Sveti Joakim i Ana, Isusovi sveti Dida i Baka

Svako dijete ima roditelje, ali ima i djeda i baku. Prvi odgojitelji vjere, ali i svega ostaloga su roditelji. No, gledajući dijete moguće je dosta toga saznati i o djedu i baki. Danas su sveti Joakim i Ana. Isusovi djed i baka. Biblija ih niti ne spominje. Ali tradicija ih dobro pamti. Sveti Joakim i Ana su odgojili malu Mariju koja će kasnije postati Isusovom majkom. Njezin utjecaj na Isusov život je velik i evanđelja nam to dokazuju. Mnoge trudnice i mlade majke molile su devetnicu svetoj Ani. Poznate su pobožnosti u kojima rodilje traže zaštitu sv. Ane koja je, prema predaji, svoje dijete, malu Mariju rađala u starijoj dobi.

Mladi roditelji se još uvijek usklađuju i u bračnom životu. Pokušavaju na poslu biti uspješni i izgraditi karijeru. Potrebni su uređenja vlastitog životnog prostora gdje će biti dom nove obitelji za njih i njihovu djecu. Toliko toga im je potrebno. Žele zadržati prijatelje iz svoje mladosti, žele stjecati nove, zajedničke prijatelje. Odlaskom u vrtić i dijete širi svoj socijalni krug i ono upoznaje drugu djecu, a roditelji druge roditelje. Biti mladi roditelj traži brze promjene, brzo razmišljanje, premišljanje, puno rada i malo spavanja. Po mogućnosti sve to s osmijehom. Podrška mladim i novim obiteljima, njihovom rastu i kvalitetnom sazrijevanju mogu biti djed i baka. Obično je to stariji bračni par, ljudi u zrelim godinama. Oni koji su sami odgojili svoju djecu i koji sada mogu biti podrška i uporište mladoj obitelji.

Niste zaboravili, zar ne, roditelji su prvi odgojitelji svoje djece. Jedna je to od velikih životnih istina, ali i važan dio studija katehetike. Teško je to razumjeti srcem i dušom kada je studentu/studentici oko dvadeset godina života. Nauči se ispit, položi i krene u život. No, studenti postanu u međuvremenu roditelji i tada počinju osjećati ono što su u studenskim danima naučili. Tada kreće primjena naučenog. Iako vjeroučitelji cijeli radni vijek provode s djecom, ipak odnos prema vlastitoj djeci drugačiji je od svih odnosa koje posao nosi.

Biti roditelj središnji je ‘životni posao’. Od trenutka začeća, a osobito od rođenja djeteta, životi roditelja trajno se mijenjaju. Dotadašnji bračni par dobiva novu, trajnu dimenziju. Postaju roditelji. Neće se to promijeniti niti kada djeca odrastu, kada odu od kuće, a niti kada osnuju svoju obitelj. Pa ipak, kada ‘vide sinove svojih sinova’ postat će djed i baka. Tada počinje nova avantura života.

Biti baka ili djed. Velika je to odgovornost. Odgovornost pred Bogom i ljudima. Važno je podržati roditeljska nastojanja u odgojnim postupcima, ali dati i svoj dio rastu i odrastanju malog čovjeka. Ljeti mnoga djeca vrijeme provode s djedovima i bakama. Veliko je i milosno to vrijeme koje je dano svima: i djeci i roditeljima i djedovima i bakama. Vrijeme je to koje treba mudro iskoristiti. Učiti živjeti, ali i poučavati druge umjeću života. Prenijeti iskustvo vjere i međusobnog poštovanja mladom biću je odgovornost pred kojom je važno biti budan i svjestan svoje uloge i neponovljivosti vremena.

Biti baka ili djed je iznimno uzbudljivo iskustvo. Bakom i djedom se postaje u godinama kada točno znamo što hoćemo, a što nećemo. Baka i Dida imaju jasno izgrađene stavove o vjeri, ljubavi i smrti. Ne brinu više brige koje pritišću roditelje. Djedovi i bake su davno riješili pitanje karijere, stambenog prostora, a imaju, najčešće slično mišljenje i o politici ili nekim drugim manje važnim stvarima. Djedovi i bake imaju vremena za neke smirenije razgovore, za neke sporije aktivnosti poput šetnje. Djedovi i bake uzimaju vrijeme za čitanje knjiga koje nisu stigli pročitati dok su bili mladi. Djedovi i bake znaju kako su neki događaji u životu čovjeka jako bitni, a znaju i kako neki događaji nisu bitni ali služe samopromociji i javnom pokazivanju.

Djedovi i bake žive puno smirenijim ritmom. Djedovi i bake mogu svojoj unučadi pružiti puno više nego što su pružali svojoj djeci. Često mladi roditelji kažu: „Nisi tako činio/činila, nisi tako govorio/govorila kada sam ja bila mala… a sada mojoj djeci govoriš/činiš…“ Ne vrijedi objašnjavati. Jednostavno je to istina.

Roditelji su ti koji su odgovorni za pravila odgoja. Oni su prvi odgojitelji. O njima ovisi vjera njihova djeteta. Drugačije je biti baka i djed. Djedovi i bake svim tim pravilima daju dodatnu vrijednost. Mogu dati dodatna iskustva i tako podržati roditeljska nastojanja. Drugačija iskustva i uvide daju djed i baka, a drugačije roditelji. Djetetu su potrebni roditelji, ali i mudri djed i baka. Oni stariji ljudi koji će biti dovoljno blizu mladoj obitelji kada im je pomoć potrebna, ali i dovoljno daleko kada sami moraju donositi odluke koje se tiču njihove obitelji. Dovoljno blizu uzeti u krilo unuče, staviti naočale na nos i pročitati priču i onda kada nije vrijeme za spavanje. Dovoljno daleko da ne vide bolna usklađivanja mladog bračnog para. Dovoljno blizu kada malo biće ima temperaturu, a mama i tata moraju ići raditi. A dovoljno daleko kada mlada obitelj ide zajedno na putovanje ili na godišnji odmor.

Djedovi i bake vole svoju unučad na nježniji način. Sjetite se samo svoga djetinjstva. Svi nosimo sjećanje na djeda i baku. Vrlo često su to nježna i topla sjećanja. Sjećanja na osmijehe, na dodatno vrijeme, sjećanje na zagrljaje i poljupce, sjećanje na nježnost.

Svima koji su djed i baka ili se tako osjećaju neka sveti Joakim i sveta Ana budu uzori i mjerilo života. Čestit vam Dan djedova i baka!