Duhovi (A) – homilija

Uvod i pokajnički čin

U današnjoj poslanici (1Kor 12, 3b-7, 12-13) Pavao veli: Nitko ne može reći “Gospodin Isus”, osim u Duhu Svetome. Pavao hoće reći da nije moguće učiniti ništa dobra, niti izreći i najkraću molitvu – kao što je ova Gospodin Isus, a da to ne bude snagom Duha Svetoga. Sve dobro što mislimo i činimo, dolazi poticajem Duha Svetoga, dolazi njegovom snagom. Zato se ne oholimo zbog dobra kojeg činimo, nego zahvaljujemo Bogu, što nas je učinio dionicima svoga spasenja i svoga djelovanja u svijetu. Evo, danas na svetkovinu Duhova Crkva nam to na poseban način stavlja pred oči. Htjeli bismo u poniznosti, jednostavnosti i duhovnoj radosti poslušati Božju riječ koja nam o tome govori i dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Zamolimo Boga Oca da nam snagom Duha Svetoga grijehe oprosti da nas po tome istome Duhu uputi pravim putem da bismo činili djela dostojna onoga koji nas vodi i jača.

  • Gospodine, tvoj je Duh u počecima vremena lebdio nad vodama. Gospodine, smiluj se!

  • Kriste, ti si svojim učenicima na dan Pedesetnice od Oca poslao svoga Svetoga Duha. Kriste smiluj se!

  • Gospodine, ti i danas na svoju Crkvu snažno izlijevaš mnogostruke darove Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

U onim vremenima kada je u obitelji bilo više djece, redovito desetero i više, bilo je posebno ozračje u kući: sva djeca od istog oca i od iste majke – a tako različiti! To je ta čudesnost našeg ljudskog života. Svi smo isti – ljudi smo! – a ipak, toliko različiti! I tjelesno i duševno i duhovno i po iskustvu i po životnim pričama. Pa čak i jednojajčani blizanci vode vlastite živote, imaju različit razvoj i različite životne putove. To je to bogatstvo života, osobito ljudskog života. I te različitosti ne stavljaju nas jedne ispred drugih, nego jedne kraj drugih, da izgrađujemo svijet sastavljen od nebrojeno čudesnih boja. Božje je to djelo.

Različiti su darovi, a isti Duh

Tako Pavao s divljenjem gleda na zajednicu prvih kršćana u Korintu. Ne samo da su bili različiti među sobom, baš kao što se ljudi uvijek među sobom razlikuju i nadopunjuju, nego su bili i različiti po duhovnim darovima koje su bili dobili. Govorio je Pavao o tome kako neki među njima imaju dar prorokovanja, drugi dar liječenja, drugi opet dar jezika, dar služenja, dar razlučivanja duhova. Sve same čudesne i veličanstvene stvari! I onda, nastavlja Pavao u današnjem čitanju: Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. Koju god je, dakle, plemenitu sposobnost neki od njih imao, bilo je to od Boga i izraz Božje snage. Prema tome nemjerljivo je i neusporedivo ono što Bog različitim ljudima daje. Niti možemo Boga prozivati što nam je dao ovaj ili onaj dar, niti se možemo Božjim darima hvastati.

I mi to trebamo imati stalno na pameti. To da postojimo – Božji je dar. Sve naše sposobnosti, sve naše vrline tjelesne, duševne i duhovne – Božji je dar. S jedne strane, to nas – s pravom! – ispunja ponosom i radošću, ali, s druge strane, trebamo znati da se ničim ne možemo hvaliti kao svojim. Ta što je stvarno, u potpunosti moje? Sve je Božji dar. Njemu zahvaljujem i njega trebam proslavljati svojim životom i svojim darovima. Zato, kad se netko hvasta svojim sposobnostima, kad se netko zbog njih uzdiže iznad drugih, kad se zbog njih počne oholiti, kad na osnovu njih postane sebičan i nasilan, takav čovjek pogrđuje i darove koje je dobio i onoga koji mu ih je dao. To su oni za koje Isus veli: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati (Lk 12,48).

Svakome se daje očitovanje Duha na korist

Pavao dalje poučava kako valja shvatiti i prihvatiti Božje darove. Veli: A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Nakon što smo prihvatili da je svaka sposobnost od Boga, onda trebamo razumjeti da su nam darovi dani zato da bismo ih upotrijebili za druge. Evo, danas se sjećamo onog duhovskog čuda, kada su apostoli govorili tako da su ih na svom materinjem jeziku razumjeli ljudi različitih jezika. Kasnije vidimo apostole – koji su po sebi većinom bili neškolovani i bojažljivi – kako velikom silom naviještaju riječ i čine čudesa. Zašto su dobili takvu silnu snagu? Zato da mogu naviještati evanđelje i donositi drugima blagu vijest Kristova spasenja.

Tako bi trebalo biti sa svim našim sposobnostima i darovima. Bog nam daje različite darove tjelesne, duhovne i duševne da bismo bili na korist svojim bližnjima. Jer, tko svoju sposobnost, svoj dar uzima samo za svoju korist, nalik je onome sluzi što nije gospodarov talent razvijao i množio, nego ga je zakopao u zemlju. Bog nas poziva da služimo jedni drugima. Ta zato nas je obdario različitim darima. Svoju ljubav, svoje služenje ponajprije treba činiti u svojoj obitelji, pa onda sve šire i šire, sve do posljednjeg čovjeka kojemu možemo pružiti – ako ništa drugo – ono barem lijepu, ljubaznu i srdačnu riječ. Stvoreni smo za davanje, darivanje, jer smo od Boga koji je Dobrota, Darivanje, koji je Ljubav.

Mir vama!

Čuli smo kako danas u evanđelju (Iv 20, 19-23) Isus govori: Mir vama. Samo od njega dolazi mir, samo od njega koji je i došao zato da sama sebe preda za nas. Samo tako ćemo i mi naći mir svojoj duši, budemo li imali srca, dobrote i ljubavi da svoje sposobnosti koristimo za svoje bližnje, za potrebite. Od Boga nam je mir, radost i nada, baš kao što veli psalam: Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati (Ps 67,6-7). Mir Kristov plod je Duha Kristova. Molimo zato Gospodina da u miru primamo darove njegova Duha, da se u miru njima služimo na radost i korist ljudi kojima služimo, a nama na spasenje. Jer ako su nedostatne snage u nama, neizmjeran je Duh i snaga Duha kojim smo opečaćeni.