Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov vina i grožđa
U našim starim obrednicima nalazimo više blagoslova vezanih uz vino i vinograd. Već je ovdje bilo spomenuto da je u sklopu ophoda na Markovo („Velike litanije“), poznatijem kao blagoslov polja, bila posebna molitva i za vinograde.[1] Osim toga naši obrednici donose Blagoslov vina o blagdanu Sv. Ivana Evanđeliste, Blagoslov vina na vjenčanju te Blagoslov novoga grožđa o Blagdanu Preobraženja Gospodinova.[2] Prikazat ćemo ova tri blagoslova prema našim starim obrednicima.
1. Blagoslov vina o blagdanu Sv. Ivana Evanđelista
U Strossmayerovom obredniku nalazimo „Blagoslov vina na dan sv. Ivana evangjeliste“.[3] Identičan obred na latinskom jeziku nalazimo i u starim obrednicima koji su bili u uporabi u našim krajevima, još od 17. stoljeća: u ostrogonskim,[4] kaločkim,[5] i zagrebačkim.[6] Stari obrednici iz Münchena,[7] Salzburga[8] i Beča[9] imaju nešto drugačiji obred: prva od tri molitve slična je prvoj iz naših obrednika. U Rimskom je obredniku ovaj obred bio nepoznat sve do 20. st. Tako, na primjer, ne nalazimo ga u obrednicima iz 1855.[10] i 1893.[11] Prvi puta ga susrećemo u Dodatku Rimskoga obrednika iz 1872.[12] te 1906.[13] Identičan je obred i u izdanju iz 1929.,[14] a razlikuje se od obreda u našim vlastitim obrednicima. Ovog blagoslova nema u Đakovačkom obredniku iz 1933.
Od kuda običaj da se vino blagoslivlje upravo na blagdan Svetoga Ivana Evanđelista? Moglo bi se pomisliti da bi razlog bio taj, što se u to doba godine može smatrati da se mošt u potpunosti pretvorio u vino (vjerojatno je blagdan sv. Martina, 11. studenoga ipak preuranjen). Ovaj je običaj ipak povezan s jednom legendom koja pripovijeda kako je sv. Ivan Evanđelist u Efezu raspravljao s poganskim svećenikom Aristodemom. Kad mu je ovaj dao čašu otrovanoga vina, Ivan ju je blagoslovio, a iz čaše je izišao otrov u obliku zmije. Ivan je ispio tu čašu vina koje mu nije ni malo naškodilo. Kada su od toga otrovanog vina popili poganski svećenici, pali su mrtvi. Nakon toga je Ivan dao svoj plašt Aristodemu i rekao mu da njime prekrije umrle svećenike. Kad je on to učinio, svećenici su oživjeli. Nakon toga su se svi oni dali krstiti. Zato je u ikonografiji apostol Ivan često prikazan s čašom (peharom) iz kojega izlazi zmija. Međutim, podloga za ovu legendu je svakako ona zgoda iz evanđelja kada Isus pita Ivana i Jakova: „Možete li piti čašu koju ću ja piti?“ Nakon što oni odgovore da mogu, Isus uzvraća: „Čašu ćete moju doduše piti…“ (Mt 20,22-23; Mk 10, 38-39). Kako god bilo, vremenom se ustalio obred blagoslova vina zvan Benedictio amoris S. Ioahannis (Blagoslov ljubavi sv. Ivana). Vino se redovito davalo uz formulu: „Pij ljubav svetoga Ivana“. Ovaj je običaj u Europi bio veoma raširen. Zanimljivo je da se u Njemačkoj zvao „Johannisminne“, pri čemu je „Minne“ staronjemačka riječ za ljubav, sjećanje ili spomen. To bi se moglo vezati uz činjenicu da se smatra da je, prema Ivanovu evanđelju, upravo Ivan onaj „ljubljeni učenik“. Tako blagoslovljeno vino davalo se bolesnicima, hodočasnicima i vojnicima prije odlaska od kuće.[15] Valja, međutim, pripomenuti da se u srednjem vijeku vino blagoslivljalo i o drugim svecima, kao, na primjer, o svetom Blažu ili o svetoj Agati.[16]
