Sveti Pio iz Pietrelcine
23. rujna u Crkvi slavimo blagdan u kojem se spominjemo jednog, meni veoma dragog svetca, svetog Pia iz Pietrelcine. Otac Pio je u samo središte svoga života i apostolskog predanja stavio križ našega Gospodina Isusa Krista, nalazeći u njemu snagu, mudrost i ponos. Raspetom Gospodinu posvećivao je svu svoju ljubav, žrtvujući sebe za spasenje svijeta. Činio je to tako savršeno da je zaista mogao reći: „S Kristom sam raspet. Živim, ali ne živim više ja, nego živi u meni Krist.“
Rođen je 1887. godine u mjestu Pietrelcina u Italiji. Imao je šesnaest godina kada je odlučio ući u novicijat fratara, pa je tamo i zaređen za svećenika sedam godina kasnije. Godine 1918. na njegovu tijelu pojavile su se stigme (rane na mjestima na kojima ih je imao i Isus). Njima je ostao obilježen sve do svoje smrti 1968. godine. Svoju službu vršio je u franjevačkom samostanu San Giovanni Rotondo u kojem je ostao do kraja života, služeći vjerno, predano i neumorno mnoštvo vjernika koji su tražili Boga kroz sakramente euharistije i pomirenja. Slavljenje svete mise stavljalo je pred oči puku puninu njegove duhovnosti, koju je izgrađivao čestom molitvom. Znao je govoriti da u knjigama tražimo Boga a u molitvi ga nalazimo. Sve što je želio za sebe bilo je ostati siromašni fratar koji moli, u duhu siromaštva, nenavezan na zemaljska dobra, žudeći za nebeskim.
Već za života otac Pio živio je na glasu svetosti. Poslije njegove smrti po njegovom su se zagovoru događala čudesna ozdravljenja. Proglašen je blaženim 2. svibnja 1999. g. u Rimu od pape Ivana Pavla II., a tri godine poslije, isti papa proglasio ga je svetim, 16. lipnja 2002. godine.
Prije proglašenja svetim, Crkva je pomno ispitala sve događaje koji su prethodili postupku kanonizacije oca Pia. 2008. godine, 40 godina poslije njegove smrti, njegovo je tijelo ekshumirano iz samostanske grobnice u kojoj je pronađeno savršeno očuvano, te je podvrgnuto pomnim pregledima stručnjaka. Danas je izloženo u kristalnom kovčegu u kripti crkve Santa Maria delle Grazie u gradu San Giovanni Rotondo u južnoj Pugliji, kamo danomice dolaze kolone hodočasnika koji se svecu naših dana i našega stoljeća utječu u svojim potrebama.