Ponedjeljak, 30 studenoga

Ženidba: sakrament bračne ljubavi i zajedništva


Uvod


Sveto Pismo na samom svom početku, u Knjizi Postanka, govori o muškarcu i ženi kao jednom tijelu. Time je postavilo temelj bračnom zajedništvu, koje je Krist uzdigao na otajstvo, a Crkva ga uprisutnjuje po sakramentu ženidbe. Po njemu bračni drugovi primaju mnoge milosti koje ih osnažuju u bračnom i obiteljskom životu. Stoga je važno odgajati naraštaje za uzvišenost i važnost ženidbe kao sakramenta ljubavi i zajedništva.


Svrhe ženidbe


Ponajprije valja uočiti da ženidba ima trostruku svrhu, a to su:

  • dobro supružnika, odnosno ponajprije njihova međusobna upućenost jedno na drugo, po kojoj će se ostvarivati u ljubavi i pomoći, zatim
  • dobro djece, koje označuje da su supružnici pozvani uvijek biti otvoreni rađanju i sa zahvalnošću od Boga primati dar novoga života, kao i da na sebe uzimaju obvezu odgajati djecu u kršćanskom duhu, te
  • dobro vjere i dobro društva, koje označava usavršavanje u krepostima i vjernosti Kristu, kao i po takvom kreposnom životu usavršenje društva.

Sve su tri svrhe važne i dobro ih je imati na pameti uvijek, a posebno pri pripremi za bračni život. Naime, crkveni je brak po sebi neraskidiv i zato je mudro s dubokom ozbiljnošću pristupati sakramentu ženidbe, imajući pri tome na pameti kako vrijednost ljubavi, tako i izvanjskih uvjeta i okolnosti po kojima zaručnici postaju supružnici.


Uvjeti za valjanu crkvenu ženidbu


Da bi ženidba u Crkvi bila valjana, odnosno takva da ju Crkva priznaje, potrebna su tri temeljna uvjeta. To su:

  • osobna sposobnost stranaka
  • ženidbena privola, i
  • očitovanje privole.

Osobna sposobnost stranaka


Osobna sposobnost stranaka podrazumijeva da zaručnici moraju imati neke preduvjete za sklapanje crkvenoga braka, odnosno postoji 12 zapreka koje ih čine nesposobnima za ženidbu. Od tih se zapreka u iznimnim slučajevima, odnosno u ozbiljnim i opravdanim situacijama, može dobiti oprost, a nekada će za njega biti nadležan biskup, nekada Sveta Stolica.

Riječ o sljedećim zaprekama koje po sebi osobu čini nesposobnom, a ženidbu nevaljanom, a propisane su Zakonikom kanonskoga prava (kann. 1055-1165):

  1. dob
  2. spolna nemoć
  3. ženidbena veza
  4. različita vjera i obred
  5. sveti redovi
  6. doživotni zavjet čistoće
  7. otmica i nasilno zadržavanje
  8. zločin brakoubojstva
  9. krvno srodstvo
  10. tazbina
  11. javna ćudorednost i
  12. zakonsko srodstvo.
Ukratko ćemo pojasniti svaku zapreku.

Dob


Crkva propisuje da mladić mora imati najmanje 16, a djevojka 14 godina za sklapanje crkvene ženidbe, ali pri tome daje ovlast biskupskim konferencijama da one, ukoliko ima potrebe, odrede višu dob za svoje područje. Tako je naša bivša Biskupska konferencija Jugoslavije još 1984. godine odredila da kod nas moraju i mladić i djevojka imati navršenih 18 godina, a ukoliko se ženidba iz opravdanih razloga treba sklopiti ranije, mora se tražiti oprost od zapreke, koju daje biskup.


Spolna nemoć


Ukoliko je riječ o trajnoj i prethodnoj spolnoj nemoći jednoga od supružnika, odnosno takvoj koja je postojala u trenutku sklapanja ženidbe i koja se ne može ukloniti moralno prihvatljivim načinima, ženidba je također nevaljana. Isto se ne odnosi na neplodnost, jer ona po sebi nije uvjet za sklapanje ženidbe.

Neplodnost je nemogućnost začeća djece, a spolna nemoć nemogućnost da se izvrši spolni čin.