Evo kako izgleda blagoslov vina na blagdan sv. Ivana Evanđeliste prema spomenutom Strossmayerovom obredniku (i ostalim starim obrednicima u našim krajevima). Na početku se čita evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-11), a zatim svećenik kaže: „Ovim riječima svetoga evangjelja blago+slovio gospod naš Isukrst ovaj stvor vina.“ Moli se Psalam 23. („Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam“). Slijedi uobičajeni responzorij, a nakon toga tri molitve blagoslova te završni blagoslov uz škropljenje blagoslovljenom vodom. U trećoj se molitvi spominje ona zgoda kada je Ivan kušao otrovano vino koje mu nije naškodilo:
„Bože, čijom je moćju blaženi Ivan evengjelista otrovno piće neoštećen izpio; dostoj se blago+sloviti i posvetiti ovaj stvor vina: da istjerav izu njega sve što je škodljivo i uliv u nj otajstvo blagoslova svoga, budi svim, koji ga kušaju, u zdravlju tiela i duše na zemlji, a u nebu na radost vječnu.“
U Rimskom obredniku iz 1909. i 1929. nalazimo dva obreda pod naslovom: „Blagoslov vina na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista“. Prema prvom obredu, na koncu mise, nakon što se pročita posljednje evanđelje (tj. Ivanov Proslov), svećenik u misnici (ali bez manipula) blagoslivlja vino što ga narod donese. U rubrici se kaže da svećenik to čini na spomen sv. Ivana koji je popio otrov, a da mu nije naudio. Slijede dvije molitve blagoslova u kojima se spominje zgoda sa svetim Ivanom, te se moli za zdravlje duše i tijela onih koji budu kušali blagoslovljeno vino. Blagoslov može biti i izvan mise. Za drugi se obrazac također pretpostavlja da slijedi iza posljednjeg evanđelja u misi. Moli se Psalam 23. („Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam“), a nakon uobičajenog responzorija slijede tri molitve blagoslova i završno škropljenje blagoslovljenom vodom. U svim se molitvama moli za zdravlje duše i tijela, a sve se ove molitve razlikuju od onih iz naših vlastitih obrednika. Evo treće molitve drugog obreda koja govori o čudu sv. Ivana:
„Bože, ti si stvorio kruh za hranu a vino za piće ljudskome rodu, da kruh krijepi tijelo, a vino veseli srce čovječje; ti si premilom učeniku svome blaženom Ivanu podijelio toliku milost, da je nesamo ostao zdrav iza otrovnog napitka, već je također tvojom moći budio od smrti one koji pogiboše od otrova: ti daj svima, koji piju ovo vino, da zavrijede postignuti duhovno veselje i vječni život. Po Gospodinu…“
2. Blagoslov vina na vjenčanju
Zajedničko blagovanje oduvijek je bilo znak prijateljstva i zajedništva, a na poseban način bračnoga zajedništva. U nas je u nekim je krajevima bio običaj mladencima davati blagoslovljeno „vino sv. Ivana“, da bi se oni voljeli onom ljubavlju koju je Ivan iskazivao Kristu.[17] Slično tome, u Francuskoj, Italiji i u Njemačko bio je raširen običaj da mladenci za prikazanje na misi vjenčanja donesu na oltar kruh i vrč vina. Nakon mise bi svećenik te darove blagoslovio i mladenci bi onda jeli od toga kruha i pili od toga vina u znak neraskidivosti ženidbenog saveza. Nakon toga bi se taj vrč razbio, što je dokinuto nakon Tridentskog sabora.