Žena, muškarac, kompliment
Tijelo i seksualnost su danas izvitopereni i redovit su predmet zloupotrebe. Zajedno s njima i govor, odnosno jezik kao sredstvo komunikacije, također nailaze na nepovjerenje i sumnjičavost. Danas se ne vjeruje komplimentima. Kada Bog govori u Svetom pismu stvorimo čovjeka na svoju sliku, On u muškarca i ženu utiskuje nešto od božanskog bića. Bog utiskuje dio božanske savršenosti. Dio božanske nježnosti. Dio božanske intimnosti, topline i hrabrosti. Od svoje božanske punine Bog se odriče djelića sebe i daruje se muškarcu i ženi.
Kada govorimo o prisutnosti božanskog u muškarcu i ženi kako bismo u svjetlu stvaranja muškarca i žene opisali komplimente? Što su oni? Komplimenti su danas rečenice, izričaji koji se podvrgavaju sumnjama i napadima. Tumači ih se kao dvosmislene izraze koji ne služe iskrenosti, nego varanju i skrivanju. Zbog zloupotrebe ljudske seksualnosti i tijela dolazi do dubokog nepovjerenja u komplimente.
Nepovjerenje prema komplimentima otežava i bračni život. Kao da se prestalo vjerovati u njihovu iskrenost i unaprijed se zaključuje kako je riječ o varanju i dvoličnosti. Odnos muškarca i žene može opstati i bez komplimenata. Ipak, muškarac i žena bi trebali znati i biti spremni darivati komplimente jedno drugom. Darujući jedno drugom kompliment podsjećaju sebe na onaj dio savršenosti koji je Bog utkao u svakog od njih ponaosob. Kada muž kaže ženi: Lijepa si, taj bi se kompliment mogao izreći kao: Bog je u tebe kao ženu utkao nešto od svoje božanske ljepote. Kada žena kaže mužu: Hrabar si ili: Pouzdan si, kompliment bi se mogao izreći kao: Bog je u tebe kao muškarca utkao nešto od svoje božanske snage i hrabrosti.
Strah, nepovjerenje i sumnjičavost u komplimente muškarca i ženu dovode u opasnost da šute ili da budu prilično nepovjerljivi prema komplimentu onog drugog. Kad muž kaže ženi: Lijepa si, zašto to danas zvuči kao riječi nepovjerenja iza kojih se krije neki tajni i skriveni motiv? Umjesto osmijeha javi se pitanje što li sad hoće? Ili kada žena kaže mužu: Pouzdan si muškarac, zašto on sumnja i odgovara protureakcijom: Nešto sigurno nije u redu.
Kada je Bog stvorio muškarca i ženu dao im je i sposobnost govora, međusobne komunikacije. Predvidio je da jezik kojim komuniciraju treba biti jezik ljubavi, podrške i blagoslova. Komplimenti su došli na zao glas kao laži i dvosmislice i neistine koje služe prljavim ciljevima i svrhama. Ipak jedan iskren i nepatvoren kompliment može stubokom promijeniti odnos muškarca i žene. Pokazuje se da je Bog zamislio komplimente kao male dijelove blagoslova kojim je Bog obdario ljudsku sposobnost govora.
Bog je darujući sposobnost govora muškarcu i ženi komplimente zamislio kao malene, ali moćne izričaje iskrenosti, privrženosti, blizine, topline i nježnosti. U stvaranju muškarca i žene Bog je komplimente zamislio kao čudesne jezične izraze kojima muškarac i žena jedno u drugom otkrivaju iskru božanskog. Kada muškarac kaže ženi: Prekrasna si, u tome komplimentu sadržana je i Božja radost, ushit i divljenje stvorenim čovjekom koji se zove žena. Kada žena kaže muškarcu: Hrabar si, u tome komplimentu sadržana je i Božja snaga, zadovoljstvo, jakost u stvorenom čovjeku koji se zove muškarac.
Zloupotreba komunikacije i komplimenata u prljave i dvolične ciljeve i motive nije bila Božja zamisao kada je muškarcu i ženi darovao sposobnost izražavanja kroz jezik. Nemali je propust, pa i grijeh, što se kompliment tretira kao nešto prljavo i zločesto, jer ga Bog nije zamislio kao prijevaru i obmanu. Bog je u iskrenom i duboko nepatvorenom komplimentu koji muškarac upućuje ženi i obrnuto iz čiste ljubavi zamislio kao otkrivanje i opisivanje onoga božanskog u ženi i muškarcu. Reći ženi: Lijepa si kao da potvrđuje Božju ljepotu u stvorenom svijetu. Reći muškarcu: Hrabar si kao da potvrđuje Božju hrabrost da stvori svijet.
Spomenuli smo hrabrost i ljepotu koji se mogu primijeniti obostrano i na muškarca i na ženu. Gdje su tek toliki drugi komplimenti danas često zloupotrijebljeni, nepovjerenjem odbačeni. Toliko ih je, a čini se kao da su sve manje prisutni u odnosu muškarca i žene. I njih dvoje sve manje vjeruju da su komplimenti poput dijela jednog velikog blagoslova koji se izriče drugom ljudskom biću kratkim izrazom Lijepa si i Hrabar si. I sve manje vjeruju da im je mjesto u njihovoj međusobnoj ljubavi ili braku.
Komplimenti su dio Božjeg dara sveukupnom odnosu muškarca i žene, inače Bog ne bi dao ni jednom ni drugom sposobnost govora. U tim kratkim jezičnim izričajima ogleda se ljepota i raznolikost Božjeg stvaranja i Njegove prisutnosti u muškarcu i ženi. Kao da danas postoji neugoda kada se treba izjaviti kompliment. Kao da muškarac i žena čine nešto krivo, zabranjeno i grešno. I jest grešno kada se izgovara s namjerom da se drugu osobu zloupotrijebi i prevari. Ali kada je kompliment darovan iz čiste ljubavi bez primjese dvoličnosti i prijevare kao da na nesavršen ljudski način muškarac i žena potvrđuju nešto o stvaranju samog čovjeka. Reći ženi: Lijepa si ili muškarcu: Hrabar si znači na jedan nesavršen ljudski način potvrditi da i muškarac i žena nose u sebi božanske iskre ljepote i hrabrosti.
Ljepota i hrabrost se čudesno ujedinjuju u muškarcu i ženi njihovom odnosu jer njih dvoje, kao brak, kao obitelj, jedan su od najljepših i najhrabrijih poteza koji je Bog napravio stvaranjem. Zato se ne stidite i neka vam ne bude neugodno udijeliti barem povremeno kompliment svom suprugu ili svojoj supruzi. Na taj način makar nesavršeno sudjelujete u djelu stvaranja u neprekinutom činu Božje ljepote i hrabrosti.
Kompliment, iskren, iz čista srca i nedvosmislene ljubavi je izričaj blagoslova nad muškarcem ili ženom, onog blagoslova koji se zove brak i koji, ako se možete prisjetiti obreda vjenčanja, ništa nije umanjilo niti potamnilo. A iz iskustva muškarci i žene znaju što jedan iskren kompliment pun nježnosti može učiniti za njih dvoje i njihov odnos. I svaki je takav kompliment zamišljen još na početku stvaranja kao dio iskrenog, ljudskog i radosnog odnosa između muškarca i žene u kojem i Bog sudjeluje kao izvorni autor svih iskrenih i nepatvorenih komplimenata koje muškarac i žena jedno drugom daruju kao blagoslovne izričaje o Božjem božanskom udjelu u biću žene i biću muškarca.