Ženidbena veza


Ukoliko je jedno od zaručnika već u ženidbenoj vezi koja još nije zakonito razriješena, makar za to postojali uvjeti, osoba je nesposobna za sklapanje crkvenoga braka. Razvod krštenih osoba na svjetovnom području i sklapanje nove svjetovne ženidbe nema nikakvoga utjecaja na crkvenu ženidbu i takva se ženidba smatra nevaljanom.


Različita vjera i obred


Krštena katolička osoba može sklopiti ženidbu s nekrštenom osobom samo ukoliko postoje vrlo ozbiljni i opravdani razlozi i samo uz dozvolu crkvene vlasti. Također, da bi krštena katolička osoba sklopila brak s nekatoličkom krštenom osobom mora se tražiti i dobiti oprost od zapreke, a nju daje biskup, a pri tome se trebaju, uz prihvaćanje bitnih svojstava ženidbe, obvezati da će katolička strana sačuvati svoju vjeru i osigurati krštenje i katolički odgoj djece.


Sveti redovi i doživotni zavjet čistoće


Sveti redovi i doživotni zavjet čistoće čine osobu nesposobnom za sklapanje valjane crkvene ženidbe, jer je ona svojom slobodnom odlukom vjenčana za Crkvu. Od toga su izuzeti oni pripadnici istočnih Katoličkih Crkava koji nemaju obvezu celibata, iako su primili sveti red. Od zapreke svetih redova i doživotnog zavjeta čistoće u onim ustanovama koje su papinskoga prava oprost od zapreke može dati samo Sveta Stolica.


Otmica i nasilno zadržavanje


Izravno otimanje ili prisilno zadržavanje ženske osobe s ciljem sklapanja ženidbe također ženidbu čini nevaljanom, a osobu nesposobnom, osim ukoliko ženska kasnije slobodno i bez ikakve prisile izabere ženidbu.


Zločin brakoubojstva


Ubojstvo supružnika s ciljem ostvarivanja oslobođenja od zapreke ženidbenog veza također čini ženidbu nevaljanom. Od te zapreke samo Sveta Stolica može dati oprost.


Krvno srodstvo


Zapreka krvnog srodstva računa se prema linijama i koljenima. Linija označavaju neprekinuti niz osoba koje potječu iz istoga korijena, a može biti prava i pobočna.

89Prava linija se odnosi na one krvne srodnike koji izravno potječu jedni od drugih (otac – sin – unuk – praunuk…), a pobočna linija na one koji ne potječu izravno jedni od drugih (braća i sestre, bratići i sestrične, stričevi ili ujaci i nećaci, itd.). Koljeno ili stupanj označava udaljenost osobe od zajedničkog korijena.

Prema zapreci krvnog srodstva nevaljana je svaka ženidba u pravoj liniji, dok je u pobočnoj liniji nevaljana do četvrtog koljena uključivo.

To znači da s obzirom na pravu liniju ženidbu ne mogu sklopiti otac i kći, djed i unuka, baka i praunuk, itd., a s obzirom na pobočnu liniju ženidbu ne mogu sklopiti brat i sestra, bratić i sestrična, stričevi, ujaci ili tetke sa svojim nećacima, dok ostale više ne veže zapreka krvnoga srodstva.


Tazbinsko srodstvo


Zapreka tazbinskoga srodstva odnosi se na nevaljano sklapanje ženidbe s krvim srodnicima supružnika. Ona je u pravoj liniji u svakom stupnju nevaljana.


Javna ćudorednost


Zapreka javne ćudorednosti odnosi se na nevaljanost sklapanja one ženidbe koja bi proizlazila iz prethodnog javnog priležništva nekoga od krvnoga srodnika zaručnika. U prom stupnju prave linije ona je nedopuštena.

To znači da npr. ne može muška osoba sklopiti valjanu ženidbu sa ženskom osobom ako je prije toga živjela s njezinom majkom ili bakom u zajedničkom životu ili javnom priležništvu, kao i obrnuto.


Zakonsko srodstvo


Zapreka zakonskog srodstva temelji se na posvojenju, a prema njoj nevaljana je ženidba u pravoj liniji i u pobočnoj liniji uključivo do drugog koljena.


Ženidbena privola


Privola je najvažniji element ženidbe, tako da vrijedi pravilo: Ako nema privole, nema ni ženidbe. Privola je slobodna odluka međusobnog davanja i primanja, po kojoj supružnici postaju jedno tijelo i jedan duh, a javno se očituje njezinim nehinjenim izgovaranjem:

Ja, I., uzimam tebe I. za svoju suprugu (za svoga supruga) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.