[18] Spomenimo ipak da donošenje kruha i vina za misu vuče svoje porijeklo iz najranijih vremena, kada su vjernici donosili kruh i vino za euharistiju u kojoj su se onda od tih darova i pričešćivali. Ostatak toga običaja prisutan je još u obredu biskupskog ređenja sve do Pontifikala iz 1962. Ređenik je biskupu posvetitelju trebao darovati dva kruha, dvije bačve vina i oveću svijeću.[19] Kako god bilo, obred blagoslova vina u sklopu vjenčanja (bez razbijanja čaše) nalazimo (na latinskom) u kaločkim obrednicima[20] a istovjetan nalazimo i u obredniku iz Salzburga.[21] Toga blagoslova nema u ostrogonskim obrednicima ni u Strossmayerovom obredniku,[22] a nema ga ni u Đakovačkom obredniku iz 1933. Evo obreda blagoslova vina poslije vjenčanja (na latinskom) prema kaločkim obrednicima. Na početku se pročita Ivanov Proslov. To bi po sebi moglo značiti da blagoslov slijedi nakon mise, jer se na koncu mise uvijek čitao Ivanov Proslov („posljednje evanđelje). Svećenik zatim proslijedi:
„Po istim riječima svetoga Evanđelja i zaslugama svetoga Ivana Apostola i Evanđeliste, molimo te, svemogući Bože, da se dostojiš svojom desnicom bla+gosloviti i po+svetiti ovaj stvor te podaj da svi tvoji vjernici koju budi pili od ovoga pića budu od tebe zaštićeni i blagoslovljeni, te poput blaženoga Ivana koji je iz češa popio otrov koji mu nije naškodio, tako i njih odriješi od svake bolesti tijela i duše. Po Kristu…“
Pripomenimo i ovo. Ivanov je Proslov u Crkvi uvijek imao velik ugled, tako da se počeo smatrati formulom blagoslova. Zbog toga se on čitao na početku obreda bolesničkog pomazanja, a osobito se rado čitao ljeti kod blagoslova za dobro vrijeme, da bi usjevi mogli bez štete dozrjeti.[23] Upravo zbog toga se u ovoj navedenoj molitvi, nakon što se pročita Ivanov Proslov, kaže: „Po istim riječima svetoga Evanđelja…“
Obrednik iz Münchena (na latinskom) izrijekom veli da blagoslov vina slijedi nakon mise za zaručnike. Nakon blagoslova vino se ulijeva u obične čaše i laici ga daju najprije mladencima, a onda i ostalima. U ovom obredniku blagoslovna je molitva drugačija:
„Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, darivatelju čuvatelju svih darova, koji si između ostalih svojih stvorova odredio da vino od roda trsova ljude uzdržava i razveseljuje i koji si po svome jedinorođenom Sinu na svadbi u Kani Galilejskoj čudesno vodu u vino pretvorio i otajstvo predragocjene krvi istoga Sina svoga i tvari vina posvetio, usrdno te molimo i prosimo da se dostojiš ovaj stvor vina blagosloviti i posvetiti, da tvome sluzi i tvojoj službenici koji od njega budu kušali podijeliš zdravlje duše i tijela da te zbog tvojih silnih milosti bez kraja slave. Po Kristu…“[24]
3. Blagoslov novoga grožđa o Blagdanu Preobraženja Gospodinova
Donedavno se čula uzrečica „Sveta Klara grožđe šara“. Taj je spomendan po starom kalendaru bio 12. kolovoza, a po novom 11. kolovoza. Puk je, dakle, smatrao da od toga datuma grožđe počinje sazrijevati. Stari su obrednici u našim krajevima, međutim, smatrali da grožđe počinje zreti od 6. kolovoza. Naime, ostrogonski[25], kaločki[26] i zagrebački[27] obrednici donose (na latinskom) „Blagoslov novoga grožđa o Blagdanu preobraženja Gospodinova“ (6. kolovoza). Obred je jednak u svim ovim obrednicima. Nakon kratkog responzorija slijedi molitva nakon koje se grožđe poškropi blagoslovljenom vodom. Evo molitve.
