Nedjelja, 28 veljače

Žena, muškarac, čvrstoća


Pripovijetka Williama Faulknera Ruža za Emily može se učiniti morbidnom kada se dođe do kraja. Na kraju otkrivamo da je glavna junakinja Emily skrivala tijelo Homera Barrona, čovjeka u koga se prema mišljenju drugih zaljubila. Nije ga ubila. Njegove kosti otkrivene su nakon što je Emily umrla i nakon što su znatiželjnici nakon godina čekanja konačno dobili priliku da uđu u njezinu kuću i temeljito je pretraže. U liku Emily ako ostavimo po strani pomisao da je priča užasna (jer nije), egzistira jedna neobična čvrstoća.

O čvrstoći mislimo kao o nečemu nepomičnom, stabilnom, tvrdom, kamenom. I Emily tu čvrstoću demonstrira u odnosu prema vanjskom svijetu u scenama kada odbija plaćati porez (jer je godinama unatrag zbog zasluga njenog oca oslobođena) ili kada odbija primiti druge u svoju kuću jer ih zanima što Emily skriva. Međutim, u završnoj sceni pripovijetke kada jedna od znatiželjnih žena otkriva kostur Homera Barrona i kada otkrivamo da je kuća uglavnom zapuštena, prašnjava i siromašna, susrećemo jednu drugačiju Emily. Junakinju koja je napravila od svoje egzistencije čvrstoću koju bismo mogli opisati kao radikalan izbor. Takva čvrstoća nije uobičajena i zbog njezine paradoksalne naravi ne možemo je do kraja razumjeti.

Čvrstoća kao radikalan izbor izgleda kao klas pšenice na vjetru. Kao što se klas povija i ona se unutar sebe svija i povija ali se nikada ne lomi i ne puca. Emily u sebi ima čvrstoću kao radikalni izbor kojim se odlučuje za Homera. Pred tom čvrstoćom Emily nije stamena, nepomična i tvrda. Ona se povija i svija u svom odnosu prema Homeru, dok istovremeno za one izvan njenog svijeta ostaje čvrsta. Ne jednom u pripovijetci primjećujemo kako drugi likovi očekuju da se Emily konačno slomi i izgubi čvrstoću, ali ona ostaje čudesno stabilna, iako je svima poznato koliko se mora svijati pred životnim situacijama u kojima živi.

Odnos žene i muškarca prožima neobična čvrstoća. Nije u pitanju nepomična građevina čvrstoće, jer se onda odnos muškarca i žene pretvara u tvrdoglavost i hladnoću bez pandana u ostalim međuljudskim odnosima. Čvrstoća koja se rađa u odnosu između muškarca i žene je slična radikalnom izboru koji čini Emily. I muškarac i žena se svijaju i povijaju pred životom i njegovim zahtjevima, ali iz nekog razloga ostaju čvrsto stajati jedno uz drugo i jedno za drugo. Možda je tajna u tome što je čvrstoća koju muškarac i žena zajednički stvaraju kroz svoj međusobni odnos neka vrsta zajedničke razumske odluke da ostanu čvrsti, iako duboko svjesni da njihova zajednička čvrstoća neće biti nepomična i kamena. Više će biti u pitanju čvrstoća koja se savija od vremena do vremena pred životom i njihovim međusobnim nesuglasicama, ali se njihov odnos bespovratno ne lomi i ne puca.

Čvrstoća koju muškarac i žena zajednički biraju je forma radikalnog izbora ili fundamentalne opcije za osobu. Radikalno se odlučiti za konkretnog muškarca ili ženu znači prihvatiti da će on ili ona od vremena do vremena biti uzrok svijanja i povijanja pred zahtjevima života i teretom braka, ali uvijek ostaje mogućnost zajedničkog napora i nastojanja da se izgrađena čvrstoća u zajedničkom životu ne slomi potpuno i do kraja. Paradoks čvrstoće koju muškarac i žena zajedno rađaju svojim životom u braku i kroz obitelj je u njezinoj očitoj krhkosti i lomljivosti, jer svi primjećuju njihovu osobnu krhkost i slabost, ali obitelj i brak i dalje ostaju čvrsti.

Paradoks bračne čvrstoće može se usporediti u određenom smislu i s Isusovim iskustvom koje ga cijelog prožima u vrijeme pred njegovu muku i kasnije agoniju na križu. Tjeskoba, krvavi znoj, uzvik s križa. Sva Isusova iskustva potvrđuju snažan intenzitet svijanja i povijanja samog Isusa pred užasnim iskustvom koje ima proživjeti. Ali iako se Isus povija (ne figurativno nego stvarno) do zemlje kada pada na tlo okupan krvavim znojem, postavlja se pitanje zašto se Isus ne slama i ne puca do kraja? Zašto ne odustaje?

U ovim pitanjima otkrivamo paradoks čvrstoće, ne uvijek kao nekakvog tvrdoglavog, stamenog i nepromjenjivog stava, nego kao radikalnog izbora da se ostane vjeran do kraja izboru kojega se napravilo. Paradoks bračne čvrstoće, uzajamne čvrstoće između muškarca i žene može se razriješiti jedino uvođenjem vjernosti kao onoga što je razlog zašto se uopće donosi radikalan izbor, odluka da se bude i ostane privržen jednoj osobi.

