Petak, 23 listopada

Žena, muškarac, traženje


Traženje je zov ljubavi. U Božjem traganju za Adamom kroz pitanje Adame, gdje si susrećemo sliku Boga koji žudi za čovjekom, koji čovjeku upućuje ljubavni poziv da mu se vrati i bude s Njim. Traženje je egzistencijalno-iskustveni poziv. Bog ne traži Adama radi intelektualne potrebe, nego radi egzistencijalno-iskustvene ljubavi koju želi podijeliti s čovjekom.

Grčki filozof i teolog Christos Yannaras koji je unazad nekoliko desetljeća posvetio dobar dio svoga života pitanju odnosa Boga i čovjeka na različitim mjestima će tvrditi kako je odnos Boga i čovjeka ljubavni odnos koji se javlja i kao iskustvo čežnje i traženja. Bog i čovjek čeznu jedan za drugim. Bog čezne za čovjekom iz čiste ljubavi, a čovjek čezne za Bogom iz straha od smrti i nade u besmrtnost.

Brak muškarca i žene događaj je egzistencijalno-iskustvene čežnje i traženja ljubavi. Njih dvoje se međusobno traže i onda kada su dugo i godinama zajedno. Kao što Bog žudi ljubiti čovjeka „sve do kraja“ i čovjek čezne za Božjom besmrtnom ljubavlju za koju se ne treba plašiti da će je umiranje i smrt prekinuti.

Traženje kao događaj između Boga i čovjeka nije ugodan, nije jednostavan, ponekad je mučan. Čovjek ostavlja Boga, Bog ga poziva natrag, čovjek prihvaća, pa odbija, pa se opet vraća. Traženje se ne može okončati niti je završeno. Život čovjeka i odnos prema Bogu traženje pretvara u svakodnevni napor, odustajanje, neuspjehe, padove.

Brak je neprestano traženje, i javlja se kao poziv ljubavi koji muškarac i žena upućuju jedno drugom kroz pitanje gdje si i odgovor tu sam. Gdje si i tu sam nisu pitanja kontrole i provjeravanja mjesta i vremena gdje se nalazi muž ili žena. Gdje si i tu sam su izričaji traženja ljubavi kojoj je upućen poziv i koja odgovara na poziv. Kao kada starac traži ruku starice i slabašno pita gdje si, a ona pruža ruku jednako nemoćnu i slabu prema njegovoj i odgovara tu sam. U tom iskustvu dviju onemoćalih ruku koje se traže i pronalaze nalaze se desetljeća braka i bračnog života i stalnog međusobnog traženja koje se na kraju javlja kao susret ruku dvoje starih.

Dok nisu u braku muškarac i žena tragaju jedno za drugim ako ništa iz bioloških razloga jer svatko od njih dvoje želi produžiti svoje postojanje kroz svoju djecu. Naprave pogrešku kada stupe u brak i prestanu tragati jedno za drugim uvjereni da je sklapanje braka ujedno i okončanje traženja. Ali jer je brak između njih dvoje zov i poziv na ljubav, traženje ne može prestati jer ljubav stalno i uporno traži ljubljenu i voljenu osobu  kao što Bog kao Ljubav stalno i uporno ljubi i traži ljude.

Naravno, traženje neće uvijek biti ispunjeno radošću i zadovoljstvom kao što ni Božje traganje za nama ne biva ispunjeno uvijek radošću kada nas pronađe u stanju moralne propasti i moralnog umiranja. Ponekad će traženje uključivati ono što muškarac i žena ne vole i čega se plaše, poput bolesti, financijskih problema, problema s djecom, međusobnog nerazumijevanja, slabljenja fizičkih i mentalnih sposobnosti.

Najlakše je ostaviti muškarca ili ženu u braku onda kada je njegovo/njezino traženje zahtjev da se sudjeluje u njegovim/njezinim problemima, teškoćama i patnjama kada muškarac ili žena ne žele, neće, ne mogu i nemaju snage odgovoriti tu sam na pitanje i poziv gdje si. Kada treba presvlačiti i kupati bolesnog supružnika, hraniti ga/je jer su njegove fizičke i mentalne snage neupotrebljive, njegov/njezin poziv i zov gdje si ne čini se kao zov ljubavi. Zar to nije poziv bolesti i slabosti? I kako skupiti hrabrost i odgovoriti tu sam?

Muškarci i žene u braku znaju jako dobro da je traženje kao zov ljubavi prisutno na početku i u nekoliko prvih godina braka i da se taj poziv kroz vrijeme pretvara u puno ozbiljnije i teže zahtjeve koje ponekad zbog straha i nepripremljenosti nisu u stanju ispuniti i međusobno traženje ostaje bez odgovora. Gdje si muškarca ili žene ne pronalazi odgovor u njegovom/njezinom tu sam na drugoj strani. Tko zna zbog kojeg razloga druga strana ostaje nijema. Možda zbog straha. Možda joj je svega previše i dosta. Možda nije zadovoljna. Možda nije sretna.

Što god bio razlog zašto muškarac i žena prestaju tražiti jedno drugo u braku, međusobna nijemost i šutnja produbljuje tjeskobu odsutnosti podrške i produbljuje nesporazume. Kao što se čovjekova tjeskoba i nesporazum s Bogom produbljuje čovjekovim odbijanjem da odgovori na Božji zov ljubavi Adame gdje si birajući nijemost umjesto odgovora tu sam.