„Blago+slovi, Gospodine, ovaj novi plod trsa kojeg si se dostojao dovesti do zrelosti rosom nebeskom, natapajućom kišom i vedrim vremenom, da ga mi možemo sa zahvalnošću uživati. Po Gospodinu.“
Ovoga obreda nema u starim obrednicima iz Münchena, Beča i Salzburga. U Strossmayerovu obredniku nalazimo obred „Obći blagoslov plodova i vinograda“, ali se ne navodi da bi to bilo o Blagdanu Preobraženja Gospodinova.[28] Molitva je nadahnuta onom iz navedenih starih obrednika, ali je ovdje proširena i obogaćena:
„Molimo dobrotu tvoju svemožni bože, da ove prvine svoga stvorenja, koje si dostojao ugađajućim zrakom i kišom njegovati, daždom blagoslova svoga poliješ i plodove zemlje do zrelosti dovedeš. Podaj takodjer puku svomu, da ti na tvojih darovih vazda hvale uzdaje, te da se po plodnosti zemlje duše gladujućih dobrom obilatim napune, a potrebni i ubogi hvale ime slave tvoje. Po Isukrstu…“
U Rimskim obrednicima koncem 19.[29] i početkom 20. st.[30] nalazimo „Blagoslov grožđa“, pri čemu se ne spominje da bi taj blagoslov bio o Blagdanu Preobraženja Gospodinova. Molitva je nešto malo preoblikovana u odnosu na one iz starih mađarskih obrednika. Evo hrvatskog prijevoda iz 1929:
„Blago+slovi, Gospodine, ove nove plodove vinograda. Ti si se dostojao nebeskom rosom, obilatom kišom, vedrim i tihim vremenom učiniti, da oni dozre, i dao si, da ih za svoju porabu sa zahvaljivanjem dobijemo u ime Gospodina našega Isusa Krista. Koji s tobom…“
4. Perspektiva
Kao što smo vidjeli, Crkva je u starini prikladnim bogoslužjima redovito pratila sve važne segmente ljudskoga života (kao na primjer u svadbenoj gozbi) u kojem i vino ima svoje istaknuto mjesto Vino je, naime, važna namirnica, konačno, ono se uzima za euharistiju. Zato su naši stari zgodno povezali legendu o piću svetoga Ivana s blagoslovom novoga vina koje je nekako u to doba godine (koncem prosinca) sazrijevalo.
U današnje se vrijeme vino veže uz dva slavlja. Prvo od njih je „krštenje mošta“ 11. studenoga o spomendanu svetoga Martina. To je, kao što dobro znamo, pučka svečanost, koja je redovito na svoj način razuzdana, kao parodija liturgije, kada se glumci odijevaju u biskupe i „krste vino“. Teško je očekivati da bismo ovu prigodu mogli „pokršćaniti“ i dati joj pravu liturgijsku formu. Drugi je običaj blagoslova vinograda o spomendanu sv. Vinka 22. siječnja. Za tu bismo prigodu svakako mogli pripraviti prikladno bogoslužje u našem vlastitom obredniku. Nadalje, čini se da bi blagoslov vinograda o Blagdanu Preobraženja Gospodinova – koji je u međuvremenu pao u zaborav – i danas mogao biti vrlo prikladan.
A što reći o blagoslovu vina o vjenčanju? To bi i danas moglo biti veoma prikladno, pogotovo kada se vjenčanje slavi pod misom. Mladenci bi, na primjer, mogli prinijeti svoje vino za misu,[31] pa da se onda od toga vina i pričeste, a zatim bi tu moglo biti i vino koje bi se blagoslovilo pa da bude na svadbenom stolu pred mladencima.[32] Blagoslov vina bi mogao biti i onda, kada vjenčanje nije pod misom. Pretjerano? Ne baš. Svjedoci smo tome, da se u slavlje vjenčanja, u crkvi i izvan crkve, uvode mnogi (pomodni) običaji, više ili manje (ne)prikladni. Netko će reći da je tomu tako već i zbog toga što je naš obred prilično siromašan (čak je i prisega na križ izbačena!), pa se onda uvode običaji iz filmske industrije. I ovdje možemo ponoviti ono što napisa Ivana Brlić-Mažuranić: „Tu se hoće mudre pameti“, pa mudro i razborito iz riznice Crkve uzimati „novo i staro“, već prema potrebama sadašnjeg vremena, ali uvijek tako da imamo veliko strahopoštovanje prema otajstvima koja slavimo.
Zaključimo. Crkva je svakako i danas pozvana posvećivati sva razdoblja ljudskoga života, tako da vjernici Bogu zahvaljuju za sva tjelesna i duhovna dobra. Upravo nas tako poučava sv. Pavao: „Svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću, jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom.“ (1 Tim 4,4-5) A dok zahvaljujemo Bogu za kruh svagdanji i za „vino što razveseljuje srce čovječje“, još više Bogu trebamo zahvaljivati za duhovne darove, ponajviše za to što smo po Kristu postali prava djeca Božja.
[1] Usp. Z. PAŽIN, Iz riznice naših vlastitih obrednika (8). Ophod na Markovo, u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije 150(2022.)7-8, 34-36.
[2] Zanimljivo je da ne nalazimo obred blagoslova vinograda koji bi bio vezan uz Sv. Vinka, 22. siječnja.
[3] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878., 162-165.
