanu pape Siksta (7. kolovoza): [da] „snagom Duha Svetoga postanemo poučljivi u vjeri i odvažni u njezinu ispovijedanju“ (virtute Spiritus Sancti, et ad credendum dociles et ad confitendum fortes efficias). Spomenimo također da se pridjev „poučljiv“ u važećem misalu nalazi još samo u spomenutoj molitvi koja je, sa svoje strane, preuzeta iz drevnog Pariškog misala, i taj izraz nalazimo u drevnim liturgijskom vrelima.
3. „Djelo tvojih ruku u ljubavi čuvamo“
U popratnom tekstu napominje se da je ovaj izričaj nadahnut retkom iz knjige postanka (2,15): „Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.“ Kao što se vidi, „čuvanje“ nije samo sebi svrhom. Čovjek treba vrt obrađivati i mudro time gospodariti, to jest čuvati ga. U istoj Knjizi postanka (1,28) kaže se: „I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’“ Naravno, ovdje „vladati“ nipošto ne znači bezobzirno koristiti. Mudar vladar ljubi one koji su mu dani na upravljanje, mudar poljodjelac pazi na svoje polje, kao što razuman stočar itekako timari svoje životinje. Prema tome, izraz „da djelo tvojih ruku u ljubavi čuvamo“ suviše je sužen i može dati dojam da je subjekt stvorenje koje kao takvo treba čuvati i paziti. Ne. Stvorenje je Bog dao čovjeku da se njime koristi i da njime mudro upravlja. Upravo u tome smislu, u važećem misalu izraz čuvati (custodire) dolazi dvadesetak puta i uvijek se odnosi na to da Bog čuva u nama djelo svoga milosrđa, lijek vječnoga života ili pak vjernike i krštenike u svojoj milosti. Vjernici sa svoje strane trebaju čuvati duh posinstva te Božji nauk i njegove zapovijedi.
O čuvanju ili, bolje rečeno, o vrijednosti stvorenoga i čovjekovog udjela u njegovu stvaranju i održavanju sažeto, mudro i zdravo govori jedna od zbornih molitava za posvećenje ljudskoga rada:
Bože, ti si prirodu podložio ljudskom radu. Podaj milostivo da kršćanskim duhom predani svojim poslovima, njegujemo iskrenu ljubav s braćom (i sestrama) te zavrijedimo biti suradnicima u dovršenju tvoga djela stvaranja.[4]
Ovdje se jasno veli da je Bog htio ljudskome radu podložiti (subdere) prirodu. Pri tome, naravno, čovjek svome radu treba pritupiti kršćanskim duhom da bi tako postao Božjim suradnikom u usavršavanju Božjeg djela stvaranja. Govoriti samo o (o)čuvanju prirode znači izdvojiti samo jedan dio Božje zapovijedi. Ne radi se o tome da mi trebamo tek čuvati stvoreno, nego smo također pozvani da obrađujemo i usavršavamo djelo Božjeg stvaranja i to tako da ne zaboravljamo ono na čemu se temelji naše djelovanje u stvorenome a to je da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
4. „Dolično živjeti sa svim stvorenim“
U popričesnoj se molitvi kaže da trebamo „učiti dolično živjeti sa svim stvorenim“, što je presiromašno.[5] Što to znači živjeti su skladu sa stvorenim?[6] Sve stvorenje – osim čovjeka – neosobno je! Nasuprot toga, Pavao nam nudi široku i silno bogatu teološku perspektivu ovoga pitanja. Kao cilj svekolikog kršćanskog stremljenja on navodi suobličavanje Kristu: „Koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova.“ (Rim 8,29) Kao krajnji rezultat suobličavnja Kristu jest suobličavanje njegovu uskrsnuću: „Ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih“. (Fil 3,11). Prema tome, ako kršćanin živi u jedinstvu s Kristom, ako je Kristu suobličen, ako s Pavlom može reći „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Fil 2,20), onda je taj isti kršćanin itekako u jedinstvu i sa svim stvorenim, jer je Krist Prvorođenac svega stvorenoga: „On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo.“ (Kol 1,15-16) Očito je: ako smo u skladu – u harmoniji – s Kristom, onda smo i sa svim stvorenim. Prisjetimo se, nakon što se narod nasitio čudesno umnoženim kruhom, Isus je rekao: „Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!“ (Iv 6,12) Vrlo ekološki od Isusa! Spomenimo i to da važeći misal šesnaest puta navodi izraz „suobličiti“ i svaki puta se odnosi na to da se kršćanin treba suobličiti Kristu. U tome smislu vrijedi navesti popričesnu molitvu zavjetne mise Srca Isusova:
Pričestili smo se, Gospodine, sakramentom tvoje ljubavi. Usrdno molimo tvoju blagost da se ovdje na zemlji suobličimo Kristu te u nebu budemo dionici njegove slave.[7]
Zaključak
Obrasci Zavjetne mise za očuvanje stvorenoga odraz svoga vremena. Prikazuju jedan uski vid stvarnosti i kršćanskog djelovanja. Ovi misni obrasci na neki način zaokružuje encikliku „Laudato si’“ i veliku zauzetost pape Franje za očuvanje okoliša kao i njegove zabrinutosti glede klimatskih promjena. Vrijeme će pokazati u kojoj je mjeri ova zavjetna misa važna i potrebna u bogoslužju Crkve.
[1] Dekret je dostupan na mrežnoj stranici: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2025/07/03/0469/00856.html (pristupljeno 4. 9. 2025.)
[2] https://www.vatican.va/content/dam/romancuria/culto-divino/Missa%20pro%20custodia%20creationis%20-%20Exemplar%20originale.pdf (pristupljeno 4. 9. 2025.)
[3] Tekst dostupan na mrežnoj stranici: https://www.cultodivino.va/content/dam/cultodivino/pdf/missa-pro-custodia-creationis/Missa-pro-custodia-creationis-LAT-ITA-ENG-ESP-FRA-POR-GER.pdf (pristupljeno 4. 9. 2025.)
[4] Latinski: Deus, qui naturalium rerum virtutes hominum labori subdere voluisti, concede propitius, ut, operibus nostris christiano spiritu intenti, sinceram caritatem cum fratribus exercere, et creationi divinae perficiendae sociam operam praestare mereamur.
[5] Spomenimo da u talijanskom, španjolskom, portugalskom, francuskom i engleskom radnom prijevodu stoji da trebamo živjeti „u harmoniji“ sa svim stvorenim. Zvuči vrlo profano.
[6] Neki bi rado rekli „u skladu s prirodom“, kao da je pridoda osoba.
[7] Latinski: „Tui sacramenti caritatis participes effecti, clementiam tuam, Domine, suppliciter imploramus, ut Christo conformemur in terris, et eius gloriae consortes fieri mereamur in caelis.“
Dodaci
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Dekret o obrascima i biblijskim čitanjima
Mise za očuvanje stvorenoga
Bilten br. 0469 od 3. srpnja 2025.
„Neka te hvale djela tvoja, da bismo te mi ljubili, a mi opet ljubimo tebe da bi te hvalila tvoja djela!“ (Augustin, Ispovijesti 13,33)[1]
Otajstvo stvaranja je ishodište povijesti spasenja koja svoj vrhunac ima u Kristu te od Kristova otajstva zadobiva istinsku svjetlost. Naime, pokazujući svoju dobrotu, „u početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1,1), jer je od samih početaka imao pred očima novo stvaranje u Kristu.
Sveto pismo potiče ljude da razmatraju otajstvo stvaranja te da bez prestanka daju hvale Presvetom Trojstvu za ovaj znak njegove dobrohotnosti, koji, kao dragocjeno blago, treba ljubiti, čuvati te u isto vrijeme činiti da napreduje, da bi se tako prenosilo od naraštaja do naraštaja.
U ovo vrijeme biva očito da je djelo spasenja ozbiljno ugroženo zbog neodgovornog korištenja i zbog zloporabe dobara koje je Bog povjerio našoj brizi.
Zbog toga se smatra korisnim obrazac mise „za očuvanje stvorenoga“ uvrstiti u „Mise i molitve za razne potrebe ili prigode“.
