Žrtvenik svetoga Ilije od slanoga tijesta
Blagdan svetoga Ilije slavi se u Crkvi 20. srpnja, a riječ je o starozavjetnom proroku koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u obrani pravovjerja u svoje vrijeme. O njemu se više može saznati ovdje, a niže donosimo jednu prikladnu ideju za župnu katehezu i vjeronauk, ili pak za produbljivanje vjere u obitelji. Riječ je o izradi Ilijinoga žrtvenika, a preko kojega se može djeci rastumačiti zgoda opisana u Knjizi o kraljevima, u kojoj sveti Ilija izaziva Baalove, odnosno poganske, proroke da pokažu snagu svoga boga tako da prinesu žrtvu bez paljenja vatre. Rekao je također da će isto učiniti on, zazivajući Boga Jahvu. Nakon što Baalovi proroci nisu uspjeli prizvati svoga boga, Ilija je zazvao Jahvu i njegova je žrtva spaljena bez da je on zapalio vatru. Na takav je način pokazao da je jedini pravi Bog – Bog Jahve, a isto je tako pokazao svoju čvrstu vjeru, jer se usprotivio kralju i svima koji su se klanjali poganskim bogovima. On je, naime, ostao posljednji Jahvin prorok u Izraelu.
Da bi se napravio takav žrtvenik kao didaktičko sredstvo u tumačenju navedene zgode i općenito života svetoga Ilije, potrebno je napraviti slano tijesto od šalice mekoga brašna, malo više od pola šalice soli i toliko vode da se oblikuje homogeno tijesto. Od njega pak treba kidati komadiće i oblikovati kamenje, a potom ih ili sušiti nekoliko sati u pećnici na temperaturi od 50 0C ili nekoliko dana na zraku. Nakon što su komadići dobro osušeni, poželjno ih je obojiti temperama ili vodenim bojama, a potom vrućim ljepilom međusobno slijepiti i složiti žrtvenik. Na vrhu zalijepiti trake od kolaž papira koje će poslužiti kao plamen, a između njih poslagati i zalijepiti grančice. Na kraju je poželjno posprejati ili prelakirati nekim lakom.
Izrada takvoga žrtvenika traži nešto vremena, ali kada se napravi, ukoliko se dobro čuva, može potrajati godinama. U tom je smislu ne samo prikladno da se koristi u pouci o svetomu Iliji, nego i npr. kod govora o tome kako je praotac Abraham trebao žrtvovati Izaka, ali i kod općenitoga predstavljanja značenja žrtvi u Staromu zavjetu, a onda i u kršćanstvu.
