Ponedjeljak, 30 studenoga

Živjeti kao protagonist


Riječ protagonist preuzeta je iz grčkog jezika. Sastavljena je od grč. πρῶτος (protos) – prvi i ἀγωνιστής (agonistes) – natjecatelj ili borac. Najčešće se kao pojam koristi u književnosti i umjetnosti, a označava glavnog lika kao nositelja radnje. U tom svjetlu, protagonist ima i preneseno značenje, koje se upotrebljava u svakodnevici, a označava onu osobu koja se snažno zalaže za neku ideju u koju vjeruje ili za neki pokret. Naglasak je na osobnom uvjerenju i želji da se aktivno osoba uključi u realizaciji tih ideja.

Na tom tragu, protagonist može biti i religiozan, teološki pojam, a označava svakog onoga čovjeka koji je svjestan činjenice da mu je Bog darovao život i da taj život treba iskoristiti u potpunosti, ali na način kako bi to Bog htio. Dakle, protagonist u religioznom smislu nipošto nije onaj tko bi olako shvatio život i provodio ga u užicima i besmislenostima. Naprotiv, protagonist je svjestan činjenica da je svaka sekunda života neponovljiva i zato se treba živjeti u punoj vjerničkoj ozbiljnosti.

Svi smo pozvani biti protagonisti svoga života, odnosno prije svega prepoznati i prihvatiti talente koje nam je Bog dao na vlastito usavršenje i usavršenje drugih ljudi, a onda te talente mudro koristiti. O tome nam posebno govori prispodoba o talentima (Mt 25,14-30). Ona nas upozorava da su nam talenti dani i kao dar i kao obveza, te ćemo prema načinu kako ih koristimo i biti suđeni.

Ti se talenti mogu gledati dvojako: kao poziv na životni status, pri čemu je važno budno osluškivati poziva li Bog nekoga npr. na svećeništvo, redovništvo, u bračnu zajednicu ili pak na samački život posvećen drugima, a također se mogu gledati u užem smislu, kao sposobnosti i nadarenosti koje nam Bog daje kako bismo po njima slavili Boga, a drugim ljudima i sebi bili od koristi.

Ako te talente prihvaćamo sa zahvalnošću i doista se trudimo preko njih izgrađivati kraljevstvo Božje na zemlji, postajemo kao mudar čovjek koji je sagradio kuću na stijeni, kako nas to poučava Isus u prispodobi o kući na stijeni i kući na pijesku (Mt 7,24-27). Drugim riječima, svatko koji se trsi biti pravi protagonist svoga života, svjestan je da po Božjoj milosti postaje čvrst u vjeri i nikakve životne bujice i nedaće neće ga uništiti, dok je onaj tko gradi svoj život bez Boga i oslanja se samo na svoje snage, poput onoga ludog čovjeka koji je sagradio kuću na pijesku. Čim navale prve životne bujice, ta će se kuća, odnosno njegov život, razrušiti.

Stoga je važno u punom smislu riječi biti protagonist, onaj koji razmišlja o svom životu i trudi se uvijek živjeti po Božjim zapovijedima.


Uz temu “Živjeti kao protagonist”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 1. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga:


Zadatak: Umetni riječi na pravo mjesto: