Židovstvo [video]

Grad Jeruzalem sveto je mjesto triju monoteističkih religija svijeta. Najstarija i prava zvijezda među njima je židovstvo. Iako postoje sumnje da su Židovi (Hebreji ili Izraelci) oduvijek bili monoteisti, upravo su oni ideju monoteizma doveli do krajnjih granica i u konačnici čvrsto prianjali uz nju. Vjerovati da postoji samo jedan Bog bila je čudna i neobična ideja u vrijeme kad je svaki dom imao svog božanskog zaštitnika. No, krenimo redom.



Povijest


Iako korijeni židovstva možda sežu sve do postanka svijeta te Adama i Eve, sama religija, u uskom smislu te riječi i prema dostupnim znanstvenim otkrićima seže do neke 2.000. godina prije Krista. Iako ne postoji neki jasan utemeljitelj ove religije, ako se mora birati, otac je izraelskog naroda Abraham. Njegov sin Izak i unuk Jakov zajednički se nazivaju praocima vjere ili patrijarsima. Vjeruje se da je od njih nastalo 12 plemena koja se zajednički nazivaju Izrael. Uz patrijarhe svakako valja spomenuti i Mojsija, proroka koji je najpoznatiji po tome što je Izraelcima dao Zakon uključujući i 10 Božjih zapovijedi.

Sama riječ „Izrael“ je ime koje je praotac Jakov dobio nakon što se hrvao s Bogom. Ili anđelom. Ili nekim čovjekom. Ne zna se točno, no bio je to božanstven “meč”. Uglavnom, Jakov se hrabro borio i radi toga je dobio ime Izrael. Što je time pjesnik htio reći, teško je… izreći. Izraelac bi vjerojatno bio onaj koji je nadvladao ili onaj koji vlada. Može se prevesti i kao „čovjek koji vidi Boga“. Kasnije je to ime pridano čitavom narodu.

Drugi naziv za ovaj narod/religiju je židovstvo. Što to ime točno znači jasnije je ukoliko spomenemo ekvivalentni naziv: judaizam. Radi se dakle o Judi, jednom od Jakovljevih sinova od kojeg je nastalo pleme Juda, a područje kojim je to pleme vladalo nazvano je Judeja. Povremeno je moguće čuti i za treći naziv: Hebreji. Značenje je tog imena najmanje jasno. Dva su tumačenja posebno zastupljena. Prema jednom, to bi ime značilo „nomadi“, što ima smisla jer su Židovi samo jednom pustinjom lutali 40 godina, a prema drugom bi značilo „potomci Ebera“ koji se spominje u Bibliji.

Koji vam god naziv bio drag, svaki vam govori dvoje: narod i religija. Dakle, kod njih nema „Hrvat katolik“, već samo „Židov“ ili „Izraelac“. Ako netko želi naglasiti i svoju vjeru, onda će reći da je „prakticirajući“ Židov ili „vjerni“ Izraelac. To je specifičnost tog naroda/religije. Kod nas ne bi imalo puno smisla reći da ste prakticirajući Hrvat i pritom misliti na to da ste katolik.

No, dobro, povijest tog naroda religije s mnogo imena, moguće je podijeliti na 4 razdoblja:

  1. Biblijsko židovstvo (20.-4. st. pr. Kr.)
  2. Helenističko židovstvo (4. st. pr. Kr. – 2.  st. po. Kr.)
  3. Rabinsko židovstvo (2.-18. st.)
  4. Moderno židovstvo (18. st. do danas)

Sveti spisi i dani


Židovska Biblija ili Sveto Pismo zove se Tenakh što je akronim triju spisa koji se u njoj nalaze: Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci), Ketuvim (Spisi). Čitava židovska Biblija nalazi se i u kršćanskom Starom zavjetu.

Uz Tenakh, važan je i Talmud. Talmud doslovno znači „učenje“ i radi se o najvažnijem spisu pored Tenakha. Što se točno nalazi u Talmudu ovisi o raznim židovskim tradicijama, ali glavna su dva dijela: Mišna i Gemara. Mišna je prva pisana kompilacija židovskog usmenog prava pa je poznata i pod nazivom „usmena Tora“. Gemara se pak sastoji od rabinskih komentara Mišne.

