Petak, 20 svibnja

Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3
5. vazmena nedjelja (C): Bog učini po njima
Homilije u godini C

5. vazmena nedjelja (C): Bog učini po njima

Čitanja: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35 Većina od nas zna kako se zvao čovjek koji je prvi nogom stupio na mjesec. Neil Armstrong. On je zlatnim slovima upisan u ljudsku povijest. Međutim, valja znati da su iza njega stajali desetci tisuća inženjera i stručnjaka svih vrsta, koji su omogućili taj veliki poduhvat. Koračanje po Mjesecu nije samo zasluga toga astronauta, nego je to velika zasluga svih tih stručnjaka, kao i svih poreznih obveznika koji su to financirali. Tako će i naši uspješni športaši reći da iza njihova uspjeha stoje njihovi roditelji, trener, sponzori, i svi oni koji su ih ohrabrivali i pomagali im. Isto je tako i s velikim i svetim ljudima. Evo. Pavao i Barnaba uputili su se kao putujući misionari-apostoli na svoje prvo misijsko putovanje. ...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod (procesija) na Tijelovo
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod (procesija) na Tijelovo

1. Nastanak ovog blagdana Tijelovo, odnosno Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove nastala je sredinom 13. st. U ranom srednjem vijeku kršćani su se sve rjeđe pričešćivali, jer se previše naglašavala ljudska nedostojnost za primanje tako uzvišenog sakramenta. Uskoro je pučka pobožnost u svetoj misi sve više častila Krista prisutnog pod prilikama kruha i vina, a sve manje doživljavala da se tu radi o Kristu žrtvovanom koji se daje kao hrana. Misa je postala trenutak slavodobitnog silaska Kristova među svoje vjernike. Tako je vrhunac euharistijske pobožnosti bilo promatranje posvećene hostije. Ta se pobožnost posebno počela širiti poslije 1000. godine, a osobito na području današnje Belgije. Tako stižemo do jedne privatne objave: Ivana od Retinea (1193.-1258.), poglavarica jednog sa...
4. vazmena nedjelja (C): Ovce?
Homilije u godini C

4. vazmena nedjelja (C): Ovce?

Čitanja: Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30 Nitko od nas ne želi da mu drugi određuju što treba činiti. Naglašavamo da smo slobodni ljudi. Neki će onda u tome smislu ustvrditi da im ne treba nitko određivati kako se ponašati, pogotovo ne Crkva ili zastarjeli moral djeda i bake. Ukratko, ne želimo biti ovce koje bleje i bez razmišljanja idu za onim tko ih vodi. Međutim, što se tiče povodljivosti i ovčjeg načina ponašanja, stvari nisu baš tako jednostavne. Metode su danas nešto drugačije, ali je rezultat isti. Danas nas mediji i reklame tako „obrade“ da smo mi uvjereni da su neki izbori naši vlastiti, a zapravo su nam oni suptilno nametnuti. Mi nismo ni svjesni koliko smo podložni reklamama. Jednako tako i medijima, odnosno određenom načinu razmišljanja koja nam se...
3. vazmena nedjelja (C): Sto pedeset i tri
Homilije u godini C

3. vazmena nedjelja (C): Sto pedeset i tri

Čitanja: Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; Otk 5,11-14; Iv 21,1-19 Za ljude koji se vole dobro pogostiti prekrasno je kad je stol pun i prepun, bilo to kod kuće ili u nekom restoranu. Naprotiv – barem meni – nekako je tužno kada dobiješ na tanjuru jelo bogato ukrašeno s posebnim nekim umacima, a sve skupa bi se moglo staviti u tri žlice… Ivan opisuje kako su učenici, još uvijek zbunjeni nakon Isusova uskrsnuća, otišli ribariti. Cijele noći nisu ništa ulovili. Kada su se za jutarnje izmaglice približavali obali, Isus im s kopna doviknu da bace mreže na desnu stranu lađe. Nisu ga prepoznali, ali su tako učinili. I gle – mreža im je bila puna i prepuna. Tada su shvatili da je to Isus. I onda, veli Ivan, „Šimun Petar se popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset ...
2. vazmena nedjelja (C): Prvi i Posljednji
Homilije u godini C

2. vazmena nedjelja (C): Prvi i Posljednji

Čitanja: Dj 5,12-16; Ps 118,2-4.22-27a; Otk 1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31 Mnogim je ljudima tako važno biti prvi. U politici govorimo o „premijeru“, odnosno „prvom ministru“, govorimo o prvom mjestu na natjecanjima, o prvoj nogometnoj ligi. Govorimo o prvom, odnosno glavnom uredniku. Biti prvi! Nikad do kraja ostvarena čovjekova težnja. Redovito varljiva i nedohvatljiva. Koliko god se trudili, izmiče nam ono za čim težimo, a ako nam se i učini da smo nešto dohvatili, dobro znamo, neće trajati zauvijek. Godine prolaze, dolaze mlađi, a ja prelazim u drugi plan… A evo, Biblija to gleda iz drugačijeg kuta. U Knjizi otkrivenja Krist u viđenju ovako govori Ivanu: „Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova“. Prvi i Posljednji. Alfa i Omega. Poče...
Nedjelja uskrsnuća Gospodinova: Ne svemu narodu
Homilije za nedjelje, svetkovine i blagdane

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova: Ne svemu narodu

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9 Apostol Petar oduševljeno naviješta kako je Isus bio pomazan Duhom Svetim i snagom, kako je prošao svijetom čineći dobro, kako je činio čudesa, te kako je, nakon što je bio razapet, uskrsnuo od mrtvih kao pobjednik nad smrću i svakim zlom. Veli: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.“ Ovo baš nije jasno. Kako to da se uskrsli Isus nije očitovao svima, osobito svojim protivnicima, počevši od farizeja, preko velikog svećenika pa do Pilata, pa da im kaže: „Vidite li sada da sam bio u pravu?  Obratite se i slijedite moje evanđelje.“ I sav bi se narod okrenuo i obrat...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja

U Rimskom obredniku iz 1614. pa sve do reforme Drugog vatikanskog sabora, obred vjenčanja bio je veoma jednostavan. Svećenik bi tražio od mladenaca da izraze svoju privolu, koju bi on zaključio riječima: „Ja vas združujem u ženidbu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, pri čemu bi im omotao ruke svojom štolom. Nakon toga bi blagoslovio (samo jedan) prsten koji zaručnik stavi zaručnici na prstenjak lijeve ruke. Na koncu bi slijedila završna molitva. Međutim, u našim je krajevima bila uobičajena zakletva mladenaca nakon izrečene privole. Ta zakletva se temelji na nekim odredbama Tridentskog sabora. 1. „Confessio tridentina“ Pavao IV. je 13. studenoga 1564. bulom „Iniunctum nobis“ napisao Ispovijest vjere[1] i odredio da je imaju položiti svi oni koji stupaju u neku značajnu crkvenu službu t...
Cvjetnica – Nedjelja Muke (C): Leđa podmetnuh
Homilije u godini C

Cvjetnica – Nedjelja Muke (C): Leđa podmetnuh

Kojiput možemo u obitelji čuti prigovore: „Zar sam ja jedini/a lud/a u ovoj kući? Ja čistim za vama, ja iznosim smeće, ja postavljam stol, ja kuham, ja štedim svaku kunu, ja idem u kupovinu umjesto starih roditelja, ja pomažem djeci oko lektire. A što vi činite?" Stvarno može biti jako obeshrabrujuće kada čovjek ima dojam da je žrtva, da drugi iskorištavaju njegovu dobrotu i predanost. A slično je i izvan kuće, pogotovo na poslu. U mojoj se firmi (školi, uredu) uopće ne cijeni rad i zauzetost. Tko mi je rekao 'hvala' kada sam toliko puta besplatno odradio poslove koji po sebi ne bih morao? Tko mi je rekao 'hvala' što ni dana nisam bio na bolovanju? Tko mi je ikada zahvalio što sam toliko puta podmetnuo leđa za druge, što sam ih štitio onako kako bih zaštitio vlastito dijete…? Zvuči pozn...
Hosana
U sjeni krila Tvojih

Hosana

Evanđelja opisuju kako je Isus prije svoje smrti slavodobitno ušao u Jeruzalem jašući na magarcu. Pratili su ga njegovi učenici a veliko mu je mnoštvo klicalo: "Hosana Davidovu sinu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje". Mahali su palminim granama i sterali svoje haljine ispred njega. Bila je to – kako se činilo – posvemašnja potvrda Isusova poslanja i učenja i proslava njega samoga. Masa svijeta bila je oduševljena, svi su bili razdragani i sretni. "Dani ponosa i slave", rekla bi jedna pjesma. Znamo što je kasnije bilo. To isto razdragano mnoštvo koje je klicalo Isusu za nekoliko dana postalo je svjetina koja je za nj tražila smrtnu osudu govoreći: "Raspni ga, raspni!" To su oni slučajevi kad skupinu ljudi koja traži krv latinski jezik naziva "vulgus" – svjetina. Nije čudo da će ...
5. korizmena nedjelja (C): Činim nešto novo
Homilije u godini C

5. korizmena nedjelja (C): Činim nešto novo

Čitanja: Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11 Koliko god se mi željeli pokazati samouvjerenima, svatko od nas u sebi nosi neku traumu, neku muku, nešto čime se baš ne ponosi. U nekim stvarima se pred samima sobom ne možemo ponositi. Prekršio sam obećanje u važnoj stvari, iznevjerio sam vlastitu obitelj, pokazao jednom veliku nezahvalnost, ludovao u prometu, pretjerivao s alkoholom i tko zna što još, o čemu nikome ne želim govoriti. Bolje se i ne sjećati – samo kada bi se moglo… Kojiput stvarno nije lako samom sebi oprostiti. I onda, u tome kontekstu, čitamo kako prorok Izaija navodi Božje riječi: „Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?“ Upravo tako. Čemu trošiti vrijeme i život za nešto što vi...