»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu 3 i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
18. nedjelja kroz godinu (A): Pet kruhova
Homilije u godini A

18. nedjelja kroz godinu (A): Pet kruhova

Čitanja: Iz 55, 1-3; Ps 145, 8-9.15-18; Rim 8, 35.37-39; Mt 14, 13-21 Zacijelo ste čuli priču nekog vrijednog poduzetnika, koji je započeo s malim poslom, pa je ustrajnošću i velikim radom malo-pomalo pokrenuo velik posao. Za vrijednog i poduzetnog čovjeka nije nepremostiva prepreka ako započinje od maloga. Kao da se nešto slično dogodilo Isusu i njegovim učenicima. S njima je bilo silan svijet, pet tisuća ljudi, na rubu pustinje. Apostoli su vidjeli da je dan već na izmaku, a da je mnoštvo preveliko. Kažu Isusu da bi ih trebalo otpustiti da si na vrijeme mogu kupiti hrane. Kad im je Isus rekao da im oni, apostoli, daju nešto za pojesti, oni mu u čudu odgovore: „Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.“ Kako ništa? Pet kruhova i dvije ribe nije ništa. Pet kruhova i dvije r...
17. nedjelja kroz godinu (A): Salomonova mudrost
Homilije u godini A

17. nedjelja kroz godinu (A): Salomonova mudrost

Čitanja: 1Kr 3, 5.7-12; Ps 119, 57.72.76-77.127-130; Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52 Na samom početku vladavine kralja Salomona, Bog ga pita koji bi dar od njega htio dobiti. Salomon traži od Boga dar mudrosti, jer misli da mu je to najvažnija osobina koju treba imati, da bi mogao dobro vladati. Bog hvali Salomona zbog tog izbora i daje mu mudrost. Međutim, stvari se kasnije nisu baš najbolje razvijale. Salomon je više shvatio mudrost kao znanje, inteligenciju, pronicavost, ali se ipak pogubio u pravoj mudrosti, onoj koja čovjeka upravlja da vodi mudar, ali i čestit život. Počeo je živjeti veoma raskošno. Tako, kad mu je kraljica od Sabe došla u pohode, divila se njegovom umnošću. Ali kada je vidjela „dvor koji bijaše sagradio, jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost nj...
16. nedjelja kroz godinu (A): Bog koji se brine
Homilije u godini A

16. nedjelja kroz godinu (A): Bog koji se brine

Čitanja: Mudr 12, 13.16-19; Ps 86, 5-6.9-10.15-16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43 O nekim stvarima dijete jednostavno ne razmišlja. Kad se probudi, zna da će dobiti doručak, da će mu roditelji nabaviti sve što je za školu potrebno, da će mu dati sve ono što je za život potrebno, pa i više od toga. Tako mala djeca vele: „Kada mama nema kunâ, onda ih kupi.“ I sve bude u redu. Biblija kaže da smo pred Bogom svi djeca. Bog je onaj koji skrbi da život na zemlji opstane. Tako psalmist hvali Božju providnost: „Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.“ I onda nabraja čudesno kretanje nebeskih tijela, godišnjih doba i čudesnu raznolikost života na kopnu, u zraku i u vodama. U Knjizi mudrosti čitamo pohvalnicu Bogu: „Osi...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (10. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (10. dio)

Obred pričesti Euharistijsko slavlje podrazumijeva pričest. Isusove su riječi jasne: „Uzmite i jedite… uzmite i pijte“.[1] U počecima – od apostolskih vremena – upravo je tako i bilo: svi koji bi sudjelovali u lomljenju kruha, odnosno Gospodnjoj večeri, jeli bi i pili od te žrtvene večere.[2] Sredinom 2. st. sv. Justin svjedoči kako se odmah nakon zaključene euharistijske molitve „od euharistijske hrane svakome dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.“[3] U počecima dakle nije bilo posebnog obreda pričesti, nego se on kasnije razvio. Prikazat ćemo taj razvoj s naglaskom na prethodni i važeći misal. Evo kako to izgleda u ta dva misala.[4] Prethodni misal Važeći misal Oče naš Embolizam Mir Gospodnji bio vazda s vama… Lomljenje hostije ...
Otpočinite malo
U sjeni krila Tvojih

Otpočinite malo

Evo jedne zgode iz pedesetih godina prošloga stoljeća. Pripovijedao mi je sada već pokojni svećenik. Iz susjednog sela došao mu čovjek zaprežnim kolima: trebalo je ići bolesniku zbog bolesničkog pomazanja i pričesti. U tom slučaju nema odgađanja. Spremio se, uzeo pričest i sveto ulje i sjeo u kola. Međutim, konj je išao napadno sporo, a čovjek ga nije požurivao. Nakon nekog vremena župnik je izgubio strpljenje i rekao: „Zar ne možeš malo brže potjerati konja?“ Seljak mu mirno uzvrati: „Samo tako, i nikako drugačije, i tamo i natrag…“ I onda mu objasni da je konj bolestan, da ga je to jutro „digao“ i pošao po svećenika, jer je to svome bolesnom kumu obećao. Razdaljinu između ta dva sela on treba proći četiri puta. Kad bi tako bolesnog konja oštrije gonio, konj bi zacijelo uginuo. Tako ...
Hodati
U sjeni krila Tvojih

Hodati

Koliko god nam životni standard bio viši nego prije tridesetak godina, mi nezdravo živimo i to prvenstveno stoga, jer se ne krećemo. Sjedimo za računalom, sjedimo pred televizorom, sjedimo u automobilu, sjedimo u kafićima. Idemo automobilom u trgovinu, u školu – i u crkvu. Štedimo nožice svoje djece i čuvamo ih od kišnih kapi, pa ih zato vozimo u školu…. A liječnici će reći – treba se gibati, treba hodati. A čovjek je po svojoj naravi putnik, čovjek je hodač. U evanđeljima stoji kako je i Isus „prošao svom Galilejom“. Prohodao je čitavu Palestinu. Tako i danas čovjek u hodu – sam ili u društvu – ima vremena za sebe; dok hoda može sabranije i jasnije sagledavati svoj život. U našem sjedilačkom načinu života nije čudo da se, na primjer, sve više otkriva posebna vrijednost hodočašća, oso...
15. nedjelja kroz godinu (A): Sa svom žudnjom
Homilije u godini A

15. nedjelja kroz godinu (A): Sa svom žudnjom

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Donedavno su ljudi vjerovali da je na Zemlji i u svemiru sve savršeno skladno i nepromjenjivo. Sunce izlazi u točno određeno vrijeme, svaka je zvijezda na svome mjestu, planeti se kreću po svojim utabanim stazama… A onda je otkriveno da Zemljina os vrtnje ne miruje, tako da zvijezda Sjevernjača nije uvije bila točno na sjeveru, da Zemlja usporava svoju vrtnju, da se Mjesec u svojoj stazi pomalo udaljava od Zemlje, da zvijezde u našoj galaksiji uopće ne miruju, da se galaksije kreću, a cijeli svemir vrlo vjerojatno širi. Zvijezde imaju svoj životni vijek. Ništa u svemiru nije vječno. „Panta rhei – Sve teče“, rekao bi drevni grčki filozof. To je očito bilo jasno i apostolu Pavlu. On prvo govori o preobrazbi i vječnom živo...
14. nedjelja kroz godinu (A): Jaše na magarcu
Homilije u godini A

14. nedjelja kroz godinu (A): Jaše na magarcu

Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30 Kako se prikazuju velikani iz prošlosti nekog naroda? Uzmimo kip bana Jelačića ili kralja Tomislava u Zagrebu. Naravno, na konju. Jahač je simbol ratnika, pobjednika, onoga koji narod vodi u svijetlu budućnost. Tako su redovito bili prikazivani Aleksandar Veliki, rimski carevi, svi srednjovjekovni carevi i kraljevi… Konj u propanj, a mač ili koplje u junačkoj desnici! Međutim, prorok Zaharija na posve drugačiji način vidi budućeg Mesiju: „Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan, jaše na magarcu…“ Pomalo komično. Pobjedonosni kralj jaši na magarcu? Valja razumjeti tu simboliku. U ono je vrijeme konj bio životinja koja se koristila isključivo u ratnim pohodima, a seljak je za oranje,...
14. nedjelja kroz godinu (A): Sakrio od mudrih i umnih
Homilije u godini A

14. nedjelja kroz godinu (A): Sakrio od mudrih i umnih

Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30 Što je preduvjet ozbiljnog znanstvenog istraživanja? Svijest znanstvenika da puno toga ne zna, otvorenost prema neočekivanom… Kada su u pitanju istraživanja u prirodi ili u svemiru, pravi je znanstvenik – rekli bismo – ponizan istraživač svjestan da je ono što on ne zna i ne razumije na tisuće puta veće od onoga što mu je poznato i što je u međuvremenu otkrio. Onaj koji bi se hvastao da sve zna, zavrijedio bi samo podsmijeh. Još puno prije Krista veliki je filozof Sokrat kratko ustvrdio: „Znam da ništa ne znam.“ Smatrao je da je jedino što je spoznao – vlastito neznanje i ograničenost. Pravi znanstvenik je ponizni istraživač. Kao da i Isus nastavlja misao ovoga velikog filozofa kada u svojoj molitvi veli: „S...
14. nedjelja kroz godinu (A): Jaram je moj sladak!
Homilije u godini A

14. nedjelja kroz godinu (A): Jaram je moj sladak!

Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30 Veli Isus: „Jaram je moj sladak i breme je moje lako.“ Može li ikoji jaram biti sladak i bilo koje breme lako? Naravno, može. Kada razgovaram s roditeljima novorođenčeta, pitam ih kako su, kako noću spavaju. I redovito ushićeno govore kako je njihovo čedo prekrasno, kako se bude samo dva ili tri puta noću i kako je prekrasan osjećaj imati dijete. Buditi se dva ili tri puta noću. Nije li to breme, jaram, tlaka? Ne, kada je u pitanju vlastito djetešce. Dakle, nije bitan jaram, muka i nevolja. Bitno je zašto i zbog čega to nosimo. U tome svjetlu možemo gledati i „strahote“, „preveliku strogost“ i „zaostalost“ nekih vjerskih načela. Za ono što čovjek voli, što mu ispunja život smislom, čovjeku nije teško podnije...