Brak je događaj egzistencijalno-iskustvenog traženja odgovora na zov ljubavi koji muškarac i žena upućuju jedno drugom od samog početka pa do kraja braka. Njezin/njegov gdje si i njezin/njegov tu sam ne završava s danom vjenčanja i prvom bračnom noći, nego se produbljuje i intenzivira kako se godine i desetljeća braka nakupljaju i umnažaju kroz vrijeme. Kako brak odmiče, traženje postaje sve ozbiljnije i dublje i sve manje se tiče svakodnevnih i površnih iskustava, a sve se više odnosi na duboka i snažna egzistencijalna iskustva poput bolesti, odlaska djece od kuće, odlaska u mirovinu, dugogodišnjeg gubitka posla. Brak kao egzistencijalno-iskustveni događaj traženja zajednički je odgovor muškarca i žene na teškoće koje pred njih stavlja stvarnost i svijet.

Muškarac i žena ne mogu svijetu ili stvarnosti postaviti pitanje gdje si i od njega tražiti ljubav ili ga pozvati na ljubav, jer svijet i stvarnost su suviše daleko i suviše odsutni da bi im odgovorili. Svijet i stvarnost im nisu uvijek neprijatelji, ali nisu s njima tako blisko povezani da bi im nježno i s ljubavlju odgovorili tu sam kao što njih dvoje mogu odgovoriti jedno drugom onda kada se međusobno traže. Svijet i stvarnost ponekad odgovaraju hladno, objektivno, distancirano i ravnodušno kao što je starački dom ili bolnica odgovor svijeta tu sam kada bolesni muž ili bolesna supruga pitaju gdje si. Iako su odgovori svijeta potrebni i imaju svoje mjesto, njihov odgovor često nije odgovor ljubavi, nego objektivnosti i nezainteresiranosti. Jedino njih dvoje duboko i intimno vezani i međusobno povezani, prožeti desetljećima bračnog života kao međusobnog traženja mogu postaviti pitanje gdje si na pravi način i dati odgovor tu sam na pravi način.

U Božjem traganju za nama izgubljenima u svijetu i stvarnosti, u onom Božjem ljubavnom pozivu Adame gdje si nazire se brak kao egzistencijalno-iskustveno traženje muškarca i žene koji svojim gdje si i tu sam odgovaraju Bogu na njegov zov ljubavi. Ne odgovaraju mu samo kao individue tu sam, nego kao bračna zajednica na njegovo gdje si odgovaraju tu smo. Njihov zajednički odgovor Bogu iskustvo je njihovog međusobnog traženja u zajedničkom braku, gdje strpljivo, svakodnevno, tiho, ali nadajmo se hrabro, stalno i neumorno traže jedno drugo. Upućuju jedno drugom poziv na ljubav, nježnost, intimnost, brigu, zaštitu pitajući gdje si i odgovarajući tu sam.

Traženje je vrlo zahtjevno i ozbiljno egzistencijalno-iskustveno događanje između muškarca i žene tijekom braka koje ponekad upada u probleme, krize i neuspjehe jer ne uspijevaju uvijek odgovoriti tu sam niti postaviti pitanje gdje si, odgađajući traženje uvjereni da je sklapanjem braka traženje konačno okončano i da mogu i trebaju odahnuti. Međutim, čini se da tek u sklapanju braka traženje se formira kao stvarni događaj i stvarna obveza i zahtjev. Kao što je čovjek mislio da nakon potopa i sklapanja saveza s Bogom više neće biti potrebe za međusobnim traženjem između Boga i čovjeka, ali je tek sa sklapanjem saveza počelo istinsko i ozbiljno međusobno traženje između nas i Boga.

Traženje je bilo zahtjevno, mučno i u jednom trenutku strašno, jer je Bog tražeći nas dopustio da ga razapnemo i ubijemo na križu. Ipak traženje je okončano događajem Uskrsnuća. I muškarac i žena sklapajući brak zamišljaju kako je traženje okončano i kako je njihov odgovor na zov ljubavi završen. Ipak vrijeme i brak će im pokazati kako traženje tek počinje i bit će tu zadovoljstava i radosti, ali i vrlo teških i strahovitih padova koji mogu poljuljati čak i njihovu vjeru u brak i zajednički život. Treba imati vjere i odgovoriti tu sam kada čuju gdje si svoga muža ili svoje supruge. Bez te vjere može ih paralizirati strah i mogu ostati nijemi i pobjeći ne odgovarajući na njihovu čežnju, potrebu za brigom i zaštitom, pobjeći od njihovog traženja.

Sa sklapanjem braka traženje tek počinje kao egzistencijalno-iskustveni događaj kao što je i sa sklapanjem saveza između Boga i čovjeka počela povijest spasenja. Nekad nema drugog rješenja nego protiv svih sumnji, teškoća i problema odgovoriti tu sam na poziv gdje si koji dolazi od muža ili supruge, kao što je i Adam, iako preplašen i u strahu, na Adame gdje si odgovorio tu sam. Ne treba zaboraviti da, iako se ne spominje, Eva je sigurno bila s njim. Zajedno su odgovorili tu sam. Možda sam Adam ili sama Eva nisu imali hrabrosti odgovoriti.

Muškarac i žena u braku, poput Adama i Eve ponekad ne mogu sami odgovoriti tu sam na teškoće, probleme, strahove, nesigurnosti i patnje koje ih stalno progone i pritišću pitanjem gdje si. Kao pojedinci se možda boje ili nemaju snage. Kao muž i žena zajedno mogu odgovoriti svojim poteškoćama i problemima tu smo, ali prethodno moraju jedno drugom odgovoriti na zov bračnog zajedništva, podrške i razumijevanja kada jedno drugo pitaju gdje si i kada jedno drugom odgovaraju tu sam.

Odgovarajući jedno drugom na poziv gdje si, kao bračna zajednica odgovaraju Bogu na njegov poziv ljubavi koji ih traži gdje ste i kojemu odgovaraju tu smo jedno uz drugo i jedno za drugo.