Morbidnost kraja pripovijetke o Emily i Homeru nestaje onog trenutka kada u neobjašnjivu čvrstoću koju Emily pokazuje uvedemo vjernost kao razlog i motiv. Emily je vjerna do smrti. Vjernost joj omogućuje istovremeno i čvrstoću kao stamenost i čvrstoću kao radikalan izbor koji je svjestan mogućnosti povijanja i svijanja pred zahtjevima i teškoćama života. Vjernost objašnjava kako je moguće da muškarac i žena istovremeno budu tako krhki i lomljivi u svom međusobnom odnosu i čvrsti u odnosu prema onima koji se nalaze izvan njihovog odnosa. Razaranje ili slabljenje čvrstoće odnosa između muškarca i žene ne događa se zbog nedostatka karakterne čvrstoće, ukoliko i jedno i drugo razumski prepoznaju da nije moguće biti čvrst na način apsolutne tvrdoglavosti, nego zbog slabljenja ili gubitka vjernosti.

Vjernost i njezin odnos prema čvrstoći međusobnog odnosa između muškarca i žene ne treba isključivo promatrati kroz vizuru preljuba. Vjernost može slabiti i puno češće slabi i nestaje kao manjak poštovanja, odsutnost komunikacije, nesudjelovanje u zajedničkim obiteljskim nastojanjima. Vjernost počinje slabiti onoga trenutka kada se muškarac ili žena razumski i svjesno odluče da onaj drugi više nije njegov ili njezin radikalni izbor ili fundamentalna opcija. Odlukom počinje slabiti i čvrstoća. Međutim, ne događa se i obrnuto. Čvrstoća nikada ne može propasti i nestati, dok joj prethodi vjernost kao motiv i razlog.

Ako odnos čvrstoće i vjernosti usporedimo s Isusom pravilo je isto. Isus je vjeran Očevoj volji i iz te vjernosti proizlazi ta paradoksalna čvrstoća u kojoj se Isus povija i svija pod teretom patnje ili muke, ali se nepovratno ne slama i ne puca. Istovremeno u svojoj najvećoj patnji ostaje paradoksalno netko tko je čvrst.

U odnosu muškarca i žene čvrstoća je ponekad neobjašnjiva jer ne primjećujemo odmah da u njezinom temelju leži vjernost kao radikalni izbor da se bude i ostane s tim muškarcem ili s tom ženom, ne otkrivamo odmah fundamentalnu opciju, slobodnu odluku svjesnu i razumsku da se ne odustane od njega ili od nje.

Ukoliko bismo kraj Faulknerove priče čitali bez uvođenja vjernosti kao motiva, kao i mnogi bismo zaključili da je njezin završetak pomalo užasan i strašan. Ako u pripovijetku uvedemo vjernost kao motiv onda nas ne iznenađuje otkriće kostura u spavaćoj sobi. Emily je vjerna do smrti Homeru i odatle je proizašla i njezina čvrstoća prema znatiželjnicima i vanjskom svijetu. Slijedeći Faulknera možemo reći kako je izvanjska čvrstoća odnosa muškarca i žene ništa drugo nego javna manifestacija njihove međusobne vjernosti koja ih iznutra prožima u odnosu jednog prema drugom, kao što je Isusova izvanjska čvrstoća pred strahotom bičevanja i razapinjanja proizašla iz njegove nutarnje vjernosti Očevoj volji.

Vjernost kao radikalan izbor, kao radikalna odluka da se bude vjeran drugom ili slabljenje vjernosti kao odustajanje od radikalnog izbora da se bude jedno s drugom osobom izvana se nikada ne primjećuje i ne vidi. Ono što vidimo je ili čudesna čvrstoća muškarca i žene, iako su skoro potpuno povijeni i svinuti do zemlje pod teretom i zahtjevima života i braka, ili njihovo pucanje i slamanje  čak i pod najmanjim teretom i zahtjevom pred kojima se nađu. Ne može se reći kako su previše ili premalo čvrsti, kao što se za Isusa ne može i ne treba reći bio je više ili manje čvrst. Smislenije je reći bili su vjerni do kraja ili nisu, kao što je Isus bio vjeran do kraja. U pitanju je uvijek vjernost koja utemeljuje svaku čvrstoću na kojoj nešto želimo izgraditi bilo zajednički ili kao pojedinci. Čvrstoća bez vjernosti unaprijed je osuđena na lomljenje i pucanje.

Kao što čvrstoća utemeljena na vjernosti podsjeća na bogat i rodan klas pšenice koji se ne lomi pod naletima vjetra, iako se svija i povija do zemlje, čvrstoća bez vjernosti je poput suhe grane koju i najmanji dodir s lakoćom slomi i prelomi na dvoje. Emily iz Faulknerove pripovijetke bila je čvrsta jer je bila vjerna svom radikalnom izboru. Vjernost prethodi čvrstoći kao radikalni izbor da se bude i ostane s osobom, dok je čvrstoća bez vjernosti već unaprijed donesena odluka da se odustane od tog istog radikalnog izbora. Čvrstoća bez vjernosti je odnos koji je već polomljen i slomljen i već prva, pa i najmanja  kriza će razotkriti razmjere loma i pucanja braka, obitelji i zajedničkih nastojanja.