U euharistiji „svijet koji je izašao iz Božjih ruku vraća mu se u radosnom i savršenom klanjanju: u euharistijskom kruhu ‘stvoreni svijet proteže se prema pobožanstvenjenju, prema svetoj gozbi, prema ujedinjenju sa samim Stvoriteljem’ (Benedikt XVI., homilija na misi Tijelova 15. lipnja 2006.). Zato je euharistija također izvor svjetla i poticaj za našu brigu za okoliš i usmjerava nas na to da budemo čuvari svega stvorenoga svijeta“ (Laudato si’, br. 236).[2]
Ovaj obrazac zajedno s pripadajućim biblijskim čitanjima pripravljan na latinskom i priložen ovome dekretu vrhovni je svećenik Leon XVI. odobrio i odredio da se objavi a Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdaje ga i proglašava tipskim.
Što bi se ovome protivilo, nema nikakve snage.
Iz sjedišta Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 8. lipnja 2025., na Svetkovinu Duhova.
Arthur Card. Roche
pročelnik
Vittorio Francesco Viola, O. F. M.
nadbiskup, tajnik
[1] Za hrvatski prijevod ovog citata usp. SV. AURELIJE AUGUSTIN, Ispovijesti, KS Zagreb, 1973., 343.
[2] Za hrvatski tekst ove enciklike usp. PAPA FRANJO, Laudati si’. Enciklika o brizi za zajednički dom, Zagreb 2015. (= KS, Dokumenti 169), str. 178. Umjesto „protegnut“, kako stoji u spomenutom prijevodu, stavio sam „proteže se“, jer tako stoji u originalu („protenditur“).
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Prot. N. 283/24
Misa za očuvanje stvorenoga
Obrazac Mise za očuvanje stvorenoga neka se uvrsti u Rimski misal, tipsko izdanje 2008. među Mise i molitve za razne potrebe ili prigode u poglavlje II. Mise u različitim prigodama javnog života. Uzimaju se prema Općoj uredbi Rimskoga misala u glavi VII. kao i u vlastitim rubrikama (Missale Romanum editio typica tertia, str. 1074).
Ulazna pjesma (Ps 19,2)
Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Zborna
Oče,
koji si u Kristu, prvorođencu svega stvorenoga [usp. Kol 1,15-16)
sve pozvao u život, [usp. Dominum et vivificantem, br. 34)
udijeli, molimo, da poučni dahu života tvoga Duha, [usp. Post 2, 7]
djelo tvojih ruku u ljubavi čuvamo. [usp. Post 2,15; Ps 8,7]
Po Gospodinu.[1]
Nad darovima
Primi, Oče, ove plodove zemlje i naših ruku:
usavrši u njima djelo tvoga stvaranja,
da nam, Duhom Svetim preobraženi, [usp. Iv 6,54-55]
postanu hranom i pićem vječnoga života.
Po Kristu.[2]
Pričesna pjesma Ps 98,3
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Popričesna
Otajstvo jedinstva koje primismo, Oče, [usp. Augustin, In Io. 26,13]
neka učvrsti zajedništvo s tobom i s braćom (i sestrama)
da, iščekujući novo nebo i novu zemlju, [usp. 2 Pt 3, 13]
učimo dolično živjeti sa svim stvorenim. [usp. Laudato si’, n. 66]
Po Kristu.[3]
[1] Latinski: Pater, qui in Christo, primogénito omnis creatúræ, univérsa ad exsisténtiam vocásti, præsta, quǽsumus, ut, dóciles Spíritus tui spiráculo vitæ, ópera mánuum tuárum in caritáte custodiámus.
[2] Latinski: Súscipe, Pater, hos fructus terræ nostrarúmque mánuum: pérfice in eis opus creatiónis tuæ ut, a Spíritu Sancto transformáti, cibus et potus vitæ ætérnæ pro nobis fiant.
[3] Latinski: Sacraméntum unitátis quod accépimus, Pater, communiónem tecum áugeat fratribúsque ut, novos cælos et terram novam exspectántes, conveniénter una cum ómnibus creatúris vívere discámus.
