Žena, muškarac, laž
Laž nije samo glasan govor neistine. Ona može biti i u formi šutnje. U obliku prešućivanja. Čak i šutjeti može biti istovjetno laganju i skrivanju istine. Laž ima bezbrojne oblike, forme i načine kako se javlja i postoji. Laž može biti sredstvo zaštite. Filtar. Način da se zaštitimo od istine o samima sebi. Beskrajno je mnoštvo uzroka i razloga kao i objašnjenja zašto muškarac i žena jedno drugom lažu. Teško je i nezahvalno unaprijed i bez dokaza iznositi razloge njihovog laganja i motiva zašto to čine jedno drugom. Ovdje možemo tek površno dotaknuti jedan od njih.
Ponekad kada stupaju u odnos i muškarac i žena odlučuju lagati o nečemu što je povezano s njihovom osobom. Karakter, navike, neke osobine, tjelesni nedostatci. Time i sebe i drugoga misle zaštiti od razočarenja ili neuspješne veze i odnosa. Laganje može ostati neotkriveno sve dok se ne živi zajedno i svakodnevno u braku i bračnom odnosu. Nekoliko sati dnevno ili tjedno međusobnog viđanja dovoljno je da se neka laž ne može otkriti i ne može se primijetiti. Vrijeme je nedostatno da bi se laž razotkrila. Nedostatak vremena ili manjak vremena pogoduje razvoju i rastu laži. Što manje vremena zajedno, više se može sakriti i skrivati. Iako se čini identičnim, ipak postoji poprilična razlika između povremenog viđanja i susreta u odnosu na svakodnevno zajedničko življenje u braku. Vrijeme igra presudnu ulogu jer je po svojoj naravi vrijeme nešto što laž dovodi u opasnost da se razotkrije.
Laž uvijek mora biti oprezna i mora biti budna. Što je više vremena u kojem se laž mora skrivati i dobro čuvati, ona stvara umor, napetost, nervozu i popuštanje pažnje. Laž ne može biti dovoljno oprezna u odnosu na vrijeme koje je stalno opterećuje i slijedi i prije ili kasnije ona popušta pod pritiskom vremena. Postaje neoprezna. Za uspješnu laž najbolje je nemati vremena za drugog ili ga imati vrlo malo na raspolaganju jer se onda ne treba zamarati pitanjem koliko će se dugo izdržati u laži i koliko će dugo trebati se skrivati i prešućivati.
Međutim, kada su muškarac i žena svakodnevno zajedno u odnosu, kao što je brak, njegova ili njezina laž nailazi na vrijeme kao na neprijatelja jer previše vremena zajedno znači i još više opreza, pažnje, šutnje, skrivanja, dvoličnosti, prešućivanja laži koju zajedničko vrijeme sve snažnije pritišće da se razotkrije. Jedan od razloga neuspjeha u braku je pomisao kako će laž imati isti status i prije braka i u braku. Izgleda da je lako i jednostavno lagati kada je čovjek izložen nečijem pogledu i intuiciji tek nekoliko dana i sati u tjednu i da će isto biti lako i braku. Međutim, u braku izloženost drugom, njegovom pogledu, njegovoj intuiciji, njegovom umu i njegovim osjećajima je gotovo stalna, trajna i svakodnevna. Više nije dovoljno tek skrivati i prekrivati laž, potrebno je izmišljati i domišljati nove načine kako laž održati na životu, a da drugi ništa ne posumnja.
Iz tog napora da se laž koja je sada izložena svakodnevnom vremenu i pogledu onog drugog nastaju čovjekove napetosti, nervoze, nezadovoljstva i loša raspoloženja koje često onaj drugi, muškarac ili žena u braku ne razumije i ne shvaća odakle dolaze. Onaj koji laže podržava i potiče zablude muškarca ili žene s kojim je u braku, jer podrškom zabludama olakšava sebi teret nošenja i skrivanja laži. Tako se laž skriva iza optužbi onoga koji laže da je muškarac ili žena previše sumnjičav/sumnjičava, osjetljiv/osjetljiva, nema povjerenja u drugog, nepravedno optužuje, pa sve do optužbi na račun izgleda, hormona, trudnoće i mnogih drugih stvari.
Razlog tome je i to što je jedna od osobina laži da se ona po svojoj naravi ne mora uvijek i nužno izgovarati, ona može biti i stanje šutnje koje nešto skriva i prikriva. Laž se po svojoj naravi mora uvijek iza nečega skrivati, kamuflirati se i sakriti svoj pravi identitet jer njezino razotkrivanje nije samo njezina propast, nego propada i sve s njom povezano i na njoj izgrađeno. Laž ima strukturu mreže, makar se ona sastoji od jedne jedine rečenice ili tvrdnje. Jer zahvaća cjelokupan odnos, a ne samo maleni dio odnosa između muškarca i žene. Iz tog razloga laž može slomiti kompletnu i već izgrađenu bračnu strukturu makar je u pitanju tek jedna izgovorena ili prešućena rečenica. Laž dovodi u pitanje međusobno povjerenje, strukturu karaktera osobe, neugodna pitanja o stvarima o kojima se dosad pitanja nisu morala postavljati, o motivima ulaska u brak, o razlozima ostanka u braku.
