Oznaka: Iz riznice đakovačkih obrednika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod na Markovo
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod na Markovo

U našem vlastitom obredniku iz 1933. nalazimo „Ophod n Markovo“.[1] U Strossmayerovom obredniku stoji: „Red po kojem uz Velike litanije biva provod za dan sv. Marka, kad se i usjevi blagoslivlju“.[2] U Rimskom je obredniku ovaj obred poznat kao „Velike litanije“ (Litaniae maiores) i to 25. travnja, na Svetog Marka.[3] Povijesno govoreći, to su bile pokorničke procesije. Tu je procesiju uveo već papa Liberije (352.-366.) kao ustuk poganskim procesijama (ambarvalia) za dobar uspjeh sjetve koje su se također slavile 25. travnja.[4] U Rimskom je obredniku sačuvan izrazito pokornički značaj ovih procesija, dok se u našim obrednicima to prvenstveno gleda kao na blagoslov usjeva i ne odaje toliko dojam pokorničkih procesija. 1. Velike litanije u Rimskom obredniku Red je vrlo jednostavan...
Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”

U Strossmayerovu obredniku nalazimo obred „privjenčavanje“, tj. blagoslov supružnika o pedesetoj obljetnici ženidbe, što nije sadržavao tadašnji Rimski obrednik, kao ni mnogi drugi vlastiti obrednici.[1] Evo kraćeg prikaza. 1. Slavlje obljetnice vjenčanja u drevnim liturgijskim knjigama Da podsjetimo. Kršćani nisu u počecima mali određen obred vjenčanja, nego su se držali građanskih običaja, isključujući, naravno, poganske elemente. Možemo samo pretpostaviti da su imali neke prigodne molitve u okviru svoje zajednice. U 4. st. javlja se obred velatio nuptialis”, to jest blagoslov mladenaca od strane biskupa. Međutim, teško je da su svi kršćani tako sklapali ženidbu. Ako se i slavio pred svećenikom, obred vjenčanja sve do Tridentskog sabora bio je tek „na vratima crkve“, a onda bi ...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov trava
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov trava

U jednoj njemačkoj župi o Velikoj Gospi rekao mi je zvonar da trebam još imati Kräutersegen, to jest blagoslov trava. Za mene je to bila novost. Pred oltarom je bila pripravljena velika košara puna povrća i poljskog cvijeća. Međutim, u Strossmayerovu obredniku iz 1878. nalazimo Blagoslov trave na dan Velike Gospojine.[1] Toga blagoslova nema u vlastitom obredniku Đakovačke biskupije iz 1933. a i inače je manje poznat. Koje je porijeklo i značenje ovog blagoslova? U antici se vjerovalo da trave imaju ne samo ljekovitu, nego i izvjesnu magičnu moć.[2] Poganska vjerovanja i poganski običaji dugo su se još vremena zadržavali među pokrštenim narodima. Budući da ih Crkva nije mogla, ali i nije htjela dokidati, dala im je kršćansko značenje. Tako je uvela – između ostaloga – i blagoslov razl...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod (procesija) na Tijelovo
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Ophod (procesija) na Tijelovo

1. Nastanak ovog blagdana Tijelovo, odnosno Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove nastala je sredinom 13. st. U ranom srednjem vijeku kršćani su se sve rjeđe pričešćivali, jer se previše naglašavala ljudska nedostojnost za primanje tako uzvišenog sakramenta. Uskoro je pučka pobožnost u svetoj misi sve više častila Krista prisutnog pod prilikama kruha i vina, a sve manje doživljavala da se tu radi o Kristu žrtvovanom koji se daje kao hrana. Misa je postala trenutak slavodobitnog silaska Kristova među svoje vjernike. Tako je vrhunac euharistijske pobožnosti bilo promatranje posvećene hostije. Ta se pobožnost posebno počela širiti poslije 1000. godine, a osobito na području današnje Belgije. Tako stižemo do jedne privatne objave: Ivana od Retinea (1193.-1258.), poglavarica jednog sa...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja

U Rimskom obredniku iz 1614. pa sve do reforme Drugog vatikanskog sabora, obred vjenčanja bio je veoma jednostavan. Svećenik bi tražio od mladenaca da izraze svoju privolu, koju bi on zaključio riječima: „Ja vas združujem u ženidbu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, pri čemu bi im omotao ruke svojom štolom. Nakon toga bi blagoslovio (samo jedan) prsten koji zaručnik stavi zaručnici na prstenjak lijeve ruke. Na koncu bi slijedila završna molitva. Međutim, u našim je krajevima bila uobičajena zakletva mladenaca nakon izrečene privole. Ta zakletva se temelji na nekim odredbama Tridentskog sabora. 1. „Confessio tridentina“ Pavao IV. je 13. studenoga 1564. bulom „Iniunctum nobis“ napisao Ispovijest vjere[1] i odredio da je imaju položiti svi oni koji stupaju u neku značajnu crkvenu službu t...
Iz riznice đakovačkih obrednika:  Blagoslov vode uoči Bogojavljenja
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov vode uoči Bogojavljenja

1. Kako se razvio blagoslov vode uoči Bogojavljenja? Početkom 3. stoljeća, kako svjedoči Hipolit Rimski, već je bio utemeljen katekumenat – uvođenje odraslih u kršćanstvo koji su nakon trogodišnje priprave i rasta u kršćanskim vrijednostima primali sakramente inicijacije. Slavlje sakramenata inicijacije uskoro je postalo sastavnim dijelom vazmenoga bdjenja s očitim otajstvenim značenjem: kao što je Krist u vazmenoj noći pobijedio smrt i uskrsnuo, tako i krštenik prelazi iz smrti grijeha u život djece Božje. Korizma je onda za kandidate bila bliža priprava. Kad su se sredinom 4. stoljeća pojavili Božić i Bogojavljenje, vrijeme došašća se počelo shvaćati kao druga korizma. Uskoro se Bogojavljenje – pogotovo na Istoku – počelo slaviti kao blagdan krštenja Isusova, kada se silaskom Du...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju

U Rimskom obredniku koji je vrijedio do Drugog vatikanskog sabora[1] nalazimo nekoliko obreda blagoslova kuća: Blagoslov kuća na Veliku subotu i u ostalo uskrsno vrijeme, Blagoslov kuće izvan uskrsnog vremena, Blagoslov mjesta ili kuće te Drugi blagoslov kuće.[2] Međutim, u Dodatku Rimskog obrednika među nepridržanim blagoslovima nalazi se Blagoslov krede na blagdan Bogojavljenja i Blagoslov kuća na blagdan Bogojavljenja.[3] Ovaj je blagoslov u Dodatak Rimskog obrednika ušao tek koncem 19. st. Ne nalazimo ga u starim mađarskim obrednicima[4], ali se pojavljuje u austrijskim[5] i hrvatskim obrednicima.[6] Zanimljivo je da ga nema u Vrhovčevom obredniku iz 1796.[7] Napomenimo da su identični obredi u RO 1893, RO 1929, ZO 1933 i ĐO 1933. Kako to da je u vlastitim obrednicima nastao bl...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata

Ovih dana došla mi je u ruke na izvan neugledna knjižica, ali pravi biser: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata, Tisak Tiskare Narodne Fronte, Đakovo 1948.[1] Knjižica ima 12 stranica formata 13,5 x 9,5 cm. U onim vremenima strašne represije kad je blaženi Alojzije Stepinac, kao i toliki svećenici, bio u zatvoru, kada su još bili svježi humci ubijenih svećenika, dok se za neke ubijene za grob nikad nije saznalo, Biskupski je ordinarijat u Đakovu našao potrebnim i odvažio se tiskati ovu knjižicu. Navedeni su dr. Z. Marković kao cenzor te dr. A. Akšamović, biskup kao onaj koji je dao odobrenje za tisak.[2] Na početku se naglašava da se obred oblačenja i primanje ministranata slavi jednom, najviše dvaput godišnje o nekom blagdanu, te da za ovu svečanost treba mnogo priprave i v...