Mnogo je važnih židovskih blagdana, a ovdje ćemo izdvojiti dva. Subota (Šabat) je sedmi dan u tjednu, sveti dan mirovanja. Započinje u petak navečer i završava u subotu navečer. Tog se dana ne radi, već se vrijeme provodi u miru, molitvi i proučavanju Tore.

Pasha je glavni židovski blagdan na koji se prisjećaju izlaska iz Egipatskog ropstva. Tog se dana blaguje posebna hrana.


Nauk


Židovstvo je monoteistička religija. Vjeruju osobnog Boga koji odgovara na molitve, pokazuje ljubomoru ako mu se narod iznevjeri i odlučuje vojne bitke. Poznat je po imenu Jahve, Ja sam koji jesam, što je za Židove toliko sveto ime da ga de facto ne izgovaraju, pa radije samo kažu Bog ili Gospodin Bog.

Osim što su Židovi vjerojatno bili prvi monoteisti, posebni su i po ideji Saveza ili Zavjeta s Bogom. Naime, Gospodin Bog starom je Abrahamu, koji je imao skoro 100 godina, obećao da će mu njegova gotovo jednako stara i neplodna žena Sara roditi sina i da će imati puno potomaka i da će imati zemlju, da će ga štititi i još puno toga drugoga, ali i da Abraham također mora nešto napraviti. Da bi Abraham mogao biti u Savezu s Bogom i uživati sve te blagoslove mora se obrezati. Abraham je to učinio i tako je sklopljen Savez između njega i Boga. Budući da su to nastavili raditi svi muški potomci nakon Abrahama Savez onda postoji između Boga i čitavog naroda.

Židovstvo je vrlo slično kršćanstvu pa valja ovdje spomenuti neke razlike koje se često previđaju. Židovi vjeruju da su Izabrani narod, ali nemaju misijski zadatak. Drugim riječima, nemaju zadatak ne-židove obraćati na židovstvo. To je jedan od ključnih razloga zašto nikad nije bilo mnogo Židova. Oni su izabrani u smislu da su posebni, da trebaju drugim narodima pokazati kako bi im moglo lijepo biti, ako bi živjeli po zapovijedima Gospoda Boga. Izraelsko kraljevstvo trebalo bi biti uzor drugim narodima. Iako vjeruju u zagrobni život nemaju jasno razvijeno učenje o tome što se točno događa nakon smrti. Vjeruju u raj, dok im je pakao više nalik katoličkom čistilištu.


Moral


Njihov se moral temelji na 10 Božjih zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na brdu Sinaju. Manje je poznato da se židovski zakon sastoji od ukupno 613 zapovijedi te uključuje i Levitski zakonik. Među najvažnije židovske propise valja uvrstiti: obrezivanje muške djece, zabranu jedenja mesa nekih životinja, svetkovanje Subote.


Simboli


Davidova zvijezda, koja se trenutno nalazi na zastavi države Izrael, sastoji se od 6 krakova, tj. dva trokuta. Onaj koji je okrenut prema gore, predstavlja čovjeka koji teži prema Bogu, a onaj koji je okrenut prema dolje predstavlja Boga koji se prigiba čovjeku. Najvjerojatnije je nastala kao ukras te se s vremenom počela koristiti kao službeni znak usko povezan sa cionizmom. Nacisti su je koristili da bi obilježili Židove.

Menora, sedmerokraki svijećnjak, znak je Božje sveprisutnosti. Predstavlja 7 dana u tjednu i širenje svjetla koje dolazi od Boga. Isprva se koristila za Tabernakul tj. dio židovskog Hrama u kojem se nalazio Kovčeg saveza s dvije ploče Dekaloga, manom i Mojsijevim štapom. Nažalost, kovčeg je izgubljen, a Hram srušen i nikada nije obnovljen.

Zaključimo: židovstvo je najstarija živuća monoteistička religija. Radi se o religiji koja se isprepliće s narodom koji je potekao od obrezanja praoca Abrahama i njegova sklapanja saveza s Bogom. Njihova Biblija sadrži Toru s 10 Božjih zapovijedi po kojima žive. Danas, više nemaju Hrama pa se subotom okupljaju u sinagogi. Vjeruju u zagrobni život. I možda za nas najvažnije, Isus i apostoli bili su Židovi.