Očitovanje privole (kanonski oblik)


Sakrament ženidbe podjeljuju zaručnici jedno drugomu, ali on ima svoj točan oblik, prema obredniku Red slavljenja sakramenta ženidbe. U redovitim situacijama potrebno je da ženidba bude pred zaređenim službenikom Crkve (biskup, svećenik ili đakon), uz nazočnost dva svjedoka.

Preporučuje se da slavlje ženidbe bude pod svetom misom, a obred započinje tako što svećenik dočeka ili uvede u crkvu mladence, kumove, roditelje i pratnju, te odmah pita zaručnike jesu li došli slobodno sklopiti ženidbu, jesu li se spremni cijeli život ljubiti i poštovati, te jesu li spremni prihvatiti i kršćanski odgajati djecu.

Nakon toga mladenci si pružaju desnu ruku i izriču privolu, a potom se blagoslove prstenja, koja zatim jedno drugom stavljaju na desnu ruku, uz riječi: I., primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Iako to Obrednik više ne predviđa kao obvezno, ponegdje je zadržan stari običaj da se mladenci zaklinju na križ,  govoreći: Tako mi pomogao Bog, Blažena Djevica Marija i svi svetci Božji!

Ako je slavlje ženidbe pod misom, nastavlja se redovitim tijekom, a na kraju obred završava posebnom molitvom nad mladencima.


Jednost i nerazrješivost ženidbe


Iz saveza koji su mladenci sklopili pred Bogom i Crkvom proizlaze bitna svojstva ženidbe, a to su:

  • jednost – sklapanje ženidbe moguće je samo između jedne ženske i jedne muške osobe, te
  • nerazrješivost – ženidbeni vez traje do smrti jednog od supružnika.

Ništavost ženidbe


U nekim posebno teškim okolnostima u trenutku davanja privole mogu postojati neki kanonski razlozi koji ženidbu čine ništavom, kao da nikada nije ni postojala.


Rastava od stola i postelje


Ponekad postoje takve životne prilike da je zajednički život nemoguć, pa s obzirom na to Crkva dopušta tzv. rastavu od stola i postelje, odnosno iako uvijek poziva na pomirenje, dopušta tjelesnu rastavu i prestanak zajedničkog života, ali po njima supružnici nisu slobodni sklopiti novu ženidbu.


Razrješenje ženidbe


Tvrda i izvršena ženidba nikada se ne mogu razriješiti, odnosno takva ženidba traje do smrti jednog od supružnika.

Tvrda ženidba označava onu koja je sklopljena prema uvjetima koje propisuje Crkva, a izvršena označava onu koja je nakon sklapanja ženidbe konzumirana bračnim spolnim činom. Izvan toga, razrješenje je moguće u slučajevima Petrove i Pavlove povlastice.


Petrova povlastica


Petrova povlastica odnosi se na razrješenje onoga braka koji nije izvršen, a razrješenje je pridržano samo papi, što se zaključuje i iz samoga naziva Petrova povlastica.


Pavlova povlastica


I Pavlovu povlasticu razrješuje samo Sveta Stolica, a odnosi se na slučaj kada se jedno od nekrštenih supružnika krsti, a drugo vrijeđa Boga i ne želi živjeti u miru, odnosno ako se nekrštena osoba rastala od krštene, tada se ženidba razrješuje u korist vjere.


Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani


Iako Crkva ne priznaje moguće nove civilne brakove nakon valjane crkvene ženidbe, ipak s velikim senzibilitetom nastoji pratiti i njihov duhovni život i u tom ih smislu osnaživati. To ipak ne znači da će takvi imati pristup sakramentima (pričesti i ispovijedi).


Zaključak


Sakrament ženidbe je utemeljen u Božjoj volji, ustanovio ga je Isus Krist, a oblik propisala Crkva. Sakramentom ženidbe zaručnici se osnažuju u svom vjerničkom životu i primaju mnoge milosti za bračni i obiteljski život. Stoga ga je važno ozbiljno shvatiti jer obveze koje proizlaze iz ženidbe vrijede za cijeli život.


Uz temu “Sakrament ženidbe”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 3. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga: