Ponedjeljak, 30 studenoga

Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar
Kraj ili novi početak?
Očima svećenika

Kraj ili novi početak?

"Bojiš li se smrti?", pitali jednog obraćenika na kršćanstvo. "Ne! samo sam jako znatiželjan." Prepuna groblja, možda ove godine manje, cvijeće i svijeće, obilazak grobova voljenih i poznatih. Kako smrt doživljavamo? Za mnoge je to rastanak od svega, gorak kraj kratkog i tjeskobnog života. Preživjeli iznova proživljavaju dramu pokojnika na četvorini kreveta: mučenje, teško disanje, usta otvorena, a oči zatvorene. Jeziv doživljaj za one kojima je smrt kraj, rastanak s voljenima. I nikad više sastanak. Vjernici znaju da je smrt nešto naravno kao i rođenje i da sve ima svoj tijek i trajanje. Oni znaju da je pokojnik izašao iz tunela boli, patnje, osamljenosti, ali da je na kraju tunela svjetlo koje je Isus zapalio. Smrt je ovdje rastanak s nama, a tamo sastanak s Bogom. Ova zaraza i svaka ...
Znati, djelovati i vjerovati
Očima svećenika

Znati, djelovati i vjerovati

Svećenici i vjeroučitelji, a sve češće i roditelji vjernici pitaju se što će biti s krizmanicima nakon sakramenta potvrde. Zar mora biti uvijek isto - tako da se taj sakrament shvati kao svečani oprost od Crkve? Kako, naime, pomoći mladima rasti u vjeri? Ono što oni u adolescenciji često osjećaju - potrebu za istraživanjem, ispitivanjem i propitivanjem svega do tada, pa tako i vjere, ne znači odmah da je riječ o nevjeri. Primjer možemo vidjeti u važnim biblijskim osobama, a koje itekako mogu biti poticaj razumijevanju kako, unatoč svemu, vjera daje snagu za novi korak. Riječ je, dakako, o pitanjima na koje Bog daje odgovore, ako se svi zajedno trudimo osluškivati njegov glas. Jer s Njim se sve može. Ta je istina ona koja se posebno želi posredovati mladima u adolescentskim godinama, ali...
Gubavac
Pjesme

Gubavac

Ljudima daleki,bliski suncu u zenitu,sjedimo kraj puta daleko od zdravihi čekamo samilosni pogled prolaznika.Sapeti smo, bolešću okovani. Naši se putovi ne dodiruju, daleki svojima, sebii Bogu ponekad. Tijela su nam krvave rane, kao da smo se u srce pretvorili.Noću izlazimo. Mjesec nam nad glavomi nebo zvjezdano. Otkrivamo lica, ruke iznakažene bolešću,oči bez suza. Smijemo se bezubim ustima.Noć nam je dan postala pa se ljudski osjećamodok zdravi sanjaju u mekim posteljama. Jednu smo te večer vidjeli u prolazu,izdaleka.I zapamtili tvoj samilosni pogled. Jutrom smo se zdravi probudili.
Panika zbog prve pričesti i krizme
Očima svećenika

Panika zbog prve pričesti i krizme

Ovih dana mi svećenici nemamo mira. Svaki trenutak jedan poziv, jedno pitanje, jedan zahtjev. Sve se svodi na datum, na proslavu. Naravno, riječ je o prvoj pričesti i krizmi. Postavljaju nam pitanje zašto se ne bi održali, unatoč nadbiskupovoj poruci? Dva su poziva jedan drugome suprotni. Kojemu povjerovati? Mladići i djevojke - krizmanici, govore da su željni krizme. Kako je moguće, zašto se mora odgoditi susret s Duhom Svetim? Ja želim primiti sedam darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Kako ću bez njegove milosti i vodstva biti vjernik i svjedok Evanđelja? Zašto se ne bi, skromno, održala krizma kao nekad kad su samo dvije obitelji sjele za stol? Zašto? Važniji su mi ti darovi nego kumov dar i nova odjeća na svečanoj Misi. Majke i očevi krizmanika...
Misli uz četiri postaje ophoda na Tijelovo
Razmišljanja

Misli uz četiri postaje ophoda na Tijelovo

U ovom promišljanju četiri postaje u tijelovskom ophodu simbolički promatramo kao četiri razdoblja u čovjekovu životu: djetinjstvo, mladost, srednja dob i starost. U svakom nam je tom razdoblju Bog potreban da ga ugradimo molitvom i vjerom u svakodnevni život. Prva postaja: djetinjstvo Jedna majka: Govorim Vam u ime majki, roditelja sve djece. Sjetite se kako smo mi, preko vjere roditelja, odavno primili Riječ Božju, susreli se s Kristom u prvim molitvama, odlascima u crkvu, na vjeronauku, u sakramentu pričesti, krizme. Evo prilike da se zahvalimo Bogu i roditeljima na daru zemaljskog i vječnog života. Oni su nas rodili, u vjeri odgojili, krstili da postanemo članovi Božjeg naroda i djeca Božja. Pomozi nam, Gospodine, da svatko od nas razumije i prihvati ono poslanje koje si mu ...
Zaboravljeni kompas
Očima svećenika

Zaboravljeni kompas

Tražimo izlaz iz bolest opasne po život. Svakodnevna pitanja bez trenutačnog odgovora: Jesu li liječnici sigurni da je dijagnoza ispravna i ako je, što nam je dalje činiti, hoćemo i koliko dugo biti u čekaonici smrti? Nadam se da smo prošli fazu šoka, kriznih situacija. Šok je, prema jednoj definiciji, neočekivana reakcija koju prati osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Stari bi pisac Toma Kempenac zaključio da mi živimo u svijetu koji je izgubio kompas, gdje su biblijske, crkvene i moralne vrijednosti zastarjele, izrugivane, kod mnogih odbačene. To se događa na razini kršćanskog života i prirode, u kojoj je čovjek bespoštednim izrabljivanjem postao gospodar stvorenoga, a ne sluga. Nekad davno sam čitao Pismo indijanskog poglavice bijelom čovjeku. On ga opominje i podsjeća d...
Uskrsna zvona
Poučne priče

Uskrsna zvona

Kad zakorači preko praga osjeti hladnoću i vlažni, ustajali, zrak zvonika. Drvene stepenice po kojima je, učini mu se, kao do jučer uzlazio u jednom dahu učiniše mu se strmije nego ikada. Dopre do prvog odmorišta. Uplovi pogledom u svjetlost okruglih prozora. Razasute kuće u nedogled. U zaleđu razazna vijugavu, srebrenu crtu rijeke. S mukom se zaputi dalje. Danima ga je progonila davna želja da na uskrsno jutro odzvoni na način svoga djeda i oca. Visoko gore čekala su ga zvona. Iako više nije zvonar, osjećao ih je kao nešto svoje. Osjeti nemoć u staračkim koljenima i srce u grlu. Kod velikih prozora uvijek je bilo vjetrovito. Zastade i obrisa znojno lice. Udahnu svježinu vjetra. Počesto je s ove visine promatrao kuće i okućnice i kuću djevojke koju je kasnije oženio i s njome djecu...
Svijet je lijep, a život je dar s neba
Očima svećenika

Svijet je lijep, a život je dar s neba

Konačno imam vremena prebirati po zapisima koje sam pisao prije Bog zna koliko godina. Sad sam "na prinudnom odmoru", potaknut velikim katastrofama koje su pogodile naš planet. Budim se. Jutro nad mojom Domovinom. Žamor. Vrapci najavljuju dan. Razmišljam kako ovaj svijet pripada čovjeku, meni i tebi. Svijet je lijep. Razmišljam što smo mi ljudi od njega učinili. Viju se gusti pramenovi dima nad tvornicama. Rijeke primaju onečišćene vode. Svijet je lijep, ali ne za ptice koje stradavaju od smoga nad ravnicom. Svijet je lijep, ali ne za ribe u onečišćenim vodama. Čitao sam izjavu nekoga indijanskog poglavice: “Ako strada priroda, stradat će i čovjek.“ Bog je stvorio ljepotu šuma, voda, pašnjaka, ljepotu cvijeta. Želio je da to bude okoliš u kojem će stanovati čovjek i život. Svijet je ...
Ozdravljenje gubavca
Pjesme

Ozdravljenje gubavca

Toliko toga je skriveno u nama, u krvi našoj. Život i smrt, kao ponornice teku pa izbiju u bolesti. Sve se uskovitla, procvjeta nemirom i zaboli. Zdravi nas izbace iz društva, obilježe, postajemo prijetnja i stranci njima i svojima. Htjeli smo ga pozdraviti izdaleka. Mahnuo je rukom. U očima njegovim vidjeli smo samilost. "Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!" Vikali smo uglas. Ušutkavali nas oni uokolo zgroženi našim ranama. Naredi da nas pozovu. Od njegova dodira poče ozdravljenje. Ranjena koža buja, raste, prska kao pupovi u proljeće i drhti kao mlada vrba nad vodom. Nakon kupanja u Siloamu prvi put smo, na mladoj koži, osjetili topli popodnevni vjetar.