Žena, muškarac, nezadovoljstvo
Glavni pripovjedač romana Intimnost Hanifa Kuerishia je muškarac Jay. Pripovijedanje počinje brutalnom mišlju kako večeras planira napustiti ženu Susan i djecu (dva sina) i ne planira se vratiti. U noći dok čeka jutro kojim će okončati svoj brak, Jay secira kako svoje tako i tuđe obiteljske bračne odnose i veze. Detaljno proučava svoj brak, svoju suprugu, djecu, ljubavnice koje je usput upoznao.
Nema zaključka njegovog razmišljanja, u njemu se bore mješavine različitih osjećaja, promišljanja i shvaćanja. Ono što prožima Jaya dok pokušava povezati i učvrstiti razloge za i protiv bračnog života nije osobna ogorčenost, privatna oholost i taština, mržnja. Jay i u sebi i oko sebe osjeća jednu novu i nepoznatu dimenziju nezadovoljstva. Ta nova dimenzija nezadovoljstva nije vezana uz njegove osobne promašaje u životu i neuspjehe. Jay kao da osjeća da ništa nema smisla. Cijeli svijet i čovjekovo postojanje doimaju se besmislenima i promašenima. Iz tog općeg osjećaja nezadovoljstva Jay biva uvučen u jedan začareni krug odbacivanja, prijezira i latentne mržnje prema svojoj supruzi. Kao da je Susan krivac za nezadovoljstvo i besmislenost koje Jay u sebi proživljava kao nepodnošljiv teret. Iako od vremena od vremena Jay osjeća smisao braka i obiteljskog života posebno u scenama gdje Kureishi opisuje njegov odnos prema sinovima i unutarnju borbu što će se dogoditi kada ih napusti, ipak Jayom dominira jedan neobjašnjivi osjećaj besmisla koji dopire unazad sve do njegovog rođenja i života njegovih roditelja.
Odnos između muškarca i žene prate povremeno i određena nezadovoljstva. Većina nezadovoljstava je osobna i konkretna. Neka se odnose na osobu. Neka se odnose na okolnosti. Za međusobni odnos neka nezadovoljstva mogu biti neugodna, ali ne moraju biti nužno i opasna, takva da unište odnos žene i muškarca. Uvijek je pred njima mogućnost da se osoba ili okolnost donekle promijeni. Promjene se ne moraju događati odmah i sada. Mogu proći mjeseci i godine dok se ne osjeti da je došlo do promjene, da je intenzitet nezadovoljstva opao. Muškarcu i ženi može biti teško i zahtjevno nositi se s konkretnim nezadovoljstvima. Njemu se ne sviđa neki dio njezine osobnosti, karaktera, njoj se ne sviđaju neke njegove navike. Njemu ili njoj se ne sviđaju okolnosti i uvjeti zajedničkog obiteljskog i bračnog života. Međutim, dok egzistira konkretno nezadovoljstvo moguće ga je definirati, obilježiti i pokušati se s njim nositi. Junak romana Intimnost pati od bezimenog nezadovoljstva. Stanja u kojem ne može i ne zna odrediti čime je nezadovoljan, zašto je nezadovoljan i što bi mogao ili želio učiniti da promijeni odnos prema nezadovoljstvu.
Bezimeno nezadovoljstvo može se razumjeti kao magloviti osjećaj odbijanja svega dobrog i zadovoljavajućeg što proizlazi iz zajedničkog bračnog života. Nema konkretnog nezadovoljstva niti konkretne zahvalnosti. Muškarac ili žena bivaju obuzeti bezimenim nezadovoljstvom kao tupim osjećajem da ništa nije kako treba, da ništa ne valja, da je njihov odnos loš. Bezimeno nezadovoljstvo poprima i onaj čudni osjećaj nezadovoljstva samim sobom i onda kada bi čovjek ipak morao imati minimum zahvalnosti prema onom što ima u bračnom i obiteljskom životu.
Bezimeno nezadovoljstvo moglo bi se promatrati kao radikalna odsutnost bilo kakvog osjećaja zahvalnosti za brak, za obitelj, za suprugu, supruga, djecu. I kao neprestano maštanje i hranjenje iluzornih razmišljanja da je svuda uvijek bolje, radosnije i zadovoljnije nego unutar zidova svog vlastitog doma i obiteljskog zajedništva. Čini se da od ovog specifičnog osjećaja prema obitelji i bračnom životu boluje i glavni lik romana jer nerijetko ne prepoznaje ono dobro što ima unutar bračnog života.