[4] Usp. Rituale Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Posonii 1625., 180-184; Rituale Strigoniense, seu formula agendorum In Administartione sacramentorum, ac caeteris Ecclesiae Publicis functionibus… Editio secunda, Tyrnaviae 1715., 157-160; Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Strigoni, 1907., 271-274.
[5] Rituale Romano-Colocensae, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Budae, 1738., 326-328; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1798., 337-339; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1833., 307-310.
[6] Usp. Rituale Zagrabiense su formula agendorum in administratione sacramentoum ac caeteris Ecclesiae publicis functionibus auctoritate … Georgii Branyugh, Zagabriae, 1729., 190-193; Rituale Romano-Zagrabiense seu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, Zagrabiae, 1796., 233-235.
[7] Usp. Rituale Monaco-Frisigense iuxta normam et ritum Ecclesiae romanae, München, 1840., 566-569.
[8] Usp. Rituale Salisburgense, ad usum Romanum accomodatum, Salzsburg, 1740, 254-255.
[9] Usp. Ritale Viennense, ad usum romanum accomodatum, Beč, 1774, 356-360.
[10] Rituale Romanum, Pauli V, Pontificis maximi jussu editum atque a felicis recordationis Benedicto XIV auctum et castigarum, Parisii, 1853.
[11] Usp. Rimski ritual (obrednik) izdan po zapoviedi sv. otca pape Pavla V a pomnožan i poizpravljen Benediktom XIV čestite uspomene s dodatkom raznih novijih blagoslova, u Rimu, 1893.
[12] Appendix ad Rituale Romanum sive collectio benedictionum et instructionum a Rituali Romano exulantium Sanctae Sedis auctoritate approbatum seu permissum in usum et comoditatem missionariorum apostolicorum aliorumque sacerdotium digesta, Ratisbonae 1872., 27*-30*
[13] Usp. Rituale Romanum, Pauli V, Pontificis maximi jussu editum atque a Benedicto XIV auctum et castigatum. cui novissima accedit benedictionum et instructionum apendix, Turinibus, 1906., *30-33.
[14] Usp. Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929., 432-435.
[15] Usp. M. RIGHETTI, Storia liturgica 2. L’anno liturgico. Il Breviario, Milano 1969 (fototipsko izdanje 2005.), 89-90; A. FRANZ, Die kirchlichen Benediktionen im Mittelalter, I, Freiburg i. Br. 1909, 297-299.
[16] Usp. A. FRANZ, Nav. dj., 285-286.
[17] Usp. M. PAJIĆ, Crkveni obredi i kršćanski običaji, Sarajevo, 1892., 424.
[18] Usp. Usp. M. RIGHETTI, Storia liturgica 4. Sacramenti. Sacramentali, Milano 1969 (fototipsko izdanje 2005.), 468-469.
[19] Usp. Z. PAŽIN, Misal Pavla VI. i Misal Pija V., Đakovo, 2021., 94
[20] Usp. Rituale Romano-Colocensae, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Budae, 1738., 328-329; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1798., 339-340.
[21] Rituale Salisburgense, ad usum Romanum accomodatum, Salzsburg, 1740, 234-235.
[22] Očito je, dakle, da naši vlastiti obrednici slijede ostrogonsku tradiciju.
[23] Usp. Z. PAŽIN, Nav. dj., 136.
[24] Usp. Rituale Monaco-Frisigense iuxta normam et ritum Ecclesiae romanae, München, 1840., 276-277.
[25] Usp. Rituale Rituale Strigoniense, Posonii 1625., 186-187; Rituale Strigoniense,Tyrnaviae 1715., 162; Rituale Strigoniense, Strigoni, 1907., 277.
[26] Usp. Rituale Romano-Colocensae, Budae, 1738., 345; Rituale Romano-Colocense, Budae, 1798., 356.
[27] Usp. Rituale Zagrabiense, Zagabriae, 1729., 196; Rituale Romano-Zagrabiense, Zagrabiae, 1796., 252.
[28] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, Zagreb, 1878., 154.
[29] Usp. Rimski ritual, Rim, 1893., 438.
[30] Usp. Rituale Romanum, Turinibus, 1906., *154; Rimski obrednik, Zagreb, 1929., 484.
[31] Pri tome bi, naravno, trebalo paziti da to vino bude provjereno „misno“, to jest ono i onakvo vino koje se može uzeti za misu.
[32] Naravno, kad god je alkohol u pitanju, valja imati mjeru i razborito postupati…