I muškarac i žena mogu ostati neugodno iznenađeni kako jedna laž premreži brak kao neka vrsta mreže koja ga ili pritišće ili ga rasijeca i presijeca po onim nosivim dijelovima na kojima se brak temelji. Odmah u pitanje dolazi povjerenje kao nosivi stup, u pitanje dolazi nečija prošlost koja se do maloprije činila jasnom i otvorenom, u pitanje dolazi i istinitost i iskrenost planova za budućnost. Cijela struktura braka uhvaćena je u mrežu jedne jedincate laži koja svojim oštrim rubovima siječe temeljne strukture već izgrađenog braka. Dolazi do pucanja strukture braka i on se počinje raspadati na dijelove koji prestaju biti cjelina i pretvaraju se u samostalne i samoodržive elemente nepovjerenja, optužbi, pritužbi, sumnjičenja. Od nepovjerenja do sumnje svi elementi koji nastaju razotkrivanjem laži počinju živjeti svoj samostalni život i odnos prema braku tako što ga svatko od njih prema vlastitoj snazi i intenzitetu počinje nagrizati i rastakati.
Ima jedno mjesto u evanđeljima gdje Isus govori o odnosu istine i fenomena laži. Ona rečenica u kojoj Isus govori ako je tvoj odgovor da, neka bude da, ako je ne, neka bude ne, što je više od toga zlo je. Privlačnost laži i čovjekova potreba da uz nju pristaje i da je gradi sastoji se u njezinoj kreativnosti da se izmišlja i laže bez ikakvih ograda ili granica. S druge strane istina se doima kao nešto siromašno i što ima granice preko kojih ne ide jer više ne bi bila istina nego laganje. Kada muškarac i žena jedno drugom lažu prvo što ih zavede jest izgradnja drugačije slike o sebi i onom drugom s kim su vezi. Laž im dopušta i daje mogućnost da sebe izgrade izvan granica i ograda svoje stvarnosti i onoga što stvarno jesu i kakvi jesu. Laž im nudi iluzorna karakterna i osobna poboljšanja koja mogu izgraditi na najmaštovitije i najkreativnije načine. Laž im dopušta da se ne opterećuju vremenom sve dok nisu u braku. Nekoliko sati tjedno u njima stvara osjećaj da ni u braku neće biti drugačije i da kao što su prije braka nedovoljno izloženi pogledu drugoga da bi se njihova laž razotkrila, tako ulaze i brak uvjereni i samouvjereni da će odnos laži i vremena ostati isti. Neće biti toliko izloženi pogledu drugoga da bi se njihova laž ili laganje moglo razotkriti.
Međutim, odnos prije braka i odnos u braku karakterizira promjena strukture vremena koje utječe na fenomen laganja i laži. U braku struktura vremena je kao i mreža laži takva da vrijeme pokriva skoro svako područje zajedničkog života: ustajanje, obroci, lijeganje, spavanje… Cijeli brak prožet je strukturom vremena kojoj ništa skoro ne izmiče. Zato se lakše i jednostavnije primjećuju promjene na drugom, od raspoloženja preko gesti do načina ponašanja i oblačenja. Ona poznata mudrost kako su u laži kratke noge nije ništa drugo nego drugačije izrečena misao o tome kako puno vremena provedenog zajedno znači opasnost za samu laž i proces laganja.
I kada Isus govori da čovjekov odgovor treba biti ili da ili ne, dakle istinit, podsjeća na to da će prije ili kasnije svaka laž i svako laganje postati žrtva vremena i vrijeme će je uloviti. Što je vrijeme prisutnije to je laži puno teže sakriti se i skrivati. Kao što u braku biva drugačije nego u razdoblju prije braka. Jer prije braka laganje i laž mogu proći neprimjetno i nevidljivo, jer nedostaje vrijeme koje će se kao mreža pružiti preko cijelog međusobnog odnosa muškarca i žene. U braku već započeto laganje i laži, kao i nove laži i laganja, sve teže se mogu skrivati i prolaziti neprimjetno, jer je vrijeme u kojem su i muškarac i žena oboje prisutni kao obitelj takvo da mu se ništa ne može sakriti i ništa mu ne može umaći. Sada je vrijeme takvo da je izloženost drugom svakodnevna i stalna za razliku od vremena kada se moglo biti sam skriven od drugog.
Iz tog razloga odnos prije braka i odnos u braku su dva različita odnosa, jer ono što se dubinski mijenja je vrijeme koliko je netko prisutan ili odsutan kroz vrijeme u životu drugog. Iako laž može ostati ista i trajati, zajedničko vrijeme u braku kao stalno prisutna struktura međusobnog odnosa će je pronaći, otkriti i razotkriti, što posljedično uzrokuje krize, nepovjerenje i sumnje. I kada Isus govori neka tvoj odgovor bude da ili ne, neka bude u skladu s istinom, kao da između redova kaže da će laž i laganje prije braka samo zato jer je zajedničko vrijeme kraće u braku biti prije ili kasnije prokazani, otkriveni i razotkriveni. I da je pametnije, plodonosnije i sigurnije za sam brak da se prije braka čovjek ne uči i ne razvija laž i laganje kao neodvojivi dio svog karaktera, jer u braku će tako formirana struktura osobnosti stvoriti krize, razdore, sukobe, svađe, sumnje i nepovjerenja kada vrijeme bude zajedničko i svakodnevno bez mogućnosti da se od drugog skriva ono što se moglo uspješno skrivati, jer je struktura vremena u braku drugačija od strukture vremena prije braka.
I prva žrtva te promijenjene strukture vremena mogu biti i vjerojatno će biti dotad uspješno i vješto skrivane laži i laganja. Isusov govor o tome što i kako bi trebalo govoriti jedan je od pametnijih i mudrijih savjeta o tome kakav je odnos laganja i vremena i kako se na kraju ne isplati lagati jer vrijeme ima sposobnost da prije ili kasnije razotkrije da je nešto laž.