Paradoks bezimenog nezadovoljstva u tome je što se ono vrlo pozitivno izražava o braku i bračnom životu dok istovremeno u njemu ne vidi nikakav daljnji smisao i svrhu. I glavni lik Jay pronalazi puno dobrih osobina u svojoj supruzi Susan, u onome što su zajedno napravili, u svojim sinovima, dok istovremeno u tome ne pronalazi smisao koji će ga zadržati u braku. Bezimeno nezadovoljstvo je onda prema Kureishiu osjećaj besmisla svega koji prožima stvarnost i naše postojanje. U takvom stanju gomilaju se pitanja što će mi brak, djeca, suprug, supruga, sve te obveze, poteškoće, problem, dužnosti, napori, strahovi. Ali bezimeno nezadovoljstvo ne staje kod opravdanih pitanja kada se nalazimo u teškim životnim okolnostima. Bezimeno nezadovoljstvo postavlja i pitanja koja inače ispunjen čovjek ne postavlja. Jer ono pita i što će mi bračna radost, bračna strast, zdrava djeca, dobar muž, požrtvovna supruga, solidni materijalni uvjeti života. Uskoro ono prelazi granice bračnog i obiteljskog života i postavlja pitanje o samom čovjeku i njegovom postojanju. Što će mi život, što će mi radost, što će mi ispunjenje, što će mi zdravlje, čemu biti, zašto postojati ako ništa nema smisla?
Opasnost bezimenog nezadovoljstva krije se u nekonkretnosti i nedefiniranosti. Muškarac ili žena opterećen bezimenim nezadovoljstvom ne mogu izgleda jasno i konkretno pokazati čime su nezadovoljni i što ih to čini nesretnima. U onom dobrom što imaju i što jesu ne vide smisao i svoje i tuđe napore i žrtve omalovažavaju i obezvrjeđuju. Na pitanje što se može učiniti da im se pomogne da nadiđu nezadovoljstvo koje ih progoni sliježu ramenima jer ne znaju. Oni osjećaju da je sve oko njih besmisleno, bezvrijedno, nedostojno njihove žrtve, truda i napora, a i ono što su već postigli svojim trudom vide kao plod slučajnosti i prisile.
U evanđeljima postoji jedna cijela grupa ljudi koji pate od bezimenog nezadovoljstva. Farizeji. Što god Isus čini, govori i propovijeda, nisu zadovoljni. U beskrajnim verbalnim okršajima s Isusom ni u jednom Isusovu dobru djelu ne vide ništa dobro. Farizeji pate od općeg besmisla koji ih je zahvatio. I dok svi drugi oko njih vide dobro u Isusovom djelovanju, oni ne mogu prepoznati dobro. Obuzeti bezimenim nezadovoljstvom ne uspijevaju ni u jednom trenutku prepoznati i vidjeti bilo kakav smisao u osobi Isusa Krista i njegovom djelovanju.
Slično se ponaša i glavni lik romana. Dvoličan je. Dok planira napuštanje svoje obitelji, ništa im ne govori. Izbjegava. Nema hrabrosti. Bezimeno nezadovoljstvo koje muškarac ili žena osjećaju ponekad je farizejsko nezadovoljstvo. Stanje u kojem se glumi i pretvara da je sve dobro dok se iza leđa sve promatra kao besmisleno i bezvrijedno i podcjenjuje se ono što se postiglo zajedničkim naporima i snagama. U konačnici, u pitanju je strah pojedinca da prizna da uzrok njegovog nezadovoljstva nije obitelj, brak, suprug, supruga, djeca, nego nešto duboko u njemu što ga nagoni da sve vidi kao bezvrijedno i bez svrhe.
Bezimeno nezadovoljstvo je dvoličnost življenja života unutar kojega čovjek ne zna što će od sebe i sa sobom jer mu je potajno sve ono što ima i što jest besmisleno. I što više produžuje svoj život u takvom stanju to će izazvati dublji šok i nevjericu kod onih koji smatraju da je sve u redu. U konačnici muškarac i žena opterećeni bezimenim nezadovoljstvom, besmislom života i postojanja teško mogu cijeniti zajedničke bračne i obiteljske napore i uviđati ono dobro i ispunjavajuće u bračnom i obiteljskom zajedništvu. Kao i u romanu Intimnost u kojem glavni lik pati od besmisla vlastitog života i njegove svrhe, tako i muškarac i žena mogu patiti od iste egzistencijalne bolesti. I kad se tako dogodi teško ih je uvjeriti da unatoč poteškoćama, nesuglasicama i problemima bračni i obiteljski život imaju trenutke ispunjenja, smisla i radosti.
