Autor: Dr. Zvonko Pažin

Profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Desiderio desideravi – apostolsko pismo pape Franje
[Novo]

Desiderio desideravi – apostolsko pismo pape Franje

Nakon što je 16. srpnja 2021. objavio motuproprij „Traditionis custodes“ kojim ograničava liturgijska slavlja prema liturgijskim knjigama izdanim prije Drugog vatikanskog sabora, papa Franjo je 29. lipnja 2022. objavio apostolsko pismo „Desiderio desideravi“ kojim se obraća ne samo biskupima, svećenicima i redovnicima, nego i laicima.[1] U uvodu papa kaže: „Ovim pismom želim doći do svih – nakon što sam već pisao biskupima povodom objavljivanja motuproprija 'Traditionese custodes' – da bih podijelio s vama neka razmišljanja o liturgiji, koja je temeljna odrednica za život Crkve.“ Onkraj rasprave zašto bi bogoslužje obnovljeno nakon Drugog vatikanskog sabora bilo primjerenije od onoga prije obnove i onkraj pravne rasprave, može li i treba li papa ograničiti uporabu nekih liturgijskih kn...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod na Markovo
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod na Markovo

U našem vlastitom obredniku iz 1933. nalazimo „Ophod n Markovo“.[1] U Strossmayerovom obredniku stoji: „Red po kojem uz Velike litanije biva provod za dan sv. Marka, kad se i usjevi blagoslivlju“.[2] U Rimskom je obredniku ovaj obred poznat kao „Velike litanije“ (Litaniae maiores) i to 25. travnja, na Svetog Marka.[3] Povijesno govoreći, to su bile pokorničke procesije. Tu je procesiju uveo već papa Liberije (352.-366.) kao ustuk poganskim procesijama (ambarvalia) za dobar uspjeh sjetve koje su se također slavile 25. travnja.[4] U Rimskom je obredniku sačuvan izrazito pokornički značaj ovih procesija, dok se u našim obrednicima to prvenstveno gleda kao na blagoslov usjeva i ne odaje toliko dojam pokorničkih procesija. 1. Velike litanije u Rimskom obredniku Red je vrlo jednostavan...
Gospa
U sjeni krila Tvojih

Gospa

U kolovozu u Crkvi slavimo najveći Marijin blagdan, koji se zove Uznesenje, popularno Velika Gospa. Međutim, najvažniji i najveći naslov Isusove majke Marije jest – Bogorodica. Tako stoji u službenim molitvama Crkve na Zapadu, ali i na Istoku. Kako to da je na Zapadu (osobito u romanskim jezicima), kao i u nas, najpopularnije je naziv jednostavno – Gospa (Madonna), dakle „Gospođa“ u najuzvišenijem smislu. Gospa? U čemu je njezina veličina, njezina plemenitost i uzvišenost da bi ona bila jednostavno Gospa, pisana velikim početnim slovom? Teolozi će reći da je to zbog toga jer je rodila Isusa. Točno. Međutim, valja gledati njezinu veličinu i na drugi način. Evo. Marija je kao mlada djevojka zacijelo imala vlastite snove i maštanja kako bi trebao teći njezin život. I onda dolazi anđeo Gab...
20. nedjelja kroz godinu (C): Razdjeljenje
Homilije u godini C

20. nedjelja kroz godinu (C): Razdjeljenje

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 U Rimskom carstvu i vremenima progona kršćana, kad je pripadnost Crkvi bila po život opasna, znalo se dogoditi da su kršćane prokazivali najbliži članovi obitelji i tako ih praktički izručili smrtnoj presudi. Događalo se upravo ono o čemu Isus govori u Lukinom evanđelju: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Isus ovdje govori i iz vlastitog iskustva. U Markovu evanđelju čitamo: dok je Isus propovijedao,  „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer ...
19. nedjelja kroz godinu (C): Vjera
Homilije u godini C

19. nedjelja kroz godinu (C): Vjera

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u dobroga Boga, vjeru u vječni život. Poslanica Hebrejima na poseban način hvali vjeru biblijskih velikana: „Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje) onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, z...
18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov
Homilije u godini C

