Žena, muškarac, strpljivost
Strpljenje je dijete strpljivosti i strpljivost je učitelj, odgojitelj i roditelj strpljenja. Njihova razlika u tome je što je strpljenje učenje kroz iskustvo, a strpljivost je znanje koje je stav prema drugom. Učiti strpljenje pretpostavlja postojanje osobe koja već vlada strpljivošću kao znanjem i može poučavati čovjeka. Roditelj djeteta ima znanje strpljivosti, dijete živi i raste kroz učenje strpljenja kako bi jednog dana naučilo poznavati strpljivost kao stav prema čovjeku.
Stupajući u bračnu zajednicu žena i muškarac ne moraju nužno biti oni kojima je strpljivost stav prema njihovom zajedništvu. Njih dvoje mogu biti poput dvoje djece koja uče strpljenje prolazeći zajedničku životnu školu međusobnog odgoja i suradnje. U njihovom odnosu ne postoji trenutak kada učenje strpljenja prelazi u znanje i stav strpljivosti. Strpljivost prepoznaju u onomu trećem što povezuje strpljenje i strpljivost. Kada promatramo odnos djeteta i roditelja primjećuje se kako u nekim okolnostima djetetu nedostaje razumijevanje. I sve dok dijete ne dosegne onu zrelost razuma, uma i duha kojom u najvećoj mjeri može razumjeti svoga roditelja, dijete je u razdoblju učenja strpljenja, u razdoblju iskustva. Još uvijek nije naučilo znanje strpljivosti kao stav prema roditelju.
Sve dok se ne dosegne određeni stupanj međusobnog razumijevanja, žena i muškarac su u razdoblju učenja strpljenja, u razdoblju učenja iskustva. I biti u tom razdoblju za njih je označeno povremenim međusobnim nerazumijevanjem i poteškoćama u komunikaciji. U vrijeme kada oboje osjećaju i nekako znaju kako imaju jako puno razumijevanja jedno za drugo više nisu u onom dječjem razdoblju učenja strpljenja, nisu više u razdoblju iskustva. Ušli su u razdoblje stava i znanja, ušli su u strpljivost. Razumijevanje je ono na temelju čega primjećujemo i osjećamo razliku između učenja strpljenja kao iskustva i strpljivosti kao stava, znanja i zrelosti odnosa prema drugoj osobi.
Nama kršćanski i vjernički bliski primjeri odnosa između strpljenja i strpljivosti su oni svetopisamski psalmi u kojima se govori o odnosu između Boga i izabranog naroda. U pitanju su slike obiteljskog i bračnog života, Bog i izabrani narod su kao otac i sin, majka i kći, suprug i supruga. Te nas slike poučavaju o Bogu kao onomu koji je sama strpljivost, kao onaj koji ima najviše razumijevanja za čovjeka i razumije čovjeka bolje nego on samog sebe. Čovjek u odnosu prema Bogu je još uvijek neko dijete, uči strpljenje, uči iskustvo strpljenja jer ne razumije do kraja Boga, ali ni samog sebe. Tako i muškarac i žena, slično odnosu Boga i izabranog naroda, zajednički uče strpljenje i dosežu strpljivost, a to je ono vrijeme i razdoblje bračnog života kada razumijevanje biva najvećim dijelom dio odnosa koji imaju jedno s drugim.
Za razliku od učenja strpljenja koje je ponekad intenzivno, naglo, kratkotrajno i nerijetko opterećeno pobunom upravo jer još uvijek nema znanje i stav strpljivosti, odnosno nema dovoljno razumijevanja, strpljivost je također i stav nade. Tako strpljivost biva stavom u kojem se ima razumijevanja i u kojem se nada. Bog u psalmima ima razumijevanja za svoj narod i nada se njegovom obraćenju i povratku u kuću Oca. U odnosu muškarca i žene strpljivost je stav i neko znanje razumijevanja i nade kako će prebroditi trenutnu krizu i poteškoće, kako će zajedničkim snagama podnijeti patnju i kako se smiju nadati boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu. I dok je učenje strpljenja nestrpljivo jer je iskustvo i učenje podložno promjenama, strpljivost je čekanje i iščekivanje. Bog u psalmima čeka povratak izabranog naroda, otac iz evanđelja čeka izgubljenog sina, Isus na križu čeka desnog razbojnika. Ali i čovjek čeka Boga, Zakej čeka Isusa, Izrael čeka Mesiju, starac Šimun i proročica Ana čekaju Spasitelja.
Muškarac i žena u međusobnom odnosu dok uče strpljenje kao promjenjivo iskustvo, čekaju rođenje strpljivosti. Čekaju strpljivost kao onu koja se rađa iz razumijevanja, nade i iščekivanja. I reći kako su neki muškarac i žena u braku naučili biti jako strpljivi jedno s drugim jer se međusobno dobro poznaju i prepoznaju, znači da znaju čekati jedno drugo, radosno iščekivati jedno drugo, razumjeti jedno drugo i zajedno se nadaju nečemu novom, drugačijem, dobrom i boljem za svoju bračnu zajednicu, djecu i obitelj.
