Skip to content

Dobronamjerni osvrt na Susret hrvatske katoličke mladeži – Vukovar 2017.


Još će nam dugo u ušima odzvanjati pjesma mladih raspoređenih po župama naše Nadbiskupije, njihova radost koja očarava. Župa Nuštar je ugostila mlade iz Mostarsko-duvanjske biskupije, župe: Prisoje, Studenci, Vir, Čapljina i Hercegovački Vinjani. Iz Požeške biskupije mlade iz Rešetara.

Trudili smo se, svi mi u organizaciji dočeka, katehistice, župljani, mladi volonteri, da ih primimo s radošću i ugostimo kako to dolikuje.

Nakon razmještanja po obiteljima, a bilo ih je tri stotine s vozačima i svećenicima, zajednički program smo nastavili u župnoj crkvi Nuštar.

Postignut je dogovor između mojih iz organizacije dočeka i pridošlih župnika. Naši mladi nisu imali prilike, s katehisticama, pokazati i izvesti spremljeni program koji je bio zadan. Nikome nije bilo žao.

Bilo je to zamišljeno kao druženje uz Riječ Božju, pjesmu, molitvu i radionice. Svećenici su zahtijevali Misu. I bila je sveta Misa, raspjevana, pobožna. Činilo se da Duh Sveti, koji je zaštitnik naše župe djeluje u svima. Svima su nam usta i srce bili puni pjesme, molitve i zanosa.

Nakon toga su se uputili u Vinkovce na duhovni koncert u režiji mnogih na čelu s kapelanom crkve Sv. Euzebija i Poliona.

Susret u Vukovaru je bio dojmljiv i pomalo težak. Tko bi to mogao, ako ne netko od hrabrih, priopćiti organizatorima, biskupima, da sveta Misa bude ono što jest, a sve ostalo je višak i teret.

Ovo pišem dobronamjerno jer su i protokolarni pozdravi dobronamjerni. Pitam se jesu li potrebni jer traju dugo.

Štopao sam vrijeme. Pozdravni govor mons. nadbiskupa našega Đure trajao je 14 minuta, Papinog izaslanika nuncija 13, tajnika 4 minute. Do početka Mise 31 minuta.

Mladi su stajali, smijali se, pogledavali jedni druge. Njih to nije očito zanimalo.

Pozdrave ne treba izbjegavati nego svesti na jedinstveni pozdrav, sve odjednom. Svaki biskup, svećenik i ostali naći će sebe u tome ako mu je do pozdrava stalo.

Ovako je izgledalo, nije samo moje mišljenje, da je susret zbog velikodostojnika Crkve, a mladi su samo uzgred, tim više što nisu sjedili nego stajali. Javno se ispričavam onima koji će mi zamjeriti.

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Vrijeme odluke Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka slog...
Danas Skloni smo odgađanju  koječega uvjeravajući se da imamo vremena. U Bibliji piše: Sve ima svoje vrijeme. Sve na svijetu pod nebom ima svoje vr...
Dobra vijest Snimio: Teo Trosmann Kakve vijesti sam danas nekomu donio: dobre, loše ili tek obične informacije? Kriza... To su teme koje su svaki dan u optj...
Obitelj i alkoholizam Upoznao sam dječaka u jednom slavonskom selu, nekadašnjeg svoga vršnjaka, koji je imao oca alkoholičara. Kad bi se vraćali iz škole on bi prod...
Zapovijedi su da se krše? „Znam ali ne marim. Živjet ću po svome, po pravilima koja mi trenutačno gode, daju snagu, ugodu.“ Koliki ovako razmišljaju i toga se drže. „Bo...