18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov

Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21 U Isusovo vrijeme Židovi su bili iste vjere, tako da je riječ „Židov“ označavala i vjeru i nacionalnu pripadnost. Međutim, kršćani su bili veoma šaroliko društvo kako u nacionalnom, tako i u društvenom smislu. I onda su se među njima počela javljati ružna nadmetanja i podjele: tko je kojeg podrijetla, društvenog položaja, tko je bolji kršćanin. I onda Pavao u Poslanici Kološanima govori za ono vrijeme na nečuven način. „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Pogledajmo. Grk – Židov. Velika je to bila razlika. S jedne strane grčka kultura i danas stoji u temeljima europske kulture: filozofija, književnost, slikarstvo, kiparstvo, matemat...
Jakov i Ivan
U sjeni krila Tvojih

Jakov i Ivan

Apostol Jakov, brat apostola Ivana, u katoličkom kalendaru se slavi koncem srpnja. Naziva se „Stariji“ da bi ga se razlikovalo od drugog apostola koji se zvao Jakov Alfejev, zvan „Jakov Mlađi“ i koji se zajedno s apostolom Filipom slavi početkom svibnja. O apostolu Jakovu Starijem ističe se sljedeće: on je oko 42. godine prvi od svih apostola bio pogubljen zbog Isusova imena. Herod mu je dao odrubiti glavu, kako to stoji u Novom zavjetu. Međutim, prema kršćanskoj predaji, njegov brat Ivan doživio je duboku starost i – prema kršćanskoj predaji – jedini je od svih apostola umro prirodnom smrću. Kako to razumjeti? Vjernik bi rekao da je šteta da je jedan apostol tako radno završio svoj život – a mogao je još dvadesetak godina naviještati evanđelje. Još je teže razumjeti po kojem je to kr...
17. nedjelja kroz godinu (C): Velika je vika
Homilije u godini C

17. nedjelja kroz godinu (C): Velika je vika

Čitanja: Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13 U svoje su vrijeme nas djecu plašili zbog naših nepodopština riječima: „Bog će te pokarati“. Ili: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Pa se tako može steći slika da je Bog nalik policijskom vozilu u ophodnji koje zaklonjeno iza nekog drveta, hvata vozače koji prebrzo voze. Ne bismo tako htjeli gledati na Boga. Ali, s druge strane, može li u nedogled „nekažnjeno“ ostati uporno kršenje nekih moralnih zakona, i zapovijedi, prema onome: „Vrč ide na vodu dok se ne razbije“? Evo u tome smislu strašne zgode iz Knjige postanka. Stanovnici Sodome i Gomore potpuno su se okrenuli od Božjih zapovijedi i gotovo svih moralnih zakona. I onda su jedne večeri neki muškarci gotovo provalili u Lotovu kuću da bi silovali nj...
16. nedjelja kroz godinu (C): Dopunjam što nedostaje?
Homilije u godini C

16. nedjelja kroz godinu (C): Dopunjam što nedostaje?

Čitanja: Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42 Nažalost, puno je zla u svijetu: od psovke, obiteljskog nasilja, preko bezdušnog bogaćenja pa sve do ratova. Zbog toga i danas neki pokreti u Crkvi smatraju da je potrebno činiti pokoru koja bi bila zadovoljština Bogu za strašne grijehe ovoga svijeta. Odakle to uvjerenje da jedan čovjek pred Bogom može dati zadovoljštinu za grijeh drugoga čovjeka? Vjerojatno je to utemeljeno na (površnom) razumijevanju ovih Pavlovih riječi: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“ Ispadne da je Kristovo trpljenje i otkupljenje nekako nezavršeno i nesavršeno, pa onda mi moramo nadopunjavati ono što on nije do kraja učinio. Naravno, da to nije tako. Novi zavjet...
Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”

U Strossmayerovu obredniku nalazimo obred „privjenčavanje“, tj. blagoslov supružnika o pedesetoj obljetnici ženidbe, što nije sadržavao tadašnji Rimski obrednik, kao ni mnogi drugi vlastiti obrednici.[1] Evo kraćeg prikaza. 1. Slavlje obljetnice vjenčanja u drevnim liturgijskim knjigama Da podsjetimo. Kršćani nisu u počecima mali određen obred vjenčanja, nego su se držali građanskih običaja, isključujući, naravno, poganske elemente. Možemo samo pretpostaviti da su imali neke prigodne molitve u okviru svoje zajednice. U 4. st. javlja se obred velatio nuptialis”, to jest blagoslov mladenaca od strane biskupa. Međutim, teško je da su svi kršćani tako sklapali ženidbu. Ako se i slavio pred svećenikom, obred vjenčanja sve do Tridentskog sabora bio je tek „na vratima crkve“